Published On: Wed, May 8th, 2013

Zašto samo "Mostar" bježi od Dana pobjede nad fašizmom?

Sutra je 9. svibnja, dan koji cijela Europa slavi kao Dan pobjede nad fašizmom i Dan Europe. Cijela Europa osim mostarskih kvazi-antifašista.
Prije 68 godina saveznici su porazili sile osovine i srušili fašizam. Ideologiju koja je godinama prije toga, prvo zarazila nekoliko vodećih zemalja svijeta, a potom, u krvi i zločinu, pokušala osvojiti cijeli svijet. Njegovo rušenje rezultat je saveza većine država s nekoliko velikih zemalja i nekoliko ideologija, uključujući i nekoliko totalitarnih režima. Pomirbe za budućnost. Cijeli svijet obilježava 9. svibnja i kapitalciju Njemačke kao dan pobjede nad fašizmom.
Nažalost, pojam Dana pobjede nad fašizmom, u glavnomu se hercegovačkom gradu posljednjih godina uporno zlorabi i slavi nekoliko mjeseci ranije svake godine.
Pod krinkom antifašizma, sljedbenici totalitarnih režima, zlorabeći medije i osjećaje, podmećući “pobjedu nad fašizmom” slave dan kada je ovdašnji totalitarni režim, jedan od sudionika saveza protiv fašizma, došao u Mostar s krvlju i zločinom. Slave dan kada su Titovi partizani, bez prava na obranu i suđenje, streljali ideološke protivnike i počeli zločinački progon cijelog jednog naroda. Bio je to početak zločina koji je Hercegovini odnio stotine nevinih života i donio masovna zatvaranja, torture, zlostavljanja. Bilo je to vrijeme lažne borbe protiv fašizma kao krinke za borbu protiv ideoloških neistomišljenika.
Kako bi stvar bila još gora, proslavama zločina pridružuju se političke stranke, dužnosnici, ine udruge koje tvrde kako slijede antifašizam.
Cjeneći ulogu komunističkog pokreta u sudjelovanju u borbi protiv fašizma, ali i osuđujući, u ime ideologije počinjene zločine i progone, u najmanju je ruku civilizacijskim i moralnim vrijednostima suprotno, politički nekorektno i prije svega žrtvama i obiteljima uvrijedljivo obilježivati taj dan kao dan pobjede nad fašizmom ili dan “oslobođenja”. Nije li upravo takav postupak slijed “tekovina” fašizma? Nije li forsiranje sudjelovanja mladeži rođene pedeset godina nakon tragičnih događaja u takovim događajima klasična “tekovina” fašističke propagande? Nije li veličanje “vođe” isticanjem probranih i zatiranjem (skrivanjem) nepoželjnih činjenica i zločina isti put zla? I sve u obraz obiteljima žrtava i rijetkim živim svjedocima zločina.
Hvala Bogu, fašizam kao snaga je prošlost, bez obzira iza čega se krio. Sitne duše, politički manipulanti i ideologijom vođeni dužnosnici svojim uvredama civilizaciji, razumu i žrtvama njihove ideologije ne mogu postići ništa više od sitne vlastite zadovoljštine. Europa je velika, jaka i svuda oko nas.
Sretan ti rođendan Europo, sretan ti dan pobjede nad fašizmom civilizirani svijete.
Piše: Bojan Šunjić, Dnevnik.ba