Za sutra je zakazana konstituirajuća sjednica novog saziva Gradskog vijeća Sarajeva. Teško je vrijeme. Još od završetka opsade, dakle, već punih četvrt vijeka, grad Sarajevo nije prolazio kroz teža iskušenja. Koliko god Gradsko vijeće u odnosu na Kanton Sarajevo imalo protokolarne ovlasti, ni funkcioneri grada kao grada nisu i neće moći biti lišeni odgovornosti. U cijelu priču, međutim, o predstojećem izboru gradonačelnika i njegovih zamjenika, upleli su se i razni potpuno trivijalni dnevnopolitički momenti. Na ovom istom mjestu, prije ravno sedam dana, pisano je o “moralnoj panici” koja se podigla oko nekih potpuno benignih istupa Ivane Marić, za koju se govorilo da je izvjesno da će biti kandidatkinja Naše stranke za dogradonačelnicu Sarajeva iz, kako se to kaže, reda hrvatskog naroda.
Nacionalističke ucjene
Daleko od toga da je taj tekst bio jedini koji je ukazivao na besmislenost hajke protiv Ivane Marić. Bilo je najmanje pet-šest tekstova sa mnoštvom efektnih i duhovitih argumenata. Po svemu što se moglo procijeniti, biračko tijelo Naše stranke definitivno ne spada u onaj dio javnosti koji se mogao “upecati” na esdeaovske i srodne spinove. Odjednom, međutim, stiže priča da Ivana Marić nije kandidatkinja, nego tek jedno od imena iz šireg izbora. Ispostavlja se da Naša stranka uz Ivanu Marić razmatra još četvero kandidata, a to su: Bjanka Badrov, Ivan Petrinić, Mirjana Deak i Anja Margetić. Prosječnom pratiocu političkih prilika među Marićkinim takmacima eventualno će biti poznato ime Mirjane Deak kao donedavne uzdanice Stranke za BiH. Ipak, nije se Naša stranka usudila da umjesto Ivane Marić ponudi baš Mirjanu Deak. Iz ovog ili onog razloga, otpala je i Bjanka Badrov, pa je knjiga pala na dva slova: Ivan Petrinić i Anja Margetić. Pošto će gradonačelnik biti muškarac, a enesovci i enesovke drže do džendera, to je bila otežavajuća okolnost za Ivana Petrinića. Upućeni su tvrdili da je Margetićka i favoritkinja lidera NS-a Predraga Kojovića te da će sigurno biti kandidovana, pa se uspostavilo da su u pravu. Sama Anja Margetić dosad je bila najpoznatija kao prva žena koja je nastupila za BiH na Olimpijskim igrama (Barcelona, plivanje) te kao visoka službenica Centralne banke BiH. Imajući u vidu da je Sarajevo olimpijski grad, i ona i oni koji su je kandidovali svjesni su da je to dragocjen simbolički kapital. Otud nije slučajno da je ona odmah nakon što je zahvalila na kandidaturi rekavši da će “s ponosom raditi na promociji svog rodnog grada, uz ljudsku i političku gromadu kakav je Bogić Bogićević”, te da će “upotrijebiti svoje znanje i iskustvo iz poslovnog sektora, kao i sportske konekcije širom svijeta, s ciljem promicanja interesa Sarajeva”, istakla: “Grad Sarajevo ima značajne nadležnosti na polju sporta, pogotovo kada su olimpijski kapaciteti u pitanju, te ću svom snagom raditi na privlačenju investicija i vraćanju olimpijskog sjaja našem Sarajevu”.
Neutralnom posmatraču bi moralo biti neprijatno zbog pristajanja Naše stranke na nacionalističke ucjene iz javnosti. Čak i da je izjava Ivane Marić u nekom smislu bila problematična, bilo bi pogrešno povući se zbog takvih ucjena, a kamoli ovako. Neprijatnost, međutim, nije ograničena samo na neutralne posmatrače. Postoje očito i stanovita neslaganja unutar same partije. Jedno od prepoznatljivijih i popularnijih lica Naše stranke Amra Zulfikarpašić u jednom razgovoru izjavljuje: “Ja ne mogu govoriti u ime cijele stranke, isključivo govorim u svoje i u ime brojnih članova, glasača i prijatelja stranke. Šokirana sam da je stranka čiji sam član popustila pritiscima prljave kampanje koju je pokrenula SDA, a koju su njeni botovi pretvorili u blato kroz koje provlače izvanrednu kandidatkinju za dogradonačelnicu Sarajeva Ivanu Marić. Ne znam zašto je Naša stranka popustila onima koji su od naše države i društva napravili najjadniju zajednicu u Evropi, mrežu porodično-stranačkih latifundija u kojima vladaju nepotizam, nekompetentnost, kriminal i korupcija”.
.. kompromis
Navodimo ovdje argumente koje je sama Amra Zulfikarpašić iznijela u javnost, ne zadržavajući se na internoj stranačkoj komunikaciji o kojoj su mediji takođe pisali, a prema kojoj postoji navodna sumnja o ranijoj bliskosti Anje Margetić sa Strankom demokratske akcije. Ovdje to zaista nije suštinski važno. Da nije bilo najava kandidature Ivane Marić, ne bi bilo ničeg spornog u kandidaturi Anje Margetić. Ona kao ona je kandidat vrijedan hvale, samo da nije izabrana kao kompromis da bi se popustilo, kako kaže Amra Zulfikarpašić, “onima koji su od naše države i društva napravili najjadniju zajednicu u Evropi, mrežu porodično-stranačkih latifundija u kojima vladaju nepotizam, nekompetentnost, kriminal i korupcija”. Sjajan rezultat “četvorke” na lokalnim izborima prije nepunih pola godina izgledao je kao odlično “prolazno vrijeme” za opšte izbore iduće godine. Uz svu svijest o teškoj muci koja ih je snašla zbog intenziviranja pandemije, morali bi ipak biti svjesni da ih ovakvo pokazivanje slabosti spram najvećeg političkog protivnika u budućnosti može možda i više koštati u kontekstu izbornih rezultata. Koliko-toliko sretna okolnost je što izbori nisu toliko blizu i što ima vremena da se iz grešaka uči.
wpDiscuz
