Poznati bh. fotograf i filmski radnik Erol Čolaković, koji već dugi niz godina živi i radi u Švicarskoj, ali su ga životni i poslovni putovi često vodili u Španjolsku točnije u njen trenutno najrovitiji dio – Kataloniju, uputio je odgovor predsjedavajućem Vijeća ministara BiH Denisu Zvizdiću.
Povod za Čolakovićev javni odgovor je Zvizdićevo današnje pismo podrške premijeru Španjolske u borbi protiv nezavisnosti Katalonije. A u njegovom reagiranju se navodi sljedeće:
Pismo upućeno španskoj centralnoj vladi zorno pokazuje sav besmisao političke svakodnevnice u Bonsni i Hercgovini. Bez imalo političkog senzibiliteta, bez svhatanja da je Ustav Kraljevine Španije iz 1978. (sa članom 155) jednako apusrdan kao i floskula jugoslovenskog prava – “pravo samoopredjeljenja do otcjepljenja”. Zvizdić nas vraća u vrijeme našeg referenduma, naših ustavnih prava, nacionalnih kriza…
Neizbalansiranost i apriori prihvatanje pogleda na oktroisanu automiju (autonoman si dok ja ne upotrijebim član 155?!) dovodi u pitanje i sam referendum u BiH iz marta 1992. godine, koji nas pak ponovno vraća na predratno doba u Bosni i Hercegovini.
Nekada je bolje ćutati, ali Zvizdić i SDA na Kataloniju gledaju kao, uostalom, i na slučaj priznavanja Kosova, a ujedno misle na Republiku Srpsku.
Podržati legalno pravo jednog naroda ili grupe naroda (referendum o osamostaljenju od Jugoslavije) je najlegitimnije pravo, a tako je i u slučaju Katalonije, iako je ono, pravno gledano, van okvira postojećeg Ustava Kraljevine Španije.
Već ranije sam pisao o obostranim greškama u unutarnjoj, kako katalonskoj tako i španskoj politici, no dok se i članice EU pitaju šta činiti, ova veoma ishitrena poruka Denisa Zvizdića zorno govori koliko lokalni interesi kadkada nemaju veze sa onim što je vanjskopolitičko djelovanje.
Nisam indpendetista, još manje bilo koji nacionalista, ali moja dugogodišnja veza, život i rad u Kataloniji, Barceloni i Španiji, daju mi za pravo da podsjetim da je Sarajevo tokom agresije bilo i ostalo jedan od distrikta Barcelone (vidi ploču na Ekonomskom fakultetu!), a Juan Antonio Samaranch (Katalonac) je zaslužan za obnovu Zetre.
A ono što me je najviše dirnulo, ne ulazeći u pitanje zašto su nas na političkoj razini podržavali Katalonci – da li su razumjeli ili ne specifikum političko-nacionalnog bića Bosne i Hercegovine (razumjeli nisu), jesu dani poslije pada Sreberenice.
Bio je to jedini politički vrh u svijetu koji je pod zvukom sirena jula 1995. izašao na balkon Generalitata na Trgu Sant Jordi, predvođen predsjednikom Jordiom Pujolom, na trgu gdje se ovih dana proslavlja nezavisnost… Na tom trgu odata je počast NAMA, a niz zid ONG-a spušten ogroman višemetarski transparent “Srebrenica”.
Visca Catalunya,Viva Espana! Tražim ostavke obje vlade i vanredne izbore na svim nivoima…
Erol Čolaković