Ako je Europski parlament potvrdi, ona će biti prva žena u povijesti EU-a na mjestu šefa vlade Unije, usto i prva osoba iz Njemačke koja bi vodila Europsku komisiju nakon više od pola stoljeća. Riječ je o povijesti od 52 godine. A ipak se dogodila ironična situacija kad je došlo do objave da je Ursula von der Leyen nadomak ovako spektakularnog upisivanja svog imena u povijest.Pune tri minute bile su potrebne Angeli Merkel da dođe do imena Ursule von der Leyen.
Nakon što su državnici zemalja članica EU-a i vrha EU-a objavili da su se dogovorili da njemačku ministricu obrane nominiraju Europskom parlamentu kao osobu oko koje su se dogovorili da bude nova predsjednica Europske komisije, kancelarka je zahvaljivala Manfredu Weberu, Emmanuelu Macronu, ovome i onome, i tek tada je došla do njenog imena.
Ironično zato što je riječ o njenoj ministri još od 2005. godine, što je u njenim inkarnacijama vlade prošla tri resora i, konačno, što je već skoro devet godina zamjenica šefa, zapravo šefice CDU-a. I onda Angela Merkel na sto muka ispadne kao da procijedi njeno ime… Ursulu von der Leyen u izboru novog predsjednika ili predsjednice vlade EU-a jedva da su spominjali.
No, u labirintu problema s Manfredom Weberom iz CSU-a, što ga je forsirala Merkel, pa višegradskih već i autoritarnih članica EU-a, Macrona, socijalista, ispalo je ovako. Ursuli von der Leyen Bruxelles kao da je životno suđen. Prije 61 godine ona je tamo rođena, točnije u općini u širem području današnjeg centra EU-a i tamo je s obitelji živjela do svoje 13. godine kada svi skupa sele u okolicu Hannovera.
Zbog odrastanja u Bruxellesu, Merkeličina ministrica, recimo čak omiljena ministrica, koju uza se drži već 14 godina, Ursula von der Leyen danas je izvorna govornica dva jezika, njemačkog i francuskog, cijelog života je bilingvinalna.
Po struci ona je stručnjakinja iz medicine, i to iz epidemiologije i javne zdravstvene zaštite, ali ako se malo pročeprka po njenoj biografiji, pronalazi se da se u mladosti neko vrijeme tražila. Kao tek maturirala, prvo je kratko studirala arheologiju. Pa se prebacila na ekonomiju. Sve to još uvijek u Münsteru u Njemačkoj.
Tu se činilo da bi mogla biti ozbiljna jer je jedan semestar provela na London school of economics. I to pod pseudonimom Rose Ladson, zbog čega je dandanas prati nadimak Röschen kao Ružica od Rose. Razlog zašto je studirala pod pseudonimom bilo je to što je njen otac Ernst Albrecht također bio istaknuti političar CDU-a.
I to takav koji je u to vrijeme, pa sve do 1990., bio ni manje ni više predsjednik zemaljske vlade Donje Saske, pokrajine u Njemačkoj. Bio je političar takvog profila da je od 1967. do 1970. bio europski povjerenik za tržišno natjecanje.
A kako su 70-e bile zlatno doba terorizma s ekstremne ljevice, odnosno Rote Armee Fraktion škvadre oko Andreasa Baadera, Ulrike Meinhof i ostalih, postojao je objektivni rizik da ona, iz obitelji istaknutog konzervativnog političara također postane zanimljiva RAF-ovcima.
Kad se danas sve zbroji, ispada da RAF-ovci nisu udarali po članovima obitelji svojih meta, ali hajd’ budi ti siguran u ona vremena u kojima su eksplozije potresale i državne urede i vojne mete, u kojima su se otimali istaknuti industrijalci s nacističkom prošlosti, odnosno rešetali ljudi iz pravosuđa koji su procesuirali optužene teroriste iz redova RAF-a.
Majka je sedmero djece
Njen životopis podsjeća na tobogan smrti. Jer, dok se danas gledajući unazad čini da se nešto nije posebno proslavila studiranjem ekonomije, u onom trenutku kad je upisala medicinu u Hannoveru, naglo joj je krenulo. Diplomirala je, dobila liječničku licencu, zaposlila se u klinici za žene – tako je, to znači da je danas u poziciji političarke iz desnog centra koja apsolutno brani pravo žene na pristup abortusu, te je 1991. stekla titulu doktora medicine.
Umjesto da joj se karijera krene strelovito uspinjati, ona je od 1992. narednih nekoliko postala – kućanica. Suprug joj je dobio mjesto na Sveučilištu Stanford u Kaliforniji. I ona je to vrijeme odlučila provesti brinući o djeci, rađajući novu djecu, sveukupno njih čak sedam (7). Tek kad je imala već 40 godina u životnom kalendaru, opet je krenula u svoju profesiju.
Dobila je predavačko mjesto na Odjelu za epidemiologiju, socijalnu medicinu i istraživanje zdravstvenih sustava na Medicinskoj školi u Hannoveru i samo tri godine poslije, 2001., doktorirala je. Ovako krivudav profesionalni put doveo je do toga da je to bio razlog kako je mogla u novom mileniju pokrivati toliko različitih resora.
U CDU učlanila se 1999. godine i – e sad, je li to bilo zbog političke slave i uspomene njenoga tate – već 2003. postala je ministricom za društvena pitanja za žene, obitelj i zdravlje u vladi Donje Saske gdje je ne tako niti davno zemaljski premijer bio Ernst Albrecht.
Pod nosom Erdoganu naoružala Kurde
Kako bilo, na tom mjestu primijetila ju je Angela Merkel, političarka koja je baš tada, zapravo kao i von der Leyen, ušla u zlatno doba svoje političke karijere. Merkel ju je uzela za svoju saveznu ministricu za obiteljska pitanja, umirovljenike, žene i mlade. 2009. dala joj je još ozbiljniji resor, onaj rada i socijale.
Još četiri godine poslije željezna kancelarka uzela je Ursulu von der Leyen za ministricu obrane, u vrijeme u kojem je Bundeswehr potresao skandal za skandalom o seksualnim zlostavljanjima, nacističkim ispadima pojedinaca, čak i igranja s ljudskim kostima po Afganistanu i tome slično.
Ne samo to, nego još u doba kad se sve češće u mjestima međunarodnih intervencija počelo spominjati koliko bi Njemačka mogla sudjelovati, čitaj slati oružja, ljudi i drugog na mjesta ratnih sukoba u kojima intervenira NATO. A to je značilo da će to koštati… Na tom mjestu Ursula von der Leyen pokazala je da je žena s tvrdim “cojones”, i kad je bila u pravu i kad je bila u krivu.
Već u prvoj godini kao ministrica obrane, njemačke vojnike u Afganistanu posjetila je triput. Ne zato da se reklamira, nego da uspostavi kontrolu nad ne baš najboljim stanjem trupa s obzirom na skandale u toj zemlji. 2014. imala je hrabrosti proglasiti da će Njemačka naoružavati Kurde, odnosno Peshmerge u Iraku, što je imalo posljedice u odnosu i na Tursku i na ISIL i na Moskvu i na Bagdad i na…
2015. gadno je oderala Erdogana zbog vojne kampanje na jugoistoku Turske protiv kurdskih pobunjenika, jer se pritom izginulo mnoštvo civila. Usput se pobrinula da Njemačka uspostavi trajnu vojnu misiju u vojnoj bazi Incirlik u Turskoj zbog borbe protiv ISIL-a. S druge strane odbila je slati oružje u Ukrajinu u vrijeme sukoba s proruskim snagama.
Objasnila je da bi – slanje oružja značilo dolijevanje ulja na vatru – i – davanje Kremlju izgovor za otvoren oružani napad u tom ratu. Orbana je optužila zbog kršenja zakona EU-a kada je na migrantsku krizu 2015. odgovorio vodenim topovima i batinanjem ljudi koji su se našli na srpsko-mađarskoj granici.
I Nijemci liju suze zbog plagiranih doktorata
Bila je to luda godina. U njoj je s Indijom dogovorila posao s malim električnim podmornicama vrijedan 11 milijardi dolara. Istodobno je zagovarala izvoz njemačkog oružja u Saudijsku Arabiju i u Tursku. Niti tada nije to bilo nešto čemu bi progresivne političke snage na Zapadu pljeskale. Danas, četiri godine poslije, takvo što bi naišlo na osudu u širokom političkom spektru.
Bila je prva žena u povijesti njemačke republike na čelu ministarstva obrane i pokazala se čvrstom i neumornom, otprilike kao i njena predsjednica vlade. U njenom životopisu 2015. godina svakako je bila najburnija. Pored svega ostalog, te godine iz zviždačkih izvora objavljeni su podaci da je navodno krivotvorila dijelove svoje doktorske disertacije.
Tvrdilo se da je riječ o 27 od 62 stranice, što bi značilo 43,5 posto, te da je na tri stranice riječ o plagijatu između 50 i 75 posto. Tako se zakotrljala istraga na Medicinskoj školi u Hannoveru. Ispostavilo se da su u 20 posto rada utvrđeni manji propusti, a da su na tri stranice utvrđene teške pogreške.
Ono što ju je spasilo bilo je to da u glavnom dijelu doktorskog rada nije bilo problema. Propusti su se odnosili na nenavođenje izvora, te su na kraju njen rad ocijenili od praktične važnosti, novim i znanstveno vrijednim.
“Rad djelomično doista ne udovoljava principima koje i sama sebi postavljam kao uvjete”, priznala je javno tada.
Na kraju je preživjela sve te probleme, u CDU-u se nije slomila niti onda kada je zastupala pravo braka za sve, bez obzira na prirodu veze u smislu seksualnosti, u Saudijskoj Arabiji odbila je nositi maramu preko glave, kamoli bilo što više… Zapravo je lako razumjeti zašto ju je Angela Merkel tako dugo držala za ministricu, točnije sve do samog kraja.
Von der Leyen se u pregovorima oko kandidata za šefa Europske komisije pokazala kao dobra osnova za kompromis između Francuske i Njemačke, između konzervativaca i socijalista, između demokratskih članica EU-a sa zapada i demokratski ozbiljno problematičnih članica oko Viktora Orbana.
A to je opet vrlo zanimljivo zato što se ona još prije osam godina drznula istaknuti viziju “Ujedinjenih država Europe” kao svoj cilj. Danas je ova žena na putu da zasjedne na vrh EU-a u svom rodnom gradu iz kojega je krenula u svijet prije skoro pola stoljeća.
wpDiscuz