Kad Genjac kaže da se Katolička crkva u BIH protivi federalizmu zna li on što govori? Crkvu čini svaki njen član i pred Svetom Stolicom, i pred Bogom, jednako je vrijedan svaki član Crkve biskupu i svakom drugom svećeniku. Nadalje stav Katoličke Crkve u sekularnoj državi, nije i neće biti bitan, za sekularna načela smo se odavno izborili. No činjenica da se danas na stav nekolicine svećenika poziva većinski nacionalizam u zemlji, kao i skupina zakletih ateista koji su u komunističkom režimu kidali križeve s vratova hercegovačkih srednjoškolki a koji su danas , kao nagradu za služenje većinskom nacionalizmu promentuti u akademike vodećeg nacionalizma, ne govori toliko o političkoj naciji koja se zove Hrvati koliko o stanju u samoj Crkvi i akademskim kriterijim Prijestolnice.
Genjac nije ovlašten denuncirati hrvatsko pitanje u BIH na način da istom po glavi udara biskupima. A biskupi bi trebali, kad su se već spustili tako nisko, da ih se koristi kao oružje protiv vlastitog naroda, zaustaviti tu praksu. Ili nek se naprosto registriraju kao stranka i krenu u prosvjetiteljsku misiju političke borbe protiv svojih zabludjelih ovaca.
Bilo bi i više nego jadno da hrvatski političari koriste stavove Islamske zajednice protiv sarajevskih političara pa molimo šjor Genjca da ne bude Genjac. I da nas ne zavađa s Crkvom. Jer Crkva nije i neće bit politička stranka niti politički faktor u BIH.
I molimo Puljića, ako ne želi navještavati Božiju riječ, nego se baviti politikom, da pokrene proces vlastite sekularizacije, napusti tijela Crkve i osnuje stranku . Što se nas tiče može to biti i hrvatska stranka ili vatikanska, svejedno. Nek izvoli dobiti politički legitimitet za svoje političko djelovanje pa onda nek slobodno služi velikim nacionalizmima ako mu njegova pastva da potporu na izborima.
Ovako, nama postaje neugodno gledati, kako političari kojima ne smeta činjenica da na prostoru Puljićeve biskupije fali 170.000 Hrvata koriste Puljića, kako bi Hrvatima održali lekciju o štetnosti političke ideje tog naroda. Još nam je tužnije gledati da taj isti Puljić nema hrabrosti sve godine prozvati krivca koji je taj prostor oslobodio od Puljićeve pastve. I poslao ih u neke sretnije zemlje. Recimo onako kako to jasno kaže Komarica kad govori o Hrvatima u Srpskoj.
Ili ako pak Puljić jeste protiv federalizma, u ime minimuma neke konzistentnosti nek se konačno založi za gašenje Federacije BIH. Koja ništa nije drugo nego treći entitet. No ne sa hrvatskom većinom. Čudi nas da mu takav entitet ne smeta.
Nismo svi katolici šjor Genjac, a i ako jesmo Crkvu ne shvaćamo kao političku stranku, nego kuću u kojoj se molimo, ne slušamo političke hudbe tamo nego primamo svetu riječ preko svećenika koji je samo kanal do Boga. No što to tebe uostalom i zanima.
Stari satrapski popovski ugled raspao se kao što nestaje gusta magla na suncu. Narod je prestao da vjeruje u popa, ali zato nije izgubio svoje kršćanske vjere. Time je najbolje oborena u prah ona popovska doskočica, da oni čuvaju vjeru u narodu. Ne čuvaju je oni, nego je čuva narod od njih.
Stjepan Radić, Starokatolik, 1928. broj 8, Iz govora u Krašiću 28. rujna 1924.
Poskok.info