Nitko nije bio duže nevin u zatvoru od njega – 40 godina

Bio je broj – 144061, a zvali su ga ubojica. Svih tih 40 godina godina koje je proveo u zatvoru. Osuđen sa 18 godina na smrt za zločin kojeg nije počinio, a oslobođen tek nakon što je svjedok koji ga je optužio izmejnio svoje svjedočenje.

“Nikada u svom životu nisam prekršio zakon. No nikoga nije briga i ne vjeruje da ste vi nedužni i u zatvoru. U zatvoru ste. Vi ste broj 144061 i ubojica”, rekao je u dokumentarcu Send Me Home.

Rickey Jackson u zatvoru je proveo od 1975. godine, a zatvorenik je to kojeg su oslobodili optužbi nakon najdužeg staža u zatvoru.

Dokumentarac prikazuje njegovo životno iskustvo u očekivanju izvršenja smrtne kazne, pa zatim boravka u samici, i na kraju povratka u život, slobodu i život s obitelji i umjetnosti. Cassandra Evanisko, redateljica filma koji je prikazan u formatu 360 stupnjeva omogućilo joj je poseban pristup temi i eksperimentiranje sa različitim dijelovima, i kutevima njegove prošlosti, pa čak i onih dijelova snova koje je stvorio u zatvoru, piše The Atlantic. 

“Cilj je bio kreirati iskustvo koje bi gledateljima omogućilo da se osjećaju poput gostiju u njegovu domu, ili gostiju u njegovoj glavi”, naglašava.

Umjesto bavljenja onim zatvorskim dijelom njegova života, odlučili su se posvetiti njegovoj sadašnjosti, životu izvan zatvora.

“Željeli smo stvoriti jednostavan ljudski portret, intiman, onaj koji će gledateljima omogućiti da postavljaju pitanja o strukturama i sistemu koji je iznevjerio Rickeya i razmišljanju o tome kakav je utjecaj to ostavilo na njega ali i na mnoge druge koji pokušavaju ploviti zatvorskim sistemom danas”, naglašava.

Život u zatvoru gotovo ga je uništio.

“Borba, bila je to prava borba i pokušaj da ostanem Rickey Jackson a ne ona neka osoba kako su me drugi prikazali. Majka mi je govorila da mogu birati kakva osoba želim biti. Ušao si unutra kao Rickey Jackson, i bolje ti ja da izađeš kao Rickey Jackson”, rekao je u filmu.

Danas ovaj 59-godišnjak kaže kako ga progoni osjećaj hitnosti, i to iz razloga što je svjestan koliko su mu života i vremena oduzeli.

Dok sjedi na svom kožnom kauču u podrumu nove kuće u Chesterland, Ohio, sa iPhoneom, okružen je portretima Boba Marleya, zastavama koje odaju počast Cleveland Cavaliersima i nizom knjiga. Tu je i mali bar.

“Planiram živjeti ovdje. No nema veze živim li ovdje u ovoj lijepoj kući ili sam beskućnik. Ima to veze sa stavom. Dobio sam posebnu priliku, razumijete? I neću ju propustiti time da nekome nešto zamjeram”, kaže.

I nitko se zapravo ne bi čudio da im zamjera. Sa 18 godina završio je u zatvoru i u njemu proveo 39 godina, nevin. Pravi je primjer kako sistem i cijeli sustav može biti pogrešan, piše Smithsonian.

Jackson je odrastao u Clevelandu i bio je najstariji sin u radničkoj obitelji. Sa 18 godina priključio se marincima, u nadi da će se time profesionalno baviti. No u roku od godinu dana časno je optužen zbog problema s leđima. Ubrzo nakon povratka kući on i dvojica njegovih prijatelja uhićeni su zbog ubojstva Harolda Franksa ispred kvartovske trgovine. Frank je tamo obavljao neki posao, kad su mu dvojica napadača, kako stoji u policijskom izvješću, izlili kiselinu po licu, upucali ga nekoliko puta, ukrali nešto više od 425 dolara i pobjegli.

Oružje s kojim je ubojstvo počinjeno nikada nisu pronašli, a Jackson i dvojica prijatelja braća Wiley i Ronnie Bridgeman tvrdili su kako tada nisu bili na toj lokaciji i kako Franksa nikada nisu vidjeli. Policija se pak dokopala izjave lokalnog dostavljača novina 12-godišnjeg Eddija Vernona, koji je poznavao braću Bridgemans i Jacksona.

Eddie je policiji ispričao kako je Jackson pucao iz pištolja, Ronnie Bridgeman je polio žrtvu kiselinom a njegov brat je vozio auto za bijeg. Iako je Eddie zapravo bio nepouzdan svjedok koji nije uspio identificirati osumnjičenike u postaji, a neki njegovi kolege svjedočili su kako u tom trenutku nije bio na toj lokaciji, tri porote prihvatile su njegovo svjedočenje. Jackson i braća Bridgemans osuđeni su na smrt, i trebali biti pogubljeni na električnoj stolici.

“Onaj dječak koji sam bio prije zatvora, sa svim tim snovima, namjerama, željama, umro je u trenutku kad su me zatvorili”, prisjeća se Jackson.

Čekajući izvršenje smrtne presude u maloj ćeliji sa malim prozorom, bilo mu je teško prihvatiti činjenicu da ga ljudi žele ubiti. 1977. godine kazna mu je izmijenjena i zamijenjena doživotnom kaznom zatvora zbog nekih tehnikalija, a sljedeće godine američki Vrhovni sud presudi je kako je zakon o smrtnoj kazni u Ohiu bio nepravilan.

Njegove odrasle godine oblikovao je život u zatvoru, u kojem je nerijetko ulazio u tučnjave sa ostalim zatvorenicima a ponekad mjesece provodio u samici. Iako nije religiozni čovjek, u svojim je najtežim trenucima, imao žar nade u sebi.

“Govorio sam si ako se predam, čemu se zapravo predajem? I tako zapravo nastavite dalje”, objašnjava.

Bavio se vrtlarstvom i sudio na košarkaškim utakmicama. Mir je pronalazio u zatvorskoj knjižnici i dnevno čitao po jednu knjigu, s područja biologije, prirode, povijesti. I pisao je pisma, a te riječi slao novinarima, filmašima, bilo kome tko bi mogao biti zainteresiran za njegov slučaj. 2011. godine The Scene, magazin iz Clevelanda, objavio je članak o njegovoj krhkoj optužbi, i svjedočanstvu po kojem je optužen. Među čitateljima je bio pastor Eddia Vernona koji je organizirao njegov sastanak sa odvjetnicima.

Vernon je tada opovrgnuo svoje svjedočenje i rekao kako ga je policija prisilila da optuži Jacksona i braću Bridgemans. 2014. godine optužbe su odbačene.

Ronnie Bridgeman, sada Kwame Ajamu, pušten je na uvjetnu 2003. godine, Wiley2002. no ubrzo je vraćen u zatvor jer je prekršio uvjetnu.  Jackson, koji je odbijao niz mogućnosti za smanjenje kazne priznavanjem uloge koju je imao u ubojstvu, nakon četiri desetljeća u zatvoru, bio je slobodan čovjek.

“Bio je to nevjerojatan osjećaj, biti vani nakon toliko vremena. Trudio sam se ostati na zemlji. I obaviti neke obične svakodnevne stvari, kao što je izvaditi vozačku, pronaći stan”, kaže.

Kupio je rabljeni automobil i pokrenuo posao renoviranja kuća sa prijateljima. Kada je dobio odštetu od države, gotovo milijun dolara, kupio je novu kuću, sebi i svojoj zaručnici.

Još uvijek se navikava na svoje, kako će ga nazvati, “novo rođenje”. Pokušava biti zaposlen, i nastavlja govoriti o svom iskustvu u zatvoru. Planiran putovanja u Irsku i na Jamajku. Večeri provodi čitajući i pomažući djeci svoje zaručnice sa zadaćom.

Ostao je i dalje u kontaktu sa braćom Bridgeman, prijateljima koji razumiju kroz što je prošao.

Susreli su se sa Eddijem Vernonom koji im se ispričao zbog toga što ih je optužio. Jackson mu je oprostio.

“On je jednostavno bio šašavo dijete koje je slagalo. I nije nas samo on tamo stavio, na to mjesto zločina. To su učinili odvjetnici, policija, cijeli taj potrgani sistem. A tamo je puno nevinih ljudi koji nikada neće doživjeti pravdu. U tom smislu, osjećam se sretnim”, naglašava.