Cijene nafte mogu dodatno pasti i naftna industrija se suočava s teškom godinom, prognozirao je norveški Jarand Rystad, koji se smatra jednim od vodećih svjetskih analitičara nafte.

„Ovo je najdramatičniji događaj koji sam doživio. Sada možemo razmišljati o događajima poput finansijske krize, Černobila i naftne krize iz 1986. godine “, rekao je generalni direktor i osnivač kompanije Rystad Energy, Rystad.

U srijedu je cijena nafte u Sjevernom moru pala za 14 posto, na 24,67 dolara po barelu, dostigavši vrhunac od 2003. godine.
Rystad očekuje da će pandemija koronavirusa i „rat cijena“ između Saudijske Arabije i Rusije u popunjavanju zaliha, forsirajući cijene na nivo između 15 i 10 dolara po barelu.

„Tada moramo isključiti ventil. Možda ćemo morati da platimo da bismo se riješili nafte “, odvažio se Rystad.

Međutim, predvidio je i svjetlo na kraju tunela.

„Ali ako cijena nafte ostane ovako niska tokom godinu i po dana, to će biti najbolja osnova za stvaranje ogromnog skoka cijena nafte poslije. Što dublje idemo, to je veći povrat “, prokomentarisao je Rystad.

Njegova računica je da će se norveška naftna industrija suočavati s teškim periodom sve do nasilnog porasta 2022/2023.

Norveška je jedan od vodećih svjetskih izvoznika sirove nafte. Sektor nafte i gasa čini oko 18 procenata BDP-a i u potpunosti 62% norveškog izvoza.

Previranja na međunarodnom tržištu nafte dovela su već oslabljenu norvešku krunu do novih smanjenja. Dolar je porastao prema kruni sa 8,76 norveških kruna oko Nove godine do 11,65 ove sedmice, signalizirajući “rekordno slabu” krunu. Radi poređenja, dolar je između 2009. i 2014. vrijedio oko 6 NOK.

„Može ići i slabije. Nema dna “, rekao je glavni analitičar Nordkinn Asset Management Bjørn Roger Vilhelmsen.

„Riječ je o OPEC-u i Rusiji koji najavljuju povećanu proizvodnju. Tržište nafte biće preplavljeno naftom “, rekao je strateg Nordea Markets Joachim Bernhardsen, objašnjavajući nedavni pad.

Globalne cijene nafte pale su sa oko 66 dolara oko Nove godine na znatno ispod 30 dolara nakon što OPEC+ nije uspio da se dogovori o smanjenju proizvodnje uslijed zabrinutosti zbog globalne pandemije – što je najveći pad od Zalivskog rata 1991. godine. Ovo je pokrenulo ono što mnogi doživljavaju kao rat cijena, jer su Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Rusija sve pokrenuli da povećaju svoju proizvodnju za nekoliko miliona barela dnevno.