SARAJEVO – Sve probleme koji godinama prate izgradnju autoputa na koridoru 5C, kao što su kašnjenje u donošenju regulacijskih planova, neriješeni imovinskopravni odnosi, parcijalna gradnja, brojne afere tijekom gradnje, bankroti i stečajevi izvođača radova, mogla bi zasjeniti konačna cijena koju će građani BiH „iskihati“ za autoput dug 335 kilometara, piše Dnevni avaz.
Tako će se, izgleda, prvobitno planirana cifra od oko 2,5 milijardi eura, koja je spominjana na početku gradnje, u najblažem slučaju, utrostručiti. Predviđaju to i u poduzeću „Autoceste FBiH“ u svom dokumentu o planovima za ovu godinu, gdje procjenjuju ukupne troškove na okončanju projekta koridor 5C i na osam milijardi maraka!
– Trasa autoceste zvane koridor 5C u dužini od 335 kilometara bit će izgrađena od sjevera do juga BiH. Smatra se da će ova trasa predstavljati najfrekventniji rejon, s najviše korisnika usluge. Do sada je u potpunosti izgrađeno i nalazi se u upotrebi 47 kilometara na relaciji Jošanica – Bilješevo. Ovi radovi financirani su iz proračuna FBiH i kredita EIB-a/EBRD-a – faza I. Procjenjuje se da ukupan iznos investicije za koridor 5C i brze ceste iznosi oko 8 milijardi maraka – navodi se u analizi „Autocesta FBiH“.
Iako direktor „Autocesta“ Ensad Karić (SDP) ističe da je cijena 1.000 metara autoputa u Federaciji između šest i deset milijuna KM, u zavisnosti od strukture terena, u praksi se pokazalo da kilometar modernog puta u BiH može dostići i cifru od oko 40 milijuna maraka, čime nosi „titulu“ najskupljeg u Europi.
Najbolje o tome svjedoči vrijednost kreditnog ugovora za dionicu Vlakovo – Tarčin, koja premašuje 400 milijuna eura. Od tog iznosa trebalo bi biti izgrađeno oko 20 kilometara puta na poddionicama Suhodol – Tarčin, Lepenica – Suhodol i Vlakovo – Lepenica. Za svaku dionicu sklopljen je poseban ugovor, a „najteži”, i to čak 182 milijuna eura, je onaj za Vlakovo – Lepenica dužine 10 kilometara.
Dio sredstava za izgradnju autoputa osigurava se iz akciza na gorivo koje su „Autocestama FBiH“ lani donijele prihod od oko 60 milijuna maraka, dok je oko 14 milijuna u prošloj godini naplaćeno kao prihod od cestarina.
Nova zaduženja
No, poznato je da se gotovo sve dionice autoceste koje su sada u izgradnji financiraju kreditima Europske investicijske banke (EIB) i Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD). Direktor „Autocesta“ je ovog tjedna, potpisujući još jedan ugovor o kreditu od 25 milijuna eura, potvrdio da to poduzeće s EBRD-om implementira projekte vrijedne 205 milijuna eura.
I dok u Vladi FBiH i „Autocestama“ poskupljenje kilometra autoputa uglavnom pravdaju rastom cijena nafte, bitumena i drugih materijala, nitko ne spominje ogromne troškove i „penale“ nastale zbog toga što sredstva dobivena od međunarodnih kreditora, iako povučena, godinama nisu upotrijebljena, ali ni jedan od razloga zašto cijena autoputa u našoj zemlji svake godine enormno raste. Za sada nitko ne spominje odgovornost onih koji su doveli u pitanje ovaj projekt, ali i zadužili i konstantno zadužuju državu i građane.
Lindov: Plaćamo kašnjenje
Osman Lindov, profesor na Prometnom fakultetu u Sarajevu, potvrđuje da bi troškovi nastali zbog kašnjenja u realizaciji davno dobivenih kredita mogli biti razlog zašto autoputu stalno „skače“ cijena.
– Država je uzela kredite koje nije na vrijeme realizirala, a ERBD i EIB ne toleriraju kašnjenja u utrošku sredstava, nego tu vrstu nemara i neodgovornosti kažnjavaju tako što zaračunaju svaki dan kašnjenja s radovima. S obzirom na kašnjenja iz ranijih godina, vjerujem da je sve to došlo na naplatu, a to nisu mala sredstva i to utječe na višu cijenu kilometra puta. Vjerovatno država pokušava tu razliku dijelom nadomjestiti i povećanjem putarina, što najviše osjete obični građani – kaže Lindov.
Revizorski izvještaj
Pretpostavke profesora Lindova potvrđene su i u nedavno objavljenom revizorskom izvještaju o financijskom poslovanju poduzeća „Autoceste FBiH“.
Federalni revizori napominju da nisu obuhvatili cjelokupno područje poslovanja niti su ispitivali sve transakcije, koje se najvećim dijelom odnose na procedure izbora izvođača radova za potrebe izgradnje dionica autoceste na koridoru 5C, pravdajući to ograničenjem vremena i resursa. Međutim, i iz djelomičnog revizorskog izvještaja jasno je koliko nas stoje i međunarodne pozajmice, a i kašnjenja u realizaciji projekata zbog kojih dobivamo „penale”.
– Dospjele obaveze na ime kamate i takse za kredite u 2012. godini su uplaćene u ukupnom iznosu od 2.608.789 KM. Za EBRD kredit, obračunate obaveze sa 31. prosincom 2012. po osnovu kamate iznose 120.928 KM i takse na nepovučena sredstva 107.476 KM – navodi se u tom izvještaju.
Revizori se nisu bavili konkretnim utroškom novca za materijal, izvođače radova i drugom potrošnjom na gradilištima. A upravo je to, kaže Damir Mehmedbašić iz Centra za zastupanje građanskih interesa, ono što bi trebala znati javnost.
Mehmedbašić: Nema uvida u troškove
– Građani su ti koji zaslužuju informaciju gdje je i kako je potrošen njihov novac. U ovakvim slučajevima teško je pronaći i trunku transparentnosti, koja bi javnosti dala osnovne odgovore o sudbinu njihovog novca. Mi se nismo bavili konkretnom potrošnjom na koridoru 5C, ali s obzirom na loša iskustva s poslovanjima javnih poduzeća, imamo pravo sumnjati da ni u ovom slučaju građanima nisu pruženi podaci koji bi otklonili sumnje – kaže Mehmedbašić.