Ovdje bi trebao biti jedan tekst.
S puno teza.
Nećemo ih napisati.
Samo ćemo vam postaviti par pitanja.
Malo razmislite o ovom naslovu gore.
Prije samo nekoliko godina u Hercegovini živi tvrd, isposnički soj ljudi. Prkosan. Nepokoriv.
Zaustavljaju Treću vojnu silu Europe.
Nemaju straha. Spremni umrijeti. Imaju ideju.
Golim tijelom pred tenk pa kud puklo.
Ljudi ostavljaju poslove u Njemačkoj odlaze u BIH. Pred tenk. Na referendum. Pa što god da bude.
Dozlogrdio Režim.
Jedinstvo naroda. Hrabrost naroda.
Danas svaka europska ojebina masturbira nad prkosom tog istog naroda.
Nad nama, sinovima onih s Pologa.
Mašu na, Komšićima, Inzkovima, Lijanovićima, Kukićima, nasilno nas smjenjuju, maltretiraju i vrijeđaju izjavama na Našoj zemlji.
Kolektivno nas fašistima zovu.
Što se dogodilo našem narodu?
Tko ga je skuhao kao žabu?
Gdje su nestali ideali slobode?
Za koliki polog je prodano ono što smo imali na Pologu?
Zašto je Hrvat, i za čiji polog, i u kojoj banci, ponovno pristao biti roblje sila s Istoka?
Zašto je postao kapitalistička kurva?
Postao nezainteresiran za silu nad sobom i mirno prihvatio tihi genocid koji se nad njim provodi?
Pristao biti Armenac nakon Armenaca.
Eto vam pitanja.
Odgovore nađite sami.
Ili pitajte svog zastupnika Darija Knezovića.
Svog širokobriješkog Zastupnika u Parlamentu.
Pojasnit će vam čovjek. Il mu pišite na [email protected]
wpDiscuz
