Obitelj Kovačević sve što proizvede od aronije odmah proda!

Mlada obitelj Kovačević iz Tomislavgrada, koju čine Ante i Iva i njihovi sinovi Filip i Nikola (8 i 6 godina), odlučila se još 2014. godine na nešto drugačije. Tada, u to vrijeme, na našim prostorima, gotovo nepoznato. Odlučila se na proizvodnju matičnog soka od aronije.

Danas, sedam godina kasnije, njihov biznis ‘OPG Kovačević’ cvjeta. Sve što proizvedu odmah prodaju, a kupci prave rezervacije tjednima unaprijed.

OPG Kovačević već sada iza sebe ima malu povijest: dinamiku, izazove, uspone, održavanje i razvoj. Muž Ante i ja smo 2014. godine podigli nasad aronije u selu Letka, kraj Tomislavgrada. Magistrica sam agrobiznisa i ruralnog razvoja, Agronomskog fakulteta u Zagrebu, a period studiranja sam koristila proučavajući što je na tržištu atraktivno, nešto drukčije, a da može uspijevati na Duvanjskom polju, koje je na oko 900 mnv.

Aronija je već tada u Hrvatskoj uzimala zamaha, dok je na našem području bila gotovo nepoznata te smo bili među prvima koji su podigli nasad u Tomislavgradu i okolici. Našoj odluci je prethodila i analiza i kalkulacija, nismo ušli u priču kao „grlom u jagode“ i možda je to ono što nas čini održivim danas kad mnogi napuštaju ovu kulturu i odustaju od proizvodnje’, priča za Pogled.ba Iva Kovačević.

U početku su krenuli s malim dvogodišnjim sadnicama, a sada njihov nasad ima 400 sadnica (od kojih je jedan dio podignut 2020.godine) na nešto više od 3 duluma.

Iva nam je objasnila i kako je posao podijeljen između članova obitelji.

‘Naš OPG je puno širi, osim glavnih uloga muža i mene, uža obitelj, prijatelji i susjedi su tu u trenucima povećanog opsega posla, kao što je berba.

Radovi na nasadu aronije traju od proljeća do jeseni, a tu je i zimsko orezivanje.

Zajednički radimo gotovo sve poslove kao što su: održavanje nasada uništavanjem korova (frezanje i ručno okopavanje), zalijevanje, košenje, skupljanje štetnika, jesenska gnojidba i rezidba. Osim toga, Ante održava sustav za navodnjavanje, različitu opremu te brine o popravcima, a ja sam više zadužena za marketinške aktivnosti: vodim društvene mreže (stranicu pod imenom Aronija OPG Kovačević), komuniciram s kupcima, kolegama i svima zainteresiranima“.

Iako su dečki tek školarci, ne izostaje ni njihova pomoć, posebno kada skupljamo štetnike i kada je berba, tada su oni u glavnoj ulozi. Inače, za djecu nam je najvažnije da provode vrijeme u prirodi, da smo zajedno, a sigurno će iz ovoga procesa mnogo toga i naučiti’ kaže nam Iva.

Prvih godina su puno vremena provodili uništavajući korove – okopavajući, frezajući, nastiranjem slame oko sadnica, gnojenjem stajskim gnojem, zalijevanjem…

‘Sve ove godine aroniju uzgajamo prema načelima ekološke poljoprivrede, što znači svake godine na jesen stavljanje stajskog gnoja, a tijekom proljeća i ljeta barem tri puta mehaničko uništavanje korova (frezom i okopavanjem). Štetnike (prvenstveno dlakavog ružičara) tijekom cvatnje skupljamo ručno svakodnevno obilazeći nasad. Dakle, više od 7 godina na ovomu tlu nije korišteno ni umjetno gnojivo, niti bilo kakvo sredstva za zaštitu bilja.

Aroniju beremo u našim klimatskim uvjetima početkom 9.og mjeseca, objašnjava nam ova mlada poduzetnica.

Gotovo svu količinu prerađuju u matični sok od aronije. Manji dio plodova prodaju i u svježem stanju, a prvenstveno to traže mlađi kupci koji su aroniju uvrstili u svoju prehranu. Oni je najčešće zamrzavaju pa troše tijekom godine na različite načine.

‘Nakon berbe, aronija se melje, cijedi, pasterizira i puni u boce. U matičnom soku nema vode, emulgatora, šećera ili bilo kakvih dodataka. Predanost svakoj od tehnoloških operacija, svake godine iznova, prateći biljku, osluškujući njene potrebe, rezultira sokom punog okusa, arome i intenzivne boje, dakle, mnogo truda ulažemo kako bi postali prepoznatljivi i sinonim za najbolji matični sok od aronije u okolici’, priča nam.

A da su itekako prepoznatljivi svjedoči i podatak da su prošle godine za mjesec dana od berbe prodali svih 550 litara soka i to na kućnom pragu. Kupce imaju diljem BiH, ali i inozemstva.

‘Ove godine je ta količina prepolovljena, zbog zaista neobičnih vremenskih prilika koje su nas pratile od proljeća do berbe. Stoga, ne čudi da je sva količina već rezervirana, budući da nam se nerijetko ljudi jave i tjednima unaprijed da rezerviraju svoju količinu. Količine koje proizvedemo nisu velike, što vjerujemo da ulijeva povjerenje potrošačima da nije riječ o intenzivnoj, masovnoj proizvodnji s minimalnim ljudskim radom. Naši kupci su prvenstveno naši sugrađani i dijaspora, no, imamo kupce diljem BiH (Banja Luka, Mostar, Ljubuški, Grude, Posušje, Livno, Sarajevo i dr.) i zaista smo sretni i zahvalni što smo stekli povjerenje kupaca’.

Neobične vremenske prilike učinile su ipak svoje ove godine, ali iz OPG Kovačević kažu da su zadovoljni jer ‘nije bilo propusta u njihovom radu, tako da su uspjeli dobiti maksimalno od ove godine’.

‘Proljeće je bilo jedno od hladnijih s temperaturama do 10 stupnjeva i nedovoljno sunčanih dana. Na hladno proljeće, došlo je sušno ljeto, kada je naš kraj bio više od 2 mjeseca bez kiše, te je sve navedeno ostavilo velike posljedice na ukupan prinos. No, zahvaljujući svakodnevnom zalijevanju i održavanju nasada možemo reći da smo dobili plodove visoke kvalitete’ kaže nam Iva.

Kada je riječ o budućnosti OPG-a, nasad su proširili prošle 2020. godine, nakon što su uvidjeli da potražnja znatno premašuje njihovu ponudu.

‘Proširenje nasada sada zahtjeva i dodatno našega slobodnog vremena, što je često i bila kočnica, mlada smo obitelj s mnogo privatno – poslovnih obaveza. Možemo reći da ćemo se za sada zadržati na ovom broju, no, svakako razmišljamo o budućim koracima. Kao što smo i naveli, ne zanosimo se brzim i nepromišljenim odlukama u poljoprivredi što je često uzrok pogrešnih koraka koji dovode gospodarstva u nezavidnu situaciju. Na našim poljima se može proizvoditi zdrava hrana, imamo mnogo pozitivnih priča ljudi koji tu žive i proizvode kvalitetne namirnice’ govori ova poduzetnica koja smatra da naša sela predstavljaju zdravu, nezagađenu, autentičnu okolinu.

‘No, da bi se unaprijedila poljoprivredna proizvodnja potrebno je mnogo više od ambicioznih pojedinaca; potrebni su ljudi (koji će se ostati dosljedni u bavljenju poljoprivredom), struka (koja će ih usmjeravati) te novac (domaći i inozemna ulaganja). EU će u skoroj budućnosti sve više podupirati i nepoljoprivredne djelatnosti na selu, a naša sela predstavljaju zdravu, nezagađenu, autentičnu okolinu. Nadam se da će nadolazeće generacije spoznati činjenicu da poljoprivreda nije samo djelatnost kakvom su je do sada poznavali, da će se u nadolazećim godinama stvoriti prilike iz kojih ćemo svi tražiti način za ostanak na selu, kao i BiH uopće’.

I dok njihovi brojni sugrađani odlaze u Njemačku u potrazi za boljim životom, Iva i Ante odlučili su ostati. Pitali smo Ivu jesu li ikada požalili zbog te odluke.

‘Nažalost, mnoge obitelji iz Tomislavgrada odlaze, htjeli mi to priznati, ili zatvarali oči pred istinom. Mislim da gotovo da nema pojedinca (obitelji) koji posljednjih par godina nije više puta razmišljao o odlasku u inozemstvo, ili ostanku. Imamo razne situacije i životne priče, a ono što može biti presudno je to da nemamo svi isti početak.

Mnogi nisu ni dobili priliku da nastoje živjeti od svoga rada zbog nezahvalnih situacija u kojima su se našli spletom raznih okolnosti. No, kada odlučimo i uspijemo složiti prioritete i zatvoriti svoj uži krug od negativnih stvari, vjerujem da se tada otvara prostor za razvoj svoje priče. Važno je prepoznati i iskoristiti priliku koja nam dođe na naplatu kao rezultat našega rada.

U slučajnosti ne vjerujemo, i ne vjerujemo da su se nama stvari poklopile, ne, nego smo mi uspjeli situaciju preokrenuti u našu korist. Ne žalimo za nečim što nam u ovom trenutku izgleda održivo, ali nikako ne želimo postati rob svojih odluka, ustrajni smo, prilagođavamo se situacijama i koristit ćemo prilike koje nam se pruže pa bile one u Tomislavgradu, BiH ili inozemstvu’, zaključila je.