Početkom sprnja Index je krenuo s jednom vrlo agresivnom kampanjom kojoj je očiti cilj bio uvjeriti građane kako nam se turizam totalno raspada. Srpanjska rupa! Kolaps! Katastrofa! Tu su priču onda preuzeli i neki drugi mediji pa je postalo naprosto općeprihvaćeno kako hrvatski turizam propada.
Meni je ta priča od početka zvučala totalno nerealno zato što mogu osjetiti kada se novinari trude na silu nešto prikazati boljim ili gorim nego što u stvarnosti jest. Oni su tu priču o srpanjskoj rupi i totalnoj katastrofi pumpali najkontradiktornijim i najluđim “dokazima”, a omiljeni sport ovog ljeta je fotografiranje računa iz restorana u turističkim središtima i čuđenje cijenama. Kako cijene u elitnom restoranu na Hvaru početkom srpnja nisu iste kao na osječkoj tržnici? Kako, zašto? Pa jesu li njihova jaja od zlata, je li njihova rajčica po nečemu drugačija od kontinentalne? Kako mogu naplaćivati toliko? Strašno!
Pojačali su to prenošenjem statusa nekakvih bosanskohercegovačkih novinara koji inače Erdoganu rade PR kako bi nam rekli ZAŠTO turisti više ne idu na hrvatski Jadran. Jasno, Turska je bolja i povoljnija. A onda je Index napravio intervju s jednim vlasnikom istarskog hotela koji je zaključio, pazite sad ovo, da “SVIMA pada promet” i odmah ponudio rješenja: država treba regulirati. Jer nije dobro “kada netko ovdje ostvaruje profit i onda taj profit završi izvan Hrvatske”. Jasno, domaći profiter ne voli konkurenciju pa želi da država nekako ograniči, zabrani stranim profiterima da mu budu konkurencija. Usprkos tome što se poziva na našizam, već u sljedećoj rečenici je ljut na apartmanizaciju (a vlasnici apartmana su u velikoj većini slučajeva upravo domaći ljudi) pa i njih država nekako treba obuzdati.
Ta hajka na turizam je trajala otprilike dva tjedna, a onda su se malo smirili, taman tamo negdje nakon što je HTZ objavila da će sljedeće godine povećati budžet za oglašavanje.
Sada su objavljeni rezultati za srpanj i pokazalo se da nikakve katastrofe nema, a nema ni “srpanjske rupe”. Da, pad je zabilježen, ali riječ je o padu dolazaka od 1,3 posto i padu noćenja od 2,1 posto – u odnosu na prošlu godinu. I to samo u srpnju. Prvih 7 mjeseci ove godine zabilježeno je više dolazaka i noćenja nego u istom razdoblju prošle godine.
A prošle godine su se upravo u srpnju masovno ljudi žalili na prevelike gužve i kako nije dobro što imamo “toliko puno turista”. Dobro, u čemu je onda problem ako u srpnju bude 1 posto manje turista? Je li to kraj svijeta? Je li stvarno naš cilj da se broj turista konstantno povećava i dokad je to moguće ili tražimo neku mjeru?
Problem hrvatskog turizma je taj što nema strategije. Ove godine u ponudi se našlo puno više apartmana nego lani, a potražnja nije pratila taj rast ponude pa su mnogi iznajmljivači izvisili. I to je dobro! Možda bi bilo dobro da nam se stvarno dogodio pad pa bi se raščistilo tržište samo od sebe, no i ovako se ono već dobro regulira. Raste potražnja za hotelskim smještajem, što znači da će se sada više ulagati u hotele, a pada potražnja za apartmanima, što znači da će ih biti manje, ali po normalnijim cijenama i s boljom kvalitetom.
S druge strane, drago mi je što je hrvatski turizam pokazao otpornost na udare domaćih medija i dijela turista koji nikako ne mogu prihvatiti činjenicu da ne moraju jesti u svakom restoranu na koji naiđu, piše liberal.hr
wpDiscuz