NOVI SPOMENIK LJUDSKOJ GLUPOSTI: Devastirana nekropola Krstine. Bošnjaci bacili stećak oblika križa u obližnju šumu!!

Radi se o nesvakidašnjem događaju – stećak, visine gotovo tri metra, nije uništen, nego je zbog svog izgleda (oblik križa) s vidljivog mjesta dislociran u obližnju šumu i dijelom uzemljen
S osjećajem gorčine u duši i okusom nepravde na usnama napustili smo Podveležje, gdje su, uzgred rečeno, nedavno ‘zamijećeni i svemirci’. O tome su pisale sve hercegovačke novine, dok će o krstači, koja je ‘dislocirana iz tehničkih razloga’, zasigurno pisati samo Katolički tjednik
Posljednji tekstovi koje je objavio Katolički tjednik, o groblju koje nitko ne posjećuje, potom o reizgradnji još jedne džamije na crkvi, pa i tekst koji donosimo u ovom broju, nažalost pokazuju da društvo u kojem živimo uistinu jest društvo anticivilizacije, društvo koje nema razumijevanja za tuđe, za drukčije, a što je najgore – ni za povijesne dragocjenosti. Naime, nekropola stećaka Krstine u Podveležju, (u kojem danas žive isključivo muslimani-Bošnjaci, a koje je u Mostaru sinonim za slabo razvijeni kraj) nedavno je doživjela sudbinu brojnih drugih povijesnih lokaliteta u Bosni i Hercegovini koji su u posljednjih 15-ak godina postali plato za izražavanje nacionalističkih frustracija. Radi se o nesvakidašnjem događaju – stećak, visine gotovo tri metra, nije uništen, nego je zbog svog izgleda (oblik križa) s vidljivog mjesta dislociran u obližnju šumu i dijelom uzemljen. U šumi se naime manje vidi, skoro pa i ne vidi, dok je na mjestu gdje je stajao, na platou na brijegu, nekima očito bio previše uočljiv.
‘Dislociran iz tehničkih razloga’
Tragom informacija naših sugrađana, koji nerado o ovome žele otvoreno govoriti, pa i stati pred fotoaparat, uputili smo se na lice mjesta u Podveležje, u naselje Svinjarina (danas preimenovano u Smajkićevo), kako bismo i vidjeli o čemu se radi, vodeći se onom da ‘slika vrijedi više od tisuću riječi’. Ponijeli smo i fotografije napravljene prije sedam godina na kojima se jasno, između nekolicine stećaka, vidi i spomenuta krstača. Stećka na mjestu gdje je godinama stajao, prkosio nevremenu i nevremenima i neljudima nije bilo, jednostavno je nestao. Premda u nadležnim institucijama nemaju uvida u ovu situaciju, kako kažu, o tome nisu obaviješteni, sami mještani Svinjarine i uprava Mjesne zajednice navode da je križ “u šumu dislociran iz tehničkih razloga”, a o detaljima nisu htjeli više govoriti. Činovnik u mjesnoj zajednici više nije želio kazati, pa se ni predstaviti. Međutim, dvije čobanice olako odadoše kakvoj klimi smeta krstača kazavši da nema smisla da “krstina stoji na uzvišenju jer je tako viša od susjedne džamije, a tu je i sportski centar gdje se djeca igraju”. Tako govore one, kao da se radi o kakvoj radioaktivnoj tvari ili pak kao da je stećak, koji je na tom brijegu izbrojao brojne zime, postojao radi kakvog natjecanja. Nije nas previše začudio stav, potkrijepljen i neznanjem naših sugovornica, ali neznanje i nebriga nadležnih institucija navode nas na razmišljanje zbog čega, ali i zbog koga, one uopće i postoje. Zašto su raznorazne institucije i njihovi službenici u našoj zemlji sami sebi svrha i dokle će to uistinu i biti tako.
S osjećajem gorčine u duši i okusom nepravde na usnama napustili smo Podveležje, gdje su, uzgred rečeno, nedavno ‘zamijećeni’ i svemirci. O tome su pisale sve bosanskohercegovačke novine, dok će o krstači, koja je ‘dislocirana iz tehničkih razloga’ zasigurno pisati samo Katolički tjednik.
Nije na listi Povjerenstva
Inače, upravo su ovakvi oblici stećaka, popularnije nazvani krstače, najviše rasprostranjeni u predjelu ovoga dijela Hercegovine, pa stoga i čudi da ova nekropola stećaka još nije uvrštena na listu nacionalnih spomenika. To pak u praksi znači da je ta srednjovjekovna krstača prepuštena na milost i nemilost onih kojima zbog svog oblika smeta, te da oni koji su je ‘iz tehničkih razloga dislocirali u šumu’ nikada zbog toga neće odgovarati, barem ne na ovom svijetu. Podsjetimo, u svojoj knjizi “Marići u Hercegovini”, autor Danilo Marić, pišući o raseljavanju Marića, navodi da je ta obitelj nekada živjela i u ovom kraju. Između ostalog, navodi da u Svinjarini postoje ostaci kršćanskog groblja, koje se naziva Krstine, gdje postoji jedan ogromni križ u kojega je prije pedesetak godina udario grom i prevrnuo ga. “Pričali su mi svjedoci da je poslije tog događaja danima tukla jaka krupa. Seljani se zaplašiše i obratiše hodži, a on nađe u knjigama: ‘Križ je velik i podignut je velikim žrtvama, nevinim čobanima, žrtvama nevremena. Križ treba podići – vratiti kako je i bio, pa će krupa prestati’. Seljani se pokrenuše i podigoše ga i, zaista, krupa se povukla”, navodi Danilo Marić u svojim zapisima o ovoj nekropoli.
Piše: Kristina Spajić