Izrael, 14. lipnja 2025. – Premijer Izraela Benjamin Netanjahu, govoreći danas o nedavnim zračnim napadima na iranska nuklearna postrojenja, poručio je kako je to bio tek zagrijavanje. “Svaka meta u Iranu je legitimna. Ono što je dosad izvedeno – ništa je u odnosu na ono što dolazi.”
Prema riječima izraelskog premijera, timovi odgovorni za razvoj iranskog nuklearnog programa su već pogođeni. “Odgođeni su godinama,” kazao je Netanjahu, tvrdeći kako su znanstveni kapaciteti Islamske Republike ozbiljno oslabljeni.
Govoreći o “velikoj prijetnji balističkim raketama”, Netanjahu je naglasio kako je eliminacija te opasnosti “strateški imperativ za opstanak Izraela”. U prijevodu: izraelske bespilotne letjelice, komandosi i satelitska navođenja – sve je to već u pokretu. I to ne samo zbog obrane.
Dok svijet govori o “deeskalaciji”, Izrael očito računa na nešto drugo – totalnu prevenciju. Ili kako bi Tel Aviv rekao: “Prvi udar, zadnji rat.”
U pozadini svega – pitanje koje regionalne sile više ne mogu ignorirati: Je li Bliski istok već ušao u predvečerje velikog sukoba? Ili je ovo tek još jedan čin u beskrajnom kazalištu poruka i meta?
Kad Izrael kaže “spriječit ćemo”
Netanjahuove riječi nisu puka retorika. U izraelskoj vojnoj doktrini, svaki trag nuklearnog potencijala kod neprijatelja – a naročito Irana – predstavlja egzistencijalnu prijetnju. I to ne u diplomatskom, već doslovnom smislu.
Izrael je već decenijama vodeći u preventivnoj strategiji nasilja – od Osiraka u Iraku 1981., do skrivenih atentata po Damasku i Teheranu. Ono što sada gledamo je samo sofisticiranija verzija iste formule: “Ako ti razvijaš bombu, mi ti uništimo laboratorij. I po mogućnosti – tebe.”
Iran se, s druge strane, neće povući. Njegova duboka država i Revolucionarna garda traže povod da se legitimiraju kod vlastitog naroda i šiitskog polumjeseca. Iranski odgovor može biti u obliku Huti dronova, Hezbolaha, cyber-napada ili čak lokalnog rata preko posrednika.
A tu negdje u blizini – i Balkan, kao uvijek spreman da bude “žrtveno ogledalo” velikih narativa. Jer kad Izrael i Iran ratuju, cijena nafte, tjesnaci, sigurnost pomorskih ruta, ali i globalna pažnja, seli se na istok. A kad globalna pažnja ode iz BiH – dolaze zakoni i dogovori koje nisu napisali ni Schmidt ni konstitutivni narodi. Već trgovci sigurnošću.
Pouka za nas? Kad god mislite da ste u centru pažnje – Netanjahu udari neku laboratoriju i podsjeti vas koliko ste zapravo periferija.
/POSKOK/
wpDiscuz
