Nordrhein-Westfalen, Sjeverna Rajna-Vestfalija, najveća je njemačka savezna država u kojoj su Köln, Düsseldorf, Duisburg, Aachen, Essen, Dortmund i Bonn, glavni grad bivše države Zapadne Njemačke u kojoj su jučer održani izbori.
Riječ je o jednoj od ključnih saveznih država: industrijska oblast s najvećim brojem stanovnika – 18 milijuna – od svih federalnih jedinica koju je uzdrmala globalna kriza te dubinske ekonomske promjene. Dugogodišnje je čvrsto uporište Socijaldemokratske stranke (SPD), koja je ondje izgubila izbore 2005. godine, nakon čega je tadašnji kancelar Gerhard Schröder sazvao savezne izbore koje nije dobio pa je formirana velika koalicija s Kršćanskim demokratima (CDU) koje je tada vodila Angela Merkel, navodi Jutarnji list.
Točka raspleta
I to je bio njezin prvi kancelarski mandat. SPD pet godina kasnije vraća vlast u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji, ali sada je opet gubi. Naime, prema izlaznim anketama (a one su se u Njemačkoj pokazale preciznima) CDU je odnio čistu pobjedu. No, za stranku Angele Merkel i tijesni bi poraz bio pobjeda koja bi bila sigurna potvrda da će CDU i na saveznim izborima u rujnu odnijeti pobjedu te da će Merkel osvojiti i svoj četvrti kancelarski mandat i tako se izjednačiti sa svojim političkim mentorom (s kojim se poslije razišla) Helmutom Kohlom.
Istodobno i poraz Martina Schulza, kandidata SPD-a za kancelara. Naime, SPD je još krajem prošle godine u anketama pao gotovo ispod 20 posto pa je stoga odstupio tadašnji čelnik Sigmar Gabriel. Schulz se pojavljuje kao novo lice i podrška u javnosti skače na 30 posto, u jednom trenutku čak postaju prva stranka po anketama. A onda dva hladna tuša: prvo poraz u Sarskoj, gdje su u konačnici morali pristati na veliku koaliciju s CDU kao manjinski partner, a zatim prošli vikend i u Schleswig-Holsteinu kršćanski demokrati pobjeđuju.
Ispuhavanje
Pokazalo se tako da se “Schulz efekt” lagano ispuhava te da se stvari na saveznoj razini vraćaju u stanje kao i prije. Takav je razvoj stanja za Schulza i SPD gotovo pa ravan katastrofi. Nadali su se, naime, da će, ostvarivši sličan rezulrat kao CDU, moći oformiti novu koaliciju lijevog centra u kojoj bi još bili Zeleni i Ljevica. No, čini se da je upravo taj prijedlog negativno djelovao na javnost. Naime, Ljevica je formalno nastala odvajanjem frakcije od SPD-a, ali ona se kasnije spojila sa strankom nasljedicom istočnonjemačkih komunista i tako je došla na loš glas kod većine glasača centra, posebno na zapadu zemlje gdje je ova savezna država.
Istodobno su se na scenu vratili liberali (FDP) koji su 2013. ispali iz Bundestaga, a sada ih sve ankete vraćaju u zastupničke fotelje. Schulz im se odmah okrenuo i ponudio koaliciju, ali FDP je ipak više godina proveo u društvu s CDU (Genscher-Kohl) i na njih Angela Merkel ozbiljno računa. Ako bi joj pak nedostajalo nešto zastupnika, tada se otvara nova mogućnost, a to su Zeleni kao treći član koalicije. Kad je slagala kabinet 2013. godine, to nije bilo moguće jer se još zalagala za nuklearne elektrane, ali sada je ta politika napuštena, a CDU i Zeleni su već formirali prvu zajedničku vladu u Baden-Württembergu.
Utvrda Turaka
U takvom scenariju SPD postaje opozicija u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji, a gotovo sigurno i na saveznoj razini, što bi bio težak udarac za stranku. Upravo su zbog toga sve oči uprte u ove izbore, a Merkel i Schulz uprli su sve snage u završetku kampanje kako bi privukli što više birača jer je 35 posto birača bilo neodlučno. Posebno je interesantno što je u toj saveznoj državi čak 1,5 posto birača turskog podrijetla koji su većinom glasali za Erdoğana. No, Merkel je rekla da želi nastavak pregovora s Turskom.
Šefu SPD-a situacija je utoliko teža što je njegova izborna jedinica u ovoj saveznoj državi, u gradu Würselenu. Izgubiti kod kuće uvijek je teže nego u gostima./HMS/
wpDiscuz