Političkih problema u Izraelu uvijek ima i to se povremeno rješava eskalacijom nasilja, ali ovo je najveći val nasilja unutar Izraela valjda još od Šestodnevnog rata 1967. godine, rekla je Aurelija Rosenzweig (44) , zagrebačka novinarka s dugogodišnjom adresom u Jeruzalemu, za Dnevnik.ba.
Sad se svi, ističe Rosenzweig, osjećaju zdravi i snažni da divljanjem ‘izbace’ tenzije koje su se, osim standardnih problema u državi, dodatno nahranile dosta rigidnim režimom mjera protiv širenja zaraze kakve je provodio Izrael.
Prije samo nekoliko tjedana većina se svijeta divila Izraelu koji je uspio cijepiti većinu populacije, a medije su preplavile snimke i fotografije normalnog, starog života.
Najveći val nasilja unutar Izraela još od Šestodnevnog rata 1967.
Nakon terorističkih napada Hamasa, sve to je palo u drugi plan.
Rosenzweig ističe kako je očekivala da će godina lockdowna koji je na svima ostavio neku vrstu psihičke traume prouzrokovati povećanje stope nasilja u svijetu, pa tako i Izraelu.
“U SAD-u je u prvom tromjesečju 2021. zabilježen porast stope nasilja, a vlasti se pripremaju za dodatni val koji inače redovito raste u ljetnim mjesecima. Mogli bismo reći da su države koje su imale manje žrtava korona virusa na neki način zaštićene jer im je život bio manje agresivno uzurpiran. U Velikoj Britaniji, Francuskoj, pa i u Njemačkoj tinja iskra sukoba koja se vrlo lako može pretvoriti u velikim plamen, kao što se sada dogodilo u Izraelu“, izjavila je.
U lockdownu, vidi jedan od uzroka eskalacije uličnog nasilja kakvo se nije događalo prilikom ranijih vojnih napada terorističke organizacije Hamasa ili valova terorizma, tzv. Intifada, koje su, ipak, uvijek činili individualni napadi “usamljenih napadača“ ili manjih grupa koje bi kasnije procesuirali policija i pravosuđe.
Eskalacija uličnog nasilja u kojem Hamas dolijeva ulje na vatru
“Hamas, naravno, dolijeva ulje na vatru i takvim događajima pokušava si prišiti aureolu ‘revolucije’, ali svakome je jasno da bi ‘revolucija’ u Izraelu imale pogubne posljedice na sve involvirane, ali i na građane koje to ne zanima“, rekla je.
Rosenzweig dodaje i kako bi se sukobi mogli prošiti izvan granica Izraela, Palestinske autonomije i Gaze, ako bi došlo do nasilja i materijalne štete koja bi nastala na raznim svetištima triju abrahamskih religija koja su koncentrirana na vrlo malom prostoru Starog grada, jeruzalemske jezgre.
“Zamislite samo da se u uličnim sukobima zapali Crkva Svetog groba u kojoj su Golgota i odar gdje su Isusa Krista pripremali za pogreb nakon skidanja s križa, ili da se zapali Getsemanski vrt. Kada bih počela nabrajati sva svetišta u Starom gradu Jeruzalema ne bih stala tri dana. Pokušajte zamisliti kako bi takav razvoj događaja utjecao na kršćane u Europi koji su tankih živaca zbog godine dana uzurpiranog života, kako bi to utjecalo na njihove ponašanje prema sugrađanima muslimanskog porijekla i obrnuto, kako bi se to odrazile na odnose europskih muslimana i Židova“, objašnjava.
Ulično nasilje u siromašnim gradovima poznatim po kriminalu
Zbog svega toga, dodaje, u Jeruzalemu si jednostavno ne smiju dopustiti da ‘polude’ i čini joj se da za sada u svemu tome i uspijevaju.
“Incidenti su i dalje ograničeni na mikrolokacije gdje su oni i otprije uobičajeni, policija radi svoj posao, a mi ostali, bez obzira na nacionalnost, pokušavamo živjeti normalno i bez trzavica“, izjavila je.
Ulično nasilje prevladava u siromašnijim gradovima, objašnjava, konkretno gradu Lod odakle je krenulo ono što Hamas naziva ‘revolucijom’. Riječ je o najsiromašnijem gradu u Izraelu, poznatom po kriminalu, drogama i prostituciji.
“Logično je da je ulično nasilje počelo tamo, s obzirom na to da su ti ljudi godinu lockdowna proveli u malim stambenim prostorima, velika većina nije imala ušteđevinu pa su patili zbog gubitka prihoda, zatvaranje takvih obitelji u male stanove s djecom koja ne idu u školu, čini da njihova situacije počne sličiti na ‘ekspres lonac’ u kojem se kuhaju pod visokim tlakom“, objašnjava.
Situacija u drugim gradovima gdje dolazilo do eskalacije nasilja nije dramatična kao u Lodu, nastavlja, ali stanovnici drugih gradova su psihološki i socioekonomski teret lockdowna podnijeli više nego oni u Tel Avivu, Jeruzalemu, Cezareji, gdje su ljudi manje ‘ranjeni’ pa ne gube glavu i žive kako-tako normalno.
Pred raketama u zaklon – uobičajeni način života u Izraelu
“Periodične faze kada se pred raketama moramo sklanjati u zaklon, naš su uobičajeni način života. Izraelci su već iskusni u tome. Maksimalno se nastoji ne dopustiti da raketni napadi uzurpiraju poslove i svakodnevni život. Ipak, u ovom sukobu su zatvorene škole u centralnom dijelu države koja je na meti raketa“, dodaje.
Ispaljuje se toliko raketa da nije moguće, nastavlja Rosenzweig, održavati nastavu ako je ona uzbunama isprekidana svakih pet minuta.
Rosenzweig s obitelji živi u dijelu Jeruzalema gdje ulično nasilje nije uzurpiralo svakodnevicu. Njen je suprug, zahvaljujući prilagodbi HiTECH sektora na rad od kuće, odustao od odlaska u urede koji su pored zračne luka koja je pod raketnim napadima da ne bi riskirao ozljedu tijekom vožnje.
Izraelci, ističe, imaju stanoviti ‘inat’, kao i neki Palestinci koji ne žele da se gine.
“Djeca idu u škole, čak i u škole gdje se učenici različitih nacionalnosti miješaju jedni s drugima. Svaki dan pitam kćer, jesu li njezini prijatelji palestinske nacionalnosti i njegova sestra, došli u školu i radujem da dolaze. U školi koja je ideološki orijentirana na koegzistenciju, djeca dolaze i to mi se čini važnim“, rekla je.
Ukazuje to, da ljudi još uvijek nisu dignuli ruke jedni od drugih, oni koji nisu ekstremisti, naravno.
“Nijedan od dva naroda neće nestati s ovih prostora, znači, jedino što doista možemo i moramo učiniti jest naučiti djecu da žive jedna s drugom, a ne da se ubijaju“, izjavila je.
Život s redovitim razdobljima izvanrednih okolnosti izraelski je način života.
“Svako mjesto ima svoje prednosti i mane, a Izrael očito ima dovoljno prednosti da ljudi pristaju na takav ‘lifestyle’. Izraelci imaju stav, a to je da ‘ako teroristi uspiju utjecati na naš način života, pobijedili su’“, ističe.
Ipak, ako ste turist koji ne poznaje dovoljno teret, lokalnu kulturu i ljude, može vam se dogoditi, upozorava Rosenzweig, da se slučajno nađete na mjestu gdje je situacija napeta.
“Lokalce u principu stranci ne zanimaju, ne uvlače ih u svoje ‘čarke’. Osim, ako ne poštujete zahtjeve za ‘čednom’ odjećom, s obzirom na visoki stupanj religioznosti stanovnika i koncentraciju važnih svetišta u Jeruzalemu“, objašnjava.
Donekle se ovo odnosi i na kršćane i njihova svetišta – od kršćanskog svećenika, ističe, možete dobiti metlom po glavu ako oskvrnete svetost nekog mjesta ili crkve.
Jednog dana Izrael neće imati druge mogućnosti nego ući u Gazu koju Hamas drži svojim taocem
Rosenzweig ističe kako očekuje da će se situacija uskoro smiriti i da, kako kaže, ni ovog puta izraelska vojska neće ući u Gazu.
“Bivši šef Mossada kaže da, ako se Gaze ne ‘dehamasizira’ jednog dana neće biti druge mogućnosti da se sačuva sigurnost i životi građana Izraela.
Izrael ima važnijih troškova, dodaje, nego onih za oružje i proturaketni štit Irone Dome čija konstrukcija i upotreba nisu besplatne.
“Ako teroristička organizacija ne prestane držati Gazu kao svog taoca kojeg koristi za postizanje vlastitih i tuđih ciljeva, bez obzira na ljudske žrtve i u Gazi i Izraelu, Izrael neće imati drugog izbora“, izjavila je.
Ipak, nada se da do toga neće doći i da će međunarodna zajednica uspjeti prisiliti Hamas da u Gazi održi izbore kojih tamo nije bilo već 15 godina.
“Nadam se da će međunarodni promatrači imati hrabrosti podići glas protiv uzurpacije demokratskog procesa po čemu je Hamas već otprije poznat“, zaključila je Aurelija Rosenzweig, novinarka, u razgovoru za Dnevnik.ba.
Dnevnik.ba
wpDiscuz
