Mirela Ahmetović, načelnica Omišlja na Krku i saborska zastupnica, jedna je od petero kandidata za novog predsjednika SDP-a u Hrvatskoj. U intervjuu za Klix.ba ona govori o svojoj kandidaturi, razlozima poraza SDP-a na posljednjim izborima, politici Hrvatske prema BiH, napadima zbog svog porijekla te brojnim drugim temama.
U kakvom stanju SDP dočekuje unutarstranačke izbore te da li je poslije poraza na općim izborima stranka na putu svojevrsne katarze?
U rasutom. SDP je već dugo bezidejan i bez sadržaja. To je i glavni razlog poraza na parlamentarnim izborima. Međutim, potrebno je sada sakupiti snagu i gledati prema budućnosti. Optimist sam po prirodi i rekla bih da je SDP sada na putu ozdravljenja. Situacija je ozbiljna, no nije katastrofična. Na izborima početkom 90-ih stranka je pala na 7,5 posto podrške i osvojila samo 11 mandata; jednom smo još imali i 10 zastupnika. Danas imamo 34 i to je realna snaga koja može puno toga ostvariti uz dva uvjeta – ako hoće i ako ih ima ko povesti.
Koji su prema vašem mišljenju osnovni razlozi poraza SDP-a na posljednjim izborima te u kakvom smjeru će se stranka razvijati u slučaju da vi dobijete mandat?
Ključ poraza leži u našoj unutrašnjoj destrukciji i nedostatku komunikacije među nama. Nismo dovoljno dobro objasnili ni biračima koje su to naše prednosti i što nudimo. SDP treba radikalan zaokret prvo prema vlastitom članstvu koje je zapušteno i napušteno od vrha stranke. Nakon toga moramo se vratiti radniku i svima drugima koji su nezaštićeni. Jednom riječju – SDP se mora vratiti čovjeku zbog kojega i postoji. To će biti prvi cilj.
Koliko je problem za SDP ulazak Plenkovićevog HDZ-a prema političkom centru, a koliko ostavština politike Zorana Milanovića koji je SDP gurao prema desnici?
SDP tradicionalno okuplja građane s lijevog političkog spektra, no vrlo često prilazili su nam ljudi koji su politički bliži centru. Međutim, izostankom vizije i urušavanjem organizacijske i kadrovske komponente izgubili smo sadržaj i počeli se baviti samima sobom. Plenković je vješto zamaskirao HDZ u nekakvu civiliziranu stranku, iako je ispod fasade to ostala ista stranka – jedina u hrvatskoj povijesti na optuženičkoj klupi zbog korupcije i krađe.
Zoran Milanović je iza sebe ostavio stranku u lošem stanju: organizacije su oslabile, a klanovi su raspirivali svađe. Možda nije u tome uvijek direktno sudjelovao, ali je svakako na njemu najveća odgovornost u vrijeme njegovog mandata. Uostalom, i sam je nakon drugih izgubljenih parlamentarnih izbora tu odgovornost i pokazao. Pred nama je puno posla. Ako želimo parirati HDZ-u, treba nam odlučan i konkretan lider, odnosno liderica koja će znati stati na prvu crtu, okupiti i početi raditi. Ne postoji drugi način.
Kako ocjenjujete hrvatsku politiku preme BiH posljednjih godina? Kako balansirati između ispunjavanja želja Dragana Čovića (HDZ varijanta) i pasivnosti opozicije?
HDZ-ova politika prema svojoj sestrinskoj stranci – HDZ-u BiH – oduvijek je predstavljala i politiku prema BiH. Što je totalni promašaj. Ali HDZ i ne zna drukčije, oni i Hrvatsku smatraju svojim ratnim plijenom i uopće ne prave distinkciju između države i stranke. Njima je to sve isto. Tako djeluju i u politici prema BiH. Mjerilo svega je HDZ BiH i Dragan Čović. To je jedna te ista elita koja glasove sakuplja na najnižim nacionalističkim emocijama ne bi li zadržala sinekure i unosne pozicije moći. Pri tome, niko ne misli na one Hrvate koji ne razmišljaju na njihov način i ne podržavaju HDZ BiH i Dragana Čovića, nego su prepušteni samima sebi.
Jer, ako nisi za HDZ, nisi Hrvat. I to je mantra koja se ponavlja već 30 godina, što u Hrvatskoj, što u BiH. Smatram da takva politika nije dobra i da ona dugoročno getoizira hrvatski korpus u BiH i tako umjetno potiče sukobe s ostala dva naroda. Došlo je vrijeme da Hrvati u BiH napuste koncept HDZ-a BiH i pruže priliku građanskim opcijama koje teže ravnopravnosti svakog čovjeka u BiH, neovisno o njegovoj nacionalnosti ili vjeroispovijesti. To je teško postići jer svako vuče na svoju stranu i postoji bojazan kod tih ljudi da bi im neko ukrao prava. Ali Hrvatima prava kradu upravo oni koji ih, tobože, žele sačuvati od drugih. A zna se ko je do sada na takvoj politici parazitirao i sakupljao jeftine političke poene.
Ko je zapravo Mirela Ahmetović? U slučaju da sutra postanete predsjednica SDP-a, time i kandidatkinja za premijerku, šta ćete novo donijeti hrvatskoj političkoj sceni?
Odlučna sam od Hrvatske napraviti ekocentričnu modernu ekonomiju koja će živjeti u skladu sa zakonima i okolišem i koja će biti zemlja s nultom stopom tolerancije na korupciju. Također, Hrvatsku vidim kao zemlju svih njenih građana koja će im pružiti dobar život: kvalitetno obrazovanje, pravovremenu zdravstvenu skrb i dobro plaćene poslove. Toliko preduvjeta postoji da budemo doslovno bogata zemlja, ali ne dok je HDZ na vlasti. Jer sve to bogatstvo koje je zapravo bogatstvo hrvatskih građana i koje treba služiti upravo njima, služi HDZ-u i njegovom ortačkom podzemlju. Preduvjet za prosperitet je silazak HDZ-a s vlasti. SDP u tome ima iskustva i to će biti glavni cilj SDP-a pod mojim vodstvom.
Na društvenim mrežama znate dobijati uvrede zbog svog prezimena. Da li porijeklo može biti otežavajuća okolnost ili je kao u slučaju Bandića samo vjetar u leđa?
Živim u najljepšem kutku svijeta, mom Omišlju i Primorsko-goranskoj županiji. Nikada, ali doslovno nikada nisam imala nijednu neugodnu situaciju zbog svog prezimena, niti sam se ikada osjetila ugroženom ili obezvrijeđenom zbog toga. Ovdje sam rođena, išla u školu, cijeli život živim ovdje, ljudi me poznaju. Kad me i neko prozove na društvenoj mreži, ne smatram se žrtvom, dapače, tek tada vidim ko su te ljudske ruine koje su hrabre isključivo na društvenim mrežama. Da me vidi uživo, takav “junak” vjerovatno mi se ne bi usudio uputiti ni pogled, a kamoli progovoriti. To su najobičnije kukavice, ali srećom su u debeloj manjini. Ja sam na svoje porijeklo ponosna, ali ga ne moram posebno isticati. Čovjeka čine njegova djela.
wpDiscuz
