Neizbor volje hrvatskog naroda i nasilno nametanje Željka Komšića u Predsjedništvo BiH, drugog bošnjačkog člana Predsjedništva za Dnevnik. ba je komentirao kolumnist zagrebačkog izdanja Večernjeg lista Borislav Ristić. Kao generalno rješenje problema legitimnog predstavljanja u Predsjedništvu BiH Ristić vidi uvođenje drugog kruga izbora za Predsjedništvo BiH gdje bi se predstavnik svakog naroda birao natpolovičnom većinom… Ristićev komentar prenosimo u cijelosti:
Čini se kao da se sat vratio unazad, na situaciju kada je Komšić na isti način biran 2006. i 2010., a to znači dvaput loše, jer ubija ljudima nadu da je unutar ovog institucionalnog okvira moguć bilo kakav pomak naprijed. No, ma koliko to izgledalo loše, treba prihvatiti da je to sada nova realnost s kojom se treba suočiti. U ovoj situaciji ogorčenost je razumljiva, ali muti razum i odvraća pažnju od traženja rješenja.
Ako se znalo da je ovaj scenarij bio izvjesna mogućnost, pretpostavljam da postoje i spremni odgovori na njega. Ovakav razvoj događaja predstavlja, u biti, realizaciju nečega što se čitavo vrijeme najavljivalo, tako da je to, u neku ruku, i dobro. Sada Hrvati imaju priliku govoriti kako se dogodilo upravo ono na što su oni upozoravali.
Dobro je da se sada ovo odigralo iz još jednog razloga. Naime, svi znamo da vrijeme radi za Bošnjake. Ovlasti člana Predsjedništva BiH jako su ograničene, pa i nije jasno kakva bi bila korist za Hrvate u BiH s još par godina fiktivne vlasti “Čovića”? Samo bi se stvarao dojam nekakve ravnopravnosti Hrvata, ali bi vrijeme i sadržaj radili protiv. Zato je bolje da se to odigralo sada, nego da se kroz odgađanje stvarao lažni dojam kako je sve u redu, a stvari nisu dobre.
S ovim razvojem je BiH ušla u fazu ustavne krize. Dim na koji su upozoravali Hrvati sada je postao vatra. Tu je važna i uloga i položaj Hrvatske, koja ima 1000 km dugu granicu s BiH, pa je svaki oblik političke destabilizacije u BiH ugroza i za Hrvatsku, a dodatno što tamo živi i hrvatski narod, o zaštiti čijih prava je Hrvatska preuzela i međunarodne obaveze.
Također, politički predstavnici Hrvata u BiH znaju da se ovakve stvari mogu rješavati samo jakim međunarodnim lobiranjem. Ali, premda to znaju, oni danas, zarad nekih svojih partikularnih interesa, uspostavljaju veze sa stranama koje, u danoj konstelaciji međunarodnih odnosa, predstavljaju izravnu štetu takvoj jednoj diplomatskoj agendi koja bi išla u korist Hrvata.
Zaključno, koje bismo pouke mogli izvući iz ove situacije?
Pod jedan, realnost je takva kakva jest i od kukanja nema pomoći; kada vrijeme ne radi za vas, bolje se osvijestiti ranije nego kasnije.
Pod dva, Hrvati se sami moraju zapitati jesu li hrvatskom narodu na izbor ponudili baš najbolje među sobom i koliko je ovaj razvoj događaja rezultat vlastite začahurenosti?
Pod tri, trebali bi se osloboditi svih balasta koji štete interesima Hrvata u BiH i poduzeti snažnu diplomatsku ofenzivu gdje će se međunarodnim akterima prenositi kako se dogodilo upravo ono na što su upozoravani.
I na kraju, vidjeti kojim bi se konkretnim institucionalnim prijedlozima promijenila za njih trenutno bezizlazna situacija. Može li to biti prijedlog da se predstavnik svakog naroda u Predsjedništvu BiH bira natpolovičnom većinom?
Što bi se dogodilo u tom slučaju? Tada bi Hrvati u drugom krugu imali samo jednog “svog” kandidata, a Bošnjaci si zbog izbora vlastitog predstavnika ne bi mogli dopustiti taj luksuz da rasipaju svoje glasove na izbor onog hrvatskog.
To bi mogao biti jedan legitiman demokratski zahtjev, na koji ni međunarodi akteri ne bi mogli ostati imuni. – naveo je Ristić za Dnevnik.ba
I. C./ Dnevnik.ba
wpDiscuz