Subota, 13 travnja, 2024

NEPOZNATI MEŠTROVIĆ Kako je ljubavni trokut utjecao na skulpture kiparskog velikana

Must Read
U arhitektonskom pogledu atelje Ivana Meštrovića zamišljen je na obje adrese, i podijeljen je tek nakon njegove rastave braka. U vrlo kratkom roku izašle su dvije knjige o Ivanu Meštroviću. Jedna je stručna, nedavno promovirana, knjiga Danice Plazibat, višegodišnje kustosice zagrebačkog Ateljea Meštrović. Druga se bazira na intimnim sjećanjima i pismima, napisala ju jeNorka Machiedo-Mladinić, kći pokćerke splitskog gradonačelnika Ive Tartaglie, inače velikog prijatelja i kuma Ivana Meštrovića, a promovirat će se u srijedu, 25. studenoga.
Knjiga Danice Plazibat je rasprodana, a nova donosi i niz novih otkrića. Od novih tema koje se otvaraju u biografskoj, stručnoj knjizi, autorica ističe posebice one vezane uz odnos Ruže i Ivana te njihova dva stana koja su, nakon rastave, imali jedan do drugog, na adresama Mletačka 8 i Mletačka 10. Kustosica, naime, u knjizi opširno tumači da je u arhitektonskom pogledu atelje Ivana Meštrovića zamišljen na obje adrese, da je podijeljen tek nakon njihove rastave, o čemu svjedoči niz detalja, među ostalim i golemi ulazni portal, te da bi, kako nam je rekla, najbolje bilo kada bi se mogao otkupiti i susjedni prostor od sadašnjih vlasnika te postaviti Atelje kako je bio i izvorno zamišljen.
Dvije kuće, inače, dijele i dvorište, pa kustosica Plazibat piše kako iz vrta postoji pogled na susjednu kuću u kojoj je stanovala Ruža Meštrović, tumačeći dalje: “Neizbježne su primisli i doživljaj nevidljive prisutnosti, kao i slutnja o životu iza zida, s pogledom s prozora na ‘svog’ umjetnika pri radu i igri njegove djece koju je imao s drugom ženom.” Rastali su se zato što Ruža nije mogla imati djecu koju je on žarko želio. Podsjetimo i kako je Ruža Meštrović i sama bila talentirana umjetnica. Uostalom, kako tumači autorica knjige, nakon što se par upoznao u Beču, vrlo obrazovana Ruža, koja je za razliku od njega već tada govorila par svjetskih jezika, bila mu je “dragocjena pratilja” te “uvelike zaslužna za njegov munjevit uspjeh i uspon na društvenoj ljestvici”. Umjetnik je tako uvijek prema njoj osjećao i dug. Nadalje, Danica Plazibat piše kako je “složenost svojih osjećaja i nelagodu života u svojevrsnom intimnom trokutu umjetnik izrazio i u umjetničkim djelima” – “Žena pored mora” i “Čekanja” su prikazi Ruže, Olga je ovjekovječena u djelima “Bogorodica s djecom” i “Olga doji Tvrtka”, a “Žena u grču” i “Studija za Jobova sina” upućuju na umjetnikova intimna previranja.

Atelje ovog umjetnika bilo je omiljeno mjesto okupljanja, dolaze mu domaći i strani umjetnici, intelektualci, političari. U prvim nacrtima za atelje sudjelovali su poznati arhitekti, među kojima i Harald Bilić i Viktor Kovačić, međutim, kolika je bila ulogaVik Kovačića u oblikovanju nije do kraja razriješeno. Kipar je mnogo radio u tom ateljeu, njegov sin Mate sjeća se i danas kako je njegov otac “bio discipliniran i radišan” te kako je “svaki dan, nakon što bi nakon jutarnjeg buđenja popio kavu i popušio cigaretu, otišao u atelje gdje bi bez stanke radio do jedan popodne. Srdio bi se ako bi ga netko prekinuo”.
Danica Plazibat ne bježi od biografskih detalja u ovoj knjizi koja, uz umjetnine, obiluje i vrlo zanimljivim fotografijama iz umjetnikova života. Piše o njegovom djetinjstvu u selu Otavice, bez mogućnosti formalnog školovanja, u skromnoj patrijahalnoj obitelji sa šestero djece, o kiparevu uzoru, ocu Mati, seoskom zidaru i klesaru, o dječačkim pjesmama u kojima također vidi naznake talenta, o tome kako je sa šesnaest godina izložio svoje prve skulpture u lokalnoj gostionici pa je Narodni list objavio tekst o darovitom dječaku, što je prvi tiskani tekst o ovom umjetniku, o tome kako ga odbijaju u Obrtnoj školi, s obrazloženjem da je prestar i da nema propisanu završenu osnovnu školu… Sve to prate i rijetko viđene fotografije iz života obitelji Meštrović: vrlo skromna, kamena kuća u kojoj je umjetnik proveo djetinjstvo, umjetnikova majka s bijelim rupcem na glavi (zavezanim kao na skulpturi Povijest Hrvata), kako pozira ispred te kamene kuće sa umjetnikovim sestrama…Vrlo su bitni za njegov daljni razvoj, može se iščitati, i mecene. Kraljevska obitelj Karađorđević s kojom je bio blizak, vlasnik dalmatinskih ugljenokopa i mecena Aleksandar Koning, te još jedan bečki industrijalac Karl Wittgenstein.
Preko rada na Mauzoleju obitelji Račić u Cavtatu, osnivanja akademije, sudjelovanja na najvažnijim izložbama, rođenja njegove djece, boravka u ustaškom zatvoru, odlaska u Ameriku… knjiga se čita kao vrlo zanimljivo štivo.

- Advertisement -

14656 COMMENTS

Subscribe
Notify of
guest

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

14.7K Komentari
Oldest
Newest Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments
Последний

GENERAL LJUBO ĆESIĆ ROJS Kako je pomogao 10.050 obitelji pripadnika HV i HVO kad su svi od nas digli ruke. Jedini pomogao obitelji generala...

General Ljubo Ćesić Rojs ima ogromne zasluge koje je stekao u ratu i u poraću. Svima nam je poznata...
- Advertisement -

Ex eodem spatio

- Advertisement -