Od zadnjih potresa u Hrvatskoj i susjednim zemljama, prošlo je jako puno, vrijeme nije na našoj strani

IVA DASOVIĆ, poslijedoktorandica na Geofizičkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, u razgovoru za Index otkrila je može li se Hrvatskoj dogoditi razoran potres, kakvi ovih dana haraju Italijom, te što Hrvatska radi da bi se takav potres spriječio.
Na samom početku razgovora, Dasović upozorava na rasjed Ilirska Bistrica – Rijeka – Vinodol – Senj, zatim od Dinare pa prema Imotskom i na jug do Dubrovnika. Ti rasjedi, odnosno pomicanja tektonskih jedinica na tom djelu, u povijesti su prouzrokovali brojna podrhtavanja tla, kao i većinu razornih potresa u Hrvatskoj. Među posljednjima su npr. potres kod Stona 1996. godine, Grižana u Vinodolu koji je 1916. zatresao Hrvatsku, kao i onaj iz 1880. koji je razrušio veći dio Zagreba. Sljedeće godine pak obilježavamo 350 godina od velikog dubrovačkog potresa.
“Prema svemu što znamo o potresima, kako oni nastaju i kada su se događali, možemo reći da postoji velika vjerojatnost i da bi trebali očekivati neki snažni potres, pogotovo u poznatim rasjednim područjima”, kaže seizmologinja Dasović.
“Trebaju li se ljudi bojati potresa? I da, i ne. Ne možemo ih predvidjeti, ali im možemo doskočiti, a pri tom prvenstveno mislim na to da kvalitetno gradimo objekte.”
Nakon razornog potresa koji je pogodio Skoplje 1963. godine, u Jugoslaviji je problem potresa mnogo ozbiljnije shvaćen. Građevinski sektor je morao poštivati određena pravila u gradnji, kojima se strašne posljedice potresa svode na najnižu razinu. Iako i danas u Hrvatskoj postoji ‘Eurokod 8’, skup normi koji nalaže da se gradnja temelji na procjeni seizmičkog hazarda, odnosno ugroženosti od potresa – pitanje je koliko graditelja poštuje tu normu.

Imamo zakone koji bi trebali spriječiti rušenje zgrada – ali to ne poštujemo
“Prva linija obrane od potresa je kvalitetna i savjesna gradnja. Do devedesetih, gradnja je bila dosta dobra, a nakon toga mi se čini da tu ima svega”, upozorava Dasović te ujedno daje i savjete onima koji se za potresa nađu u zgradama: “Pokušati ne paničariti, sakriti se pod stol i zaštititi se njime, osim ako je staklen, čučnuti, zaštititi glavu rukama i čekati da podrhtavanje prođe. Potom izaći na otvoreno, ali paziti da i dalje nismo izloženi opasnosti da nam nešto padne na glavu – primjerice, crijep s krova.”
Pitali smo je i kakvu suradnju imaju sa zagrebačkim uredom za hitne situacije, kao i s gradovima, općinama i županijama diljem Hrvatske. Malo je reći da je odgovor zabrinjavajući.
“U Hrvatskoj nije sustavno riješeno pitanje prevencije štete od potresa. Suradnja s gradovima i županijama više je iznimka nego pravilo – postoji suradnja s Gradom Zagrebom za koji se provodilo seizmičko mikrozoniranje dijela grada, te s Dubrovačko-neretvanskom županijom. Postoje još neki kontakti, no ne može se reći da su lokalne samouprave svjesne opasnosti i previše zainteresirani.”
Trebamo više ulagati u istraživanja, potres se može dogoditi svaki dan

Ozljede se ponajviše događaju zbog panike i loše pripremljenosti. U velikim potresima koji su pogodili Hrvatsku tijekom povijesti, relativno malo ljudskih života je izgubljeno. Smatra se da je veća vjerojatnost da će čovjeka pogoditi munja nego da će izgubiti život u potresu.
Država jako malo novca izdvaja za seizmologiju, a kratki smo i s ljudstvom. U cijeloj Hrvatskoj radi samo 11 seizmologa: prate seizmičku aktivnost, održavaju sve veću mrežu seizmoloških postaja, bave se znanstvenim istraživanjima i stručnim radom, drže nastavu, a povijest nas uči – gdje su se potresi događali, dogodit će se opet.
Potres se može dogoditi sutra, a može i za 50 godina. Oni manji, koje i ne primjećujemo, događaju se svaki dan. S tim treba naučiti živjeti, mi smo ti koji se njima moramo prilagoditi. I zato trebamo ulagati više u istraživanja, kako seizmološka, tako i inženjerska. Trebamo pronaći slabosti u našem sustavu i na vrijeme se zaštiti. Samo tako možemo izbjeći ljudske žrtve, a i smanjiti materijalnu štetu.