Travnički ili livanjski sir, džem od jabuke, ćevapi, baklava, fojnički krumpir, hercegovački med, cazinski kesten, bosanski sudžuk samo su neki od autohtonih i prepoznatljivih bh. proizvoda i jela koja nisu službeno zaštićena. U regiji su u brandiranju hrane najdalje otišli Slovenija, koja je zaštitila 12 i Hrvatska sa 10 zaštićenih proizvoda. Da BiH ima autohtone proizvode, kao što nema, oni bi lakše našli put do europskih kupaca, a i skuplje bi se prodavali, piše Faktor.
Profesor nutricionizma na Tehnološkom fakultetu u Tuzli Midhat Jašić kazao je da proizvodi, u postupku zaštite, moraju imati oznake zemljopisnog porijekla i izvornosti, a jela još i oznaku “zajamčenih tradicionalnih specijaliteta”.
– Da bi se proizvod zaštitio potrebno je formirati udruženje. Udruženje napravi specifikaciju i nađe dokaz da je on tradicionalni proizvod i da se proizvodi samo na tom zemljopisnom području. Dokazi mogu biti spisi, tradicionalni recepti i sirovine – pojasnio je Jašić.
Prema njegovim riječima, stjecanje zemljopisnog porijekla mnogo je lakše nego izvornosti.
– Proizvod iz nekog zemljopisnog porijekla može se proizvoditi i izvan tog područja. Takvi primjeri su vam bosanski sudžuk ili makedonski ajvar. Da bi dobio oznaku izvornosti, proizvod mora koristiti sve sastojke koji se mogu pronaći isključivo na jednom području – objašnjava Jašić za Faktor.
On navodi kako oznake izvornosti, tradicionalnog uzgoja i specijaliteta dodjeljuje ministarstvo poljoprivrede, kojeg BiH nema, nakon što ispoštuje procedure EU-a te dobije potvrdu iz Bruxellesa. Podvukao je da je Agencija za sigurnost hrane BiH, iako joj to nije osnovna djelatnost, donijela pravilnike o zaštiti autohtonosti na koje još nitko nije aplicirao.
Govoreći o kandidatima za zaštitu Jašić je spomenuo da ih ima mnogo.
– U grupi sireva to su livanjski sir, travnički sir, sir iz čabra, sir iz mijeha, te suhi sir zarica. Imamo džem od jabuke, koji se jedino u BiH proizvodi, a tu je i džem od šljive bestilj. Jela ima mnogo, na primjer buredžik postoji samo u Sarajevu. Tu su i ćevapi, bosanska baklava, hormašice – kazao je Jašić. Zaključio je kako je u nedostatku službene zaštite, najbolje brendiranje hrane njena komercijalizacija, da je građani prepoznaju i kupuju.