Published On: Mon, Oct 7th, 2013

NOVE DEPEŠE Karadžić pisao Clintonu da će od Sarajeva nastati Bejrut ako Srbi ostanu pod ingerencijom bošnjačkih vlasti

Milošević govorio da će Karadžić lagati Jimmyja Cartera. Dokumenti jasno pokazuju da su Amerikanci planirali Goražde predaju Srbima, kako bi navodno pojačali poziciju UNPROFOR-a u preostalim zaštićenim zonama. Predsjednik RS tražio podršku međunarodne zajednice za izgradnju Srpskog Sarajeva, gdje bi postupno preseljavao Srbe koji bi ostali u dijelovima Sarajeva pod srpskom kontrolom, kasnije pripojenih Federaciji BiH. Milošević za Koljevića strancima govorio kao o osobi koja stalno pije, a o Karadžiću kao o psihičkom bolesniku.

Govoreći o mogućem priznanju BiH kao zajednice, Milošević je kazao da ne može priznati trenutno stanje, već samo budu u zajednicu koja bi se dodatno definirala.

Rekao je da je njegova volja, da prizna buduću zajednicu BiH, jaka, ali je kazao da to što je trenutno na terenu nije država.

– To je bojno polje! – Kazao je. Insistirao je i da bi priznanje zajednice zaobišlo Karadžića i sav teret prebacilo na njega. U daljnjem razgovoru koji je poprimao i elemente svađe, Milošević je kazao predstavnicima Kontakt skupine kako sankcije ne mogu trajati vječno:

– Ne možete održavati nešto što ugrožava 150 milijuna ljudi. Posebno je zanimljivo Miloševićevo viđenje Karadžića i članova njegove vlade na Palama u svjetlu najavljenog dolaska
bivšeg američkog predsjednika Jima Cartera:

– Karadžić će ga primiti uz dobrodošlicu i lagaće mu . Neće održati ni jedno obećanje . Sve su to lažljivci . Koljević je pijan svaki dan već u 10 ujutro , Karadžić on više nije psihijatar , on je pacijent – rekao im je Milošević . Dodao je kako smatra da bi Mladić mogao raskinuti veze s civilnom vlašću , te je članovima Kontakt skupine savjetovao da se počinju oslanjati na
srpske lidere iz Banje Luke , ali da prvo mora provjeriti neke stvari .

U izvješću nekoliko dana nakon sastanka u Beogradu , 14. travnja , konstatira se da Carter nije uspio ništa , te se predlažu daljnji koraci . Kaže se da Izetbegovićeva vlada osjeća najveći pritisak te kako im najmanje odgovara status quo . Kažu kako postoji mogućnost da Izetbegović krene u očajnički pokušaj deblokade Sarajeva , ili zahtijevati potpuno povlačenje UNPROFOR – a . Kako bi se smirili pritisci za podizanje embarga na oružje , spominje se ohrabrenje tadašnjeg generala Ruperta Smitha da ” pokaže zube ” i tako UNPROFOR predstavi kao snagu spremnu zaštititi zone isključenja .

– Nakon njihovog uspješnog izazova Francuzima na ilegalnoj kontrolnoj točki Siera -4 i još više ponižavajućeg tretmana Kontakt grupe na aerodromu, bosanski Srbi znaju da mogu nastaviti vuku za nos UN i dobiju što žele “, stoji u izvješću naslovlje nom” Diplomatska strategija za BiH Sarajevski aerodrom “. U izvješću se spominje i situacija kada je srpska vojska, uz Karadžićeve tvrdnje da je aerodrom srpskog teritorija pod privremenom upravom UN-a, vratila jedan od UN aviona s vojskom i vojnom opremom UNPROFOR-a tvrdeći da u njemu ima civila i pod prijetnjom da će ga oboriti.

-Karadžić je nakon toga kazao kako nikada neće dopustiti stranim diplomatima da slete u Sarajevo, posebno ne onima iz neprijateljskih nacija kao što su Iran i
SAD – stoji u izvještaju uz upozorenje da bi u slučaju prekida aviotransporta “Srbi mogli ići i dalje”.
– Posljednjih sedmica vidljivo je da Srbi pripremaju žestok napad na Sarajevo, kopaju tenkovske rovove, a drvene zaklone i vreće s pijeskom mijenjaju betonskim zaklonima. General Smith smatra da Srbi planiraju zauzimaju jednu po jednu enklavu, da bi na na kraju došli po ‘glavnu nagradu’-Sarajevo.

U izvješću se tvrdi da u međuvremenu i Armija BiH priprema akciju ‘izbijanja čepa’ iz Sarajeva kroz nekoliko mogućih koridora. Kao mogući daljnji koraci ozbiljno se spominju zračni udari kao podrška UN trupama na aerodromu, koje su posljednjih dana Srbi granatirali, zračni udari bazirani na činjenici da se steže obruč oko Sarajeva i zračni udari u slučaju ozbiljnog ugrožavanja zona sigurnosti. Na sve to, trebalo je najprije uvjeriti ostale članice NATO-a.

U Lejkovom izvještaju od 29. svibnja 1995. godine također se govori o potrebi zračnih udara i mogućnosti povlačenja snaga UN-a s obzirom “da se očekuje pogoršanje situacije”. Kaže se da se još ne očekuje povlačenje Francuza iz istočnih enklava, ali da ih ne bi iznenadilo povlačenje nekih drugih jedinica. Ponovo se ističe spremnost SAD-a da pošalje trupe koje bi pomogle ne povlačenju, već pregrupiranje snaga UNPROFOR-a. Clinton na ovakav zahtjev stavlja ‘kvačicu’ u rubriku ‘aproved’ (odobreno).

U depeši iz veleposlanstva u Beogradu od 5. svibnja 1995. godine govori se o UN taocima koje su uzeli Srbi, priznanju BiH i oborenom pilotu američkog aviona F-16. Interesantno je da su detalji ovog izvještaja korišteni iu akcijskom filmu ‘Iza neprijateljskih linija’ (eng: Behind Enemy Lines) snimljenom nakon rata.

– Nadležni zapovjednik srpske vojske u Banjaluci potvrdio nam je kako bosanski Srbi vjeruju da je pilot živ i da se skriva negdje unutar srpskog teritorija. Srpski general kaže kako je pronađen upotrijebljeni padobran skupa s nekom osobnom opremom u blizini. Snage bosanskih Srba tragaju za pilotom i kažu da će s njim pravilno postupati ukoliko ga nađu. General izražava zabrinutost da bi srpski civili s njim mogli grubo postupiti ukoliko ga prvi nađu – kaže se u depeši.

Izvještavaju io sastanku s Davidom Owenom koji je upravo došao s večere s Miloševićem na kojem je bilo govora o pregovorima o oslobađanju zarobljenih pripadnika
UN-a.

Owen kaže da je obavještajni šef Stanišić na Palama, gdje pokušava isposlovati oslobađanje druge grupe UN taoca. Milošević je kazao da bi paljanski Srbi mogli odustati od 80 ili 90 talaca, a da on očekuje bar 100. Owen, vjerojatno pod utjecajem Miloševićevih stavova, kaže da će stvari postati teže kada broj talaca spadne na oko 50, te da će Karadžić dio njih pokušati sa zadrži kao zaštitu od zračnih udara – stoji u depeši uz dodatak kako Milošević nije nimalo sretan zbog prisustva grčkog ministra vanjskih djela na Palama koji bi
mogao “pokupiti slavu zbog oslobađanja taoca”. U depeši stoji i kako je Owen kazao da je Milošević doista zainteresiran za prihvaćanje “paketa priznanja”, ali da će to učiniti
samo uz potpuno ukidanje sankcija.
– Osobno, Owen misli da je to jedini izlaz iz bosanske gužve.

U dopisu šefa Operativne grupe za Balkan direktoru CIA-e iz 13. srpnja 1995. godine, u pripremi za sastanak direktora 14. srpnja, spominje se situacija u Srebrenici.
– Stanje na terenu je promjenjivo. Prema posljednjim informacijama, Srbi su pokrenuli veliku evakuaciju muslimanskih izbjeglica iz Srebrenice. Vode se borbe oko Žepe, ali nema jasnog dokaza namjere za preuzimanje enklave. O svemu detaljnije u prilogu o srpskim namjerama. Upozoravam vas da ne zaboravite na Hrvatsku. Zagreb bi mogao pokušati iskoristiti situaciju kada je međunarodna pažnja usmjerena na Bosnu da pokrenu napad na Srbe iz Krajine. Obavještajni podaci govore da se Hrvati grupiraju oko Južnog sektora. ”

Govori se io telefonskom razgovoru francuskog predsjednika Chiraca i Clintona:
Chirac je dao sljedeći prijedlog: ili da pošaljemo naše trupe da se pridruže Britancima i Francuzima u ponovnom uspostavljanju srebreničke enklave i provođenje robusnije obrane misije UN-a, ili će se Francuzi povući. Odbor direktora će vjerojatno raspraviti io mogućnostima spasa Goražda i Sarajeva nakon pada Srebrenice i Žepe.

U dijelu o Goraždu objašnjeno je da je ta enklava branjivija od Srebrenice i Žepe, uključujućidetalje o balansu snaga. Neki od šefova, poput Volta Slokomba, raspravljali su o
tome da bi gubitak enklava, poput Goražda, dozvolio UNPROFOR-u uspostaviti branjiv ije i kredibilnijim prisutnost u središnjem dijelu Bosne i možda olakša pregovaračku poziciju bez enklava kao konstantne teme. State Department s druge strane ne podržava odustajanje od enklava jer bi to potkopalo Kontakt grupu i dovelo do neizbježnog pada Sarajeva. Naše analize čak govore da pad Goražda ne bi značio i pad Sarajeva jer je Sarajevo bolje branjivo nego Goražde “, stoji u izvještaju koji potpisuje Norman Schindler.

U pismu od 14. srpnja 1995. Lejk predlaže Clintonu moguće poteze kao odgovor
na pad Srebrenice:

– Ne možemo reći ‘ne’ francuskim napadima da UN snage učini robusnijim posebno oko Goražda, ali moramo naći izvodiv vojni način koji ne podrazumijeva uključivanje naših trupa kako ne bismo upali u zamku da nas optuže za propast. UNPROFOR-a. Trebamo odmah poslati generala Salija (John Salikašvili) u London na susret s francuskim i britanskim kolegama kako bi razmotrili vojne opcije nakon pada Srebrenice – piše Lake.

Govoreći o rješenjima za obranu Goražda, predlaže slanje helikoptera za podršku snagama UNPROFOR-a, i pojačanje UNPROFOR-a za obranu enklave uz obveznu podršku snaga bosanske vojske koja bi preuzela primarnu odgovornost za obranu enklave.

– Šali treba osigurati da, ukoliko se ovakvo uključivanje dogovori, bude jasno da se radi o zasebnoj akciji i da to ne znači automatsko sudjelovanje naših snaga u budućim
sličnim akcijama. Treba osigurati i da ovo bude podrška francuskom pregrupiranju, a ne povlačenju. Saveznicima trebamo signalizirati da su za potpunu obranu enklave potrebni zračni udari i da smo mi spremni u njima sudjelujemo – kaže Lake.

– Složili smo se da je , na kraju , za uspješnu strategiju UNPROFOR – a Sarajevo bitnije od Goražda .

Lake navodi da su obaviješteni o ulozi novog medijatora Karla Bilta koji je ” blizu dogovora s Miloševićem oko obostranog priznavanja između Bosne i Srbije ” . U analizi iz 18. srpnja govori se o ulozi Armije BiH u padu Srebrenice . Naslovljena s ‘ Bosanska armija u Srebrenici : šta se
desilo ? ‘ u analizi stoji da je obrana Srebrenice kolabirala zbog kombinacije materijalnih nedostataka , slabog sastava pješadije , nedostatka efektne naredbe i oslanjanja na UNPROFOR i NATO od kojih su očekivali da spriječe napade bosanskih Srba na enklavu .
– Snage bosanske vojske u enklavama nisu dobile ništa od priliva oružja u središnju Bosnu nakon uspostavljanja hrvatsko – muslimanske federacije prošle godine , niti su te
jedinice poboljšane u smislu organizacije , treninga i discipline koju je armijski zapovjednik general Delić u mogućnosti uspostaviti u ostatku bosanske vojske – stoji u analizi propasti obrane Srebrenice , uz zaključak da snage Armije BiH nisu daleko odmakle od prvobitne organizacije iz 1992. godine te nisu bile spremne za organiziranu obranu enklave , već su zadržali gerilski način ratovanja uz izvođenje akcija prema obližnjim srpskim gradovima .

– Kada su se suočili sa snagama Vojske bosanskih Srba koje su bile brojno i organizacijski superiornije , mnogi bosanskiborci su se vjerojatno povukli u brda pokušavajući se domognu prijateljskih položaja u blizini . Snagama AR BiH oko Srebrenice nedostajalo je utvrđenih rovova , posebno ako ih usporedimo s drugim obrambenim
linijama u BiH . To je oslabilo moć branitelja enklave da se suprotstave teškoj artiljeriji bosanskih Srba – stoji u analizi u kojoj se spominje i pad helikoptera :

Bosanskoj vojsci je nedostajala i čvrsta naredba jer je čitav komandujući kadar 28. divizije poginuo u obaranju helikoptera u svibnju , vjerojatno uključujući i Nasera
Orića , zapovjednika 28. divizije i vojnog lidera Srebrenice od 1992. Nedostatak Orićevih uputa očito se odrazio na vladine pokušaje da uspostave koordiniranu obranu . Možda najbitnije u svemu jeste i to što su politički lideri enklave računali da će UN ili NATO učiniti nešto da zaustave Srbe u zauzimanju ‘ zone sigurnosti UN – a ‘ . Kada je postalo očito da neće biti nikakve intervencije izvana , nije bilo rezervnog plana i za vojnike enklave je bilo prekasno da učine bilo što osim da pokušaju da pobjegnu , stoji u analizi .

Na sastanku zamjenika direktora održanom 18. kolovoza 1995. godine u Bijeloj kući već se govori o razdvajanju entiteta u skladu s mirovnim sporazumom,
jačanju obrane FBiH od vojske RS i izravnoj potpori SAD-a.

– Na sastanku je govoreno o planiranim naporima i raspravljalo se o naoružavanju i treningu federalnih snaga. Usvojena je radna pretpostavka da bi snage trebalo rasporediti
na teritoriju Federacije. Složili smo se da bi mandat snaga za provedbu mira pod vodstvom NATO-a trebao uključiti nužnu uporabu sile za samoobranu, kako kroz zračnu potporu tako kroz druge vidove – stoji u izvješću sa sastanka na kojem se razgovaralo iu mogućnostima izravne obrane FBiH od srpskog napada , ali je zaključeno da će se o tome još razgovarati.

Dogovoreno je da se snage za provedbu mira ( PIF ) povuku ako FBiH prekrši dogovor započinjanjem ofanzive protiv Srba . U slučaju da Srbi prekrše dogovor i pokušaju da steknu stratešku prednost , PIF bi poduzele određene akcije . Ove snage bi bile zadužene za odvajanje snaga tamo gdje obje strane pristanu na to dobrovoljno , ali bi imale mandat da djeluju tamo gdje bi neka od strana odbijala se dobrovoljno povuče . Među ključnim pretpostavkama sa sastanka istaknuto je da bi trebalo opremiti vojska FBiH i da bi jedan od ciljeva trebao biti izgradnja obrambene jezgre Bosanske armije . Predviđeno trajanje misije bilo je devet mjeseci .

Na sastanku Nacionalnog savjeta sigurnosti također se govori o mirovnom planu kojeg su prihvatile zaraćene strane i
potvrđuje se provođenje dva paralelna programa : Osiguranje opreme i treniranju snaga FBiH i NATO snage za provedbu mirovnog plana . Kao jedan od specifičnih zadataka za provođenje plana spominje se uključivanje NATO zračnih snaga u potpori operacijama provođenja mira .

U dokumentu od 28. kolovoza govori se o strategiji za ukidanje sankcija Srbiji uz napomenu da će proces početi potpisivanjem mirovnog sporazuma . Govori se io ukidanju sankcija Palama koje će , piše se , početi s prvim koracima u provedbi sporazuma . Dokument predviđa i koliko dugo će se ‘ Beograd smatrati odgovornim za akcije Pala ‘ .

– Loše ponašanje bosanskih Srba dovelo bi do ponovnog vraćanja sankcija Beogradu .
U međuvremenu , došlo je do masakra na Markalama i vojnih udara na položaje bosanskih Srba . A u memorandumu za pripremu sastanka odbora direktora od 5. rujna 1995. godine spominju se zračni udari koji će se ponoviti na dan planiranog sastanka ako Srbi ne pristanu na povlačenje teškog oružja oko Sarajeva , ali se spominje i zanimljiv prijedlog administracije :
– Čini se da je Administracija odustala od inicijalnog plana da Bosanskoj vladi predloži odustajanje od Goražda u zamjenu za teritorija oko Sarajeva . Održavanje Goražda i kopnenog koridora do enklave će zahtijevati dodatno uključivanje snaga za implementaciju mira .
Govori se i o problemima u koje je u pregovorima upao Holbrooke .

– Dok u javnosti stvaramo privid uspjeha , u osnovi nema nikakvog napretka u bitnim pitanjima koje dijele suparnike . Ni jedna strana ne pokazuje volju za kompromis oko ključnih pitanja . Holbrook predlaže da se nastavi sa zračnim udarima protiv Srba dok u potpunosti ne pristanu na UN ultimatum .
Obavještajni izvještaj od 19. rujna 1995. govori o rezultatima NATO udara u BiH za koje , uz osnovne podatke o povlačenju srpskih snaga oko Sarajeva i druge ustupke u pregovorima , tvrde da su korisni iu smislu što bi prijetnja novim napadima ” Srbe natjerala da bar prividno implementiraju mirovni plan ” .
Hrvatske snage uz podršku bosanske vlade zauzele su više od 3 tisuće četvornih kilometara teritorija od Srba u Zapadnoj Bosn i i ozbiljno su ugrozile glavni srpski grad Banju Luku – stoji u izvješću .
U analizi od 1. listopada 1995. godine predviđaju se potencijalni izazovi za IFOR . Navodi se će poseban problem imati sa Srbima i Hrvatima ukoliko ovi pomisle da je njihova uloga podrška osnaživanju centralizirane bosanske vlade . Upozorava se da će bosanska vlada očekivati ​​pomoć u naoružavanju i opremanju i treningu od SAD – a , ali da neće odustati ni od podrške Irana i drugih islamskih zemalja . Navodi se da će Milošević nerado pristati da izruči Karadžića i Mladića Tribunalu u Haagu.

-Položaj IFOR-a ocjenjuje se vrlo rizičnim jer je, prema procjenama, oko 300 tisuća ljudi u BiH u tom momentu bilo naoružano. U jednoj od poslijeratnih analiza mogućeg scenarija za narednih 18 mjeseci iz svibnja 1996. konstatira se da je IFOR uspješno obustavio borbe u BiH i predviđa se nastavak vojnog prisustva uz veću podršku Europe. Navodi se da će Iran
nastaviti s utjecajem na bosansku vladu kojoj osigurava financijsku podršku.

Teheran pokušava ojačati veze sa Sarajevom kako bi proširio Međunarodna utjecaj i promovirao militantni islam. Ne očekujemo da Iran poduzme bitnije
terorističke napade na IFOR ali ne možemo isključimo izolirane napade – stoji u analizi.

-Među mogućim uzrocima novih sukoba navodi se da je bosanska strana voljna povrati teritorije u Zapadnoj i Istočnoj Bosni, dok smatraju kako Srbi imaju manje razloga za iniciranje konflikta, ali da bi bilispremni da brane kontrolu nad posavskim koridorom i Brčko. Prema analizi, Hrvati imaju najmanje razloga za otpočinjanje borbi, ali bi bili spremni na borbe ukoliko bi osjetili da su im Bošnjaci ugrozili ciljeve. Navodi se da će nacionalisti još dugo biti na vlasti uz prognozu da će političari i birokrati biti skloniji izgradnji lokalnih centara moći te da će se usredotočiti na centar samo ukoliko se radi o pitanjima koja se tiču njihovih lokalnih interesa.

Izvješće Nizozemskog bataljuna UN a o padu Srebrenice analiziran je 13. listopada 1995. godine .
– Izvješće će sadržavati i podatke o nedoličnom ponašanju dijela holandskih trupa , uključujući prodaju nao ruža nja , simpatije prema desničarima  i loš tretman žena što sveukupno neće doprinijeti ionako lošoj slici – stoji u analizi uz napomenu da će izvješće biti politički štetan za ministra obrane Vorhoevea.

Uz analizu događaja , navodi se da će posebno loše za ministarstvo obrane Nizozemske biti kada se objavi dio izvješća u kojem se govori kako nizozemski vojnici nisu izvijestili o zločinima kojima su svjedočili sve dok nisu ispitani u Zagrebu 22. srpnja , a sve kako ne bi antagonizorali Srbe i ugrozili sigurnost trupa i njihovo izvlačenje .
Nizozemske  trupe imale su velikih problema s disciplinom , što je uključivalo i prodaju opreme , simpatije prema ekstremnim desničarima i katastrofalan tretman prema ženama , posebno unutar vlastitih jedinica .

– Izvješće za koji je ispitano 490 od 499 nizozemskih vojnika neće imati samo negativne učinke , već će jedna od poruka biti da su vlade i međunarodna zajednica izvukli pouke iz pada
Srebrenice i da se takvo što neće ponoviti ” , stoji u analizi.

-Radovan Karadžić 2. prosinca 1995. godine piše pismo Billu Clintonu u kojem ga obavještava da Republika Srpska prihvaća Dejton i da će pružiti punu podršku u njegovom provođenju , ali traži od Clintona da razmisli o posebnom statusu za Sarajevo i predlaže dvije opcije .

– Oko 150 tisuća Srba koji žive u okolici Sarajeva suočavaju se s mogućnošću da žive pod muslimanskim režimom . Ne moram ni reći da taj proces ne očekuju staloženi . Za vrijeme rata preživjeli su 34 muslimanske ofanzive , i ako budu morali otići , napustit grobove onih koji su poginuli za Srpsko Sarajevo . Štititi svoje kuće , Republika Srpska neće imati mogućnost da ih zbrine ili zaposliti . Strasti su uzburkane i RS neće moći kontrolirati ponašanje civila i vojnika , pa postoje dvije mogućnosti : ili će se povući uz ostavljanje potpunog kaosa , ili će ostati i suprotstaviti se muslimanskom režimu – stoji u Karadžićevom pismu koji Clintonu predlaže opcije prema kojima se , tvrdi , sve to može izbjeći :

– Zato predlažem da se usvoji poseban dokument za Sarajevo s prijelaznim razdobljem od pet godina tijekom kojeg bi Srbi imali svoju policiju i lokalne vlasti a sve pod kontrolom IFOR-a, bez prisustva muslimanskih vlasti. Druga solucija bila bi da se taj period skrati na tri godine tijekom kojih bi međunarodna zajednica pomogla izgradnju novog grada za 150 tisuća sarajevskih Srba sa 45 do 50 tisuća stanova u koje bi se oni preselili na civiliziran način ostavljajući i svoju imovinu Federaciji BiH – kaže Karadžić i tvrdi kako RS želi sarajevski Srbi ostanu tamo gdje jesu, ali da je “realnost drugačija”.

– Ako odu, ostavit iza sebe veliki kaos, a ako ostanu od Sarajeva će napravi ti Bejrut uz dugotrajnu nestabilnost kao neizbježnu posljedicu – upozorava Karadžić Clintona sugerirajući mu da se to pitanje riješi prije sastanka u Parizu, na kojem će se kasnije potvrditi Dejtonski sporazum, bez Karadžićevih prijedloga naravno.

 

(Slobodna Bosna)