Prije 31. godinu, 24. 4. 1993., u selu Miletići kod Travnika mudžahedini, počasni državljani BIH, kojima je naš ex predsjednik Džafer Beg Šefiković pomogao da postanu bolji Bosanci i Hercegovci od nas, potpomognuti lokalnim pripadnicima Armije BiH, domoljubima, počinili su zločin nad građanima BIH u selu Miletići , točnije civilnim stanovništvom tog sela, bosanskim katolicima, kako ih zovu mediji Armije BIH.
(Valjda ste shvatili da se radi o Hrvatima)
BH Selo Miletići udaljeno je od BH sela Mehurići koji je bio sjedište herojskog odreda Rasima Delića El-mudžahid tek tri kilometra. U potpunosti se nalazilo u okruženju snaga Armije BiH.
Zašto je Armija BIH napala selo u kojem žive Bosanci i Hercegovci?
Šezdesetak mještana Bosanaca i Hercegovaca 24. travnja 1993. napadnuti su od strane Armije BIH, točnije elitnog odreda El Mudžahid te pripadnika Armije BiH iz lokalnih sela u dolini rijeke Bile.
U Miletićima je stradalo pet Bosanaca i Hercegovaca, od kojih je četvero civila:
- Frano Pavlović,
- Tihomir Pavlović,
- Vlado Pavlović i
- Anto Petrović.
Sudeći po Prezimenima, moguće je da je Armija BIH pomislila kako se radi o velikaškoj obitelji Pavlović koja je u Bosnu došla vraćati posjede koji su joj oteti još u davna doba. Teško naime da bi Armija BIH ubijala ljude po nacionalnoj osnovi jer Armiji BIH svaki čovjek je jednako važan i nedijeli ih po nacionalnosti. Osim toga Armija BIH nije napadala nego se samo branila. No opet postavlja se pitanje zašto se Armija BIH , puna mudžahedina branila od četiri Pavlovića? I kako su se uopće obranili? I zašto se to ne uči u našim školama? Naša djeca žele znati. Žele učiti!
Ti zločini opisani su u dokaznom materijalu koji se nalazi u sudskom spisu predmeta Blaškić na haškom sudu, i o tome možete pročitati na stranici 53. na linku službeme stranice haaškog suda.
Tu možete vidjeti da su ljudi klani nazubljenim mesarskim lancima, da su im vađene oči i slične stravične stvari koje zdrav um teško može i zamisliti, piše Predrag Nebihi za Kamenjar.com.
Mi u to naprosto ne vjerujemo. Zašto bi Armija BIH trošila svoje vrijeme mučeći sirote ljude i to baš Bosance i Hercegovce kad je vanjski neprijatelj dakle Agresor vrebao sa svih strana i svaki moment bio je strateški važan našoj Armiji.
Pa zamislimo samo onda kad je Čudo otpora napalo WTC, šta mislite da su se oni tako u letu zafrkavali vađenjem očiju putnicima, zar bi onako ćudo naše armije bilo ostvareno?
Posebno je zanimljiv slučaj ubojstva dva rođaka, Tihomira i Vlade Pavlovića.
Kako bi opravdali svoje gnjusne zločine muslimanski vojnici su izmislili da su rođaci držali oružje i time bili legalne mete vojnog napada, ali je u daljnjem tijeku suđenja dokazano da su isti pripadali kršćanskoj sekti “Jehovini svjedoci” kojima vjera zabranjuje držanje i nošenje bilo kakvog oružja.
Jedan od počinitelja tih gnjusnih zločina, Hamid Malenković je iz sela Mehurići kod Travnika, a to selo je poznato kao prva baza mudžahedina koji su posredstvom Iranske revolucionarne garde i pod krinkom “humanitrnih djelatnika” stigli u BiH.
To je i danas, uz nešto poznatiju Gornju Maoču najjače uporište vehabista i salafista u BiH.
Imate mudžahedinski zločin u selu Čukle u općini Vitez opisan na stranicama 60. – 61. na gornjem linku.
Dekapitaciju najmanje devetorice Hrvata opisao sam u jednom statusu jučer, tako da ću sad samo ponoviti referencu, a to je stranica 177. također na gornjem linku.
Dva svjedoka u predmetu Delić u Haagu tvrdili su da mudžahedini nisu primali zapovjedi od nikoga osim od emira (vođe) a to je bio Abu Maali, koji je već tad na listama UN-a bio označen kao terorist.
Međutim , isti svjedoci potvrdili su da mudžahedinski emir nije primao zapovjedi ni od koga osim od Alije Izetbegovića.
Sud u Haagu utvrdio je Delićevu izravnu nadležnost nad njima, no šokirao je svije kaznom. Koja je karikaturalna. I trajan znamen što je to bio Haaški sud, čiji je bio, i koju je funkciju imao.
Poskok.info