Da je Mijo Jelić optužen od strane Banja Luke ili Beograda, Hrvati se ne bi pravdali. Njegovo odlikovanje u Hrvatskoj bi se sa zadovoljstvom popratilo od šire javnosti. Samo zato jer to ljuti Srbe. Tako je to s Hrvatima. Hrvatski nacionalizam superiorno se postavlja samo nad srpstvom. Svemu drugom liže tabane.Uvijek i vazda.
To je ta ključna patologija hrvatskog identiteta i nacionalizma. Hrvat si onoliko koliko si Antisrbin. Bio ti lijevi ili desni Hrvat. Pravi Hrvat mora znati točnu površinu grada Zemuna u mm2 dok sjećanje o tome kako je sredinom Stare Hrvatske nekad tekla rijeka Una , sve dok to netko s Bosfora nije okupirao, nije neko važno sjećanje.
Antisrpstvo je in gotovo koliko halal Hrvatstvo. Prestankom postojanja Srba na planeti Hrvati bi kolektivno potražili psihološku pomoć.
No Miju Jelića optužilo je Sarajevo a ne Srbi. Pa nadmenosti nema. Ide polemika. “Pa nije baš tako, znate ovaj beže svijetli i dragi sultane…”. Štoviše Miju Jelića optužila je Hrvatska republika u BIH. Federacija BIH. Baš onako kako bošnjačka republika FBIH Selmu nije niti istražila. I to sve govori što je to FBIH. Nominalno hrvatskobošnjačka federacija.
Iako je Predsjednik Hrvatske jasno kazao da mu se živo fućka za to kako će reagirati Sarajevo, te da je njegovo odlikovanje Jeliću u sklopu šireg odlikovanja države Hrvatske, za svoje potrebe, i samoj sebi, svih koji su sudjelovali u operaciji Oluja, te time zadao novu razinu suverenitetske politike i državništva u PostKolindinoj , PostGranićevskoj, prosarajevskoj , udvorničkoj, no u suštini dodrinaškoj halal Hrvatskoj, Hrvati ne prate Predsjednika. Oni se pravdaju. Kome? Jebenom političkom Sarajevu koje pored živih roditelja Augustine i Velimira Grebenara, djece koju su pobili kao miševe, svake godine dižu u čast zastave njihovom ubojici po zapovjednom lancu. Osuđenom ratnom zločincu. Vođi Mudžahedina. Rasimu Deliću. I ne samo njemu. O našem trošku Bakir je letio u Iran i Saudije tamo se zahvaljivati tim šovenskim liderima na pomoći koju su pružili šaljući u Bosnu svoje obredne koljače. To je taj Bakir. Isti onaj koji će potom po povratku iz tih surovih sredina u kojima su ljudska prava samo u vicu, u Bosni kazati – kako je on za život jednih s drugima a ne pored drugih. I potom će nam nametnuti Komšića.
Što je razlog hrvatskoj permisivnosti “nevinom, divnom, moralnom” Sarajevu? Gradu “žrtvi”?
Strah od Erdogana, vrhovnog predsjednika SDA i čuvara pečata Bosne? Utisnuta krivnja za sve što se događalo u BIH uključujući njenu podjelu u Karađorđevu kao i genocid na prostoru UZP-a? Danas inače jedinog multitetničkog prostora BIh, prostora s najmanjim postotkom protjeranih i pobijenih.
Kome se više Hrvati pravdaju?
Politici SDA koja ih je namagarčila. Ponavljamo – Namagarčila. Srbi su napali i izgubili. Čist račun , duga ljubav. Bošnjaci su se o Hrvatsku i Hrvate naslanjali, koristili ih i na kraju ih izručili. Te potom zabranili bilo kakav pozitivan narativ o HVO-u iako na prostoru 24 općine od 29 uopće nema zločina HVO-a nad Bošnjacima niti bilo kakvog sukoba. Iako rame uz rame 1994 HVO skupa s Bošnjacima oslobađa BIH. Uključujući i generala Miju.
Upravo tu leži rasizam današnje bošnjačke FBIH. Nema progona bošnjačkih Mija Jelića. Nema prozivke čak niti HOS-ovaca za koje se zna da su proglašavali NDH 1992 u BIH i silovali ubijali. Oprošteno im je. Jer su ušli pod Alijin kišobran. Mijo nije. Nije premještao grobnice po Bugojnima. Nije silovao Olge Draško , al nije ni klekao pred Aliju. I ne oprašta se.
Namagarčili dakle.
Ne samo politički vrh Hrvatske i HRHB-a nego i cijeli hrvatski narod.
U Hrvata stanuje neki opaki crv krivnje pred Bošnjacima.
Pogotovo u Hrvata u RH. Hrvati u BIH jednako su nadrapali i od Srba i od Bošnjaka. Nemaju potrebu pravdati se Bošnjacima da se ne osjećaju krivi koliko to kaže Krug99 ili svi mediji u Sarajevu iz kojih su Hrvati odavno protjerani.
Doduše Hrvati su od Bošnjaka u BIH stradali i nešto više nego od Srba. Pa je prostora za pravdanje nestalo. Više ih je protjerano , trostruko više pobijeno. Presude HVO-u su dobile međunarodni epilog. Presude Armiji. BIH takve su da Selme postaju ministri. Nema tih presuda.
I s te strane Jelić je u pravu. Stati pred Saraj tužiteljstvo značilo bi isto što i vjerovati da su pred zakonima BIH Selmo i Jelić isti. I da će jednog dana El Tužbahid pronaći ubojicu Augustine Grebenar. I osuditi ga.
RH javnost ne zna tko je Augustina Grebenar. Niti im je dano da to znaju. U državi Hrvatskoj, koja se od davanja odlikovanja Aliji, što se politike prema Sarajevu tiče isključivo bavi pravdanjem, i koja Sveti Rat Armije BIh, na Prostoru Džihada, s kojeg je protjerano 170.000 Hrvata i pobijeno 6000 naziva “nesretnim sukobom” i ne očekuje se nešto drugo.
Milanović je ponudio Hrvatima i hrvatskoj javnosti državu. Suverenitet. Prestanak pravdanja politici koja je bila daleko gora od MateBobanovske. I koja si uporno tepa da je bila žrtva, ispravna, osloboditeljska i antifašistička.
Bijaše to prvi antifašitički džihad na svijetu. S obrednim klanjima. I bez međunarodnog sudskog epiloga.
Jer kako reče jedan mrtvi režiser i general, a i ratni zločinac danas, naravno, ta što bi drugo bio general HVO-a nego zločinac – Sloboda se ovdje branila novcem. Ne činjenicama.
Da se pita SDA svi HVO generali bili bi osuđeni. Niti jedan HVO pripadnik ne bi smio imati prava, Hrvati u BIH ne bi smjeli sebi birati niti jedno tijelo vlasti, niti kontrolirati niti jednu tvrtku , općinu, selo i mrginj. Da se pita SDA Hrvati bi trebali plaćati duplo veći PDV Sarajevu nego što ga sada plaćaju. Da se SDA pita Komšić bi upravljao vječno ovom raspadnutom državom koja to nikad nije niti bila. Da se SDA pita Husein Živalj bio bi počasni građanin NewYorka, Erdogan bi imao ulice širom BIH a turski sultani i njihovi životopisi bili bi obvezno štivo kaurima u BIH.
I kojem više jebenom SDA-u se Hrvati iz RH pravdaju? I do kada će? Radi se gospodo o stranci koja je putem svoje partijske jednonacionalne i džihadističke Armije BIH dala najveći postotak napadača na WTC.
Amerikanci se SDA-u ne pravdaju. Budite malo Amerikanci. SDA je naime poubijala više Hrvata nego Amerikanaca 9/11/2001.
Guglati gospodo, guglati, sve ono što sve ove godine ne vidite od pustog fokusa na Srbe. Guglati Selmo Cikotić, Husein Živalj, Osama Bin Laden, Hasan Čengić, KSM državljanstvo , Šefik Džaferović.
Pa će vam biti jasno da Željku Komšiću nije lahko.
Šaljite hrvatsko zrakoplovstvo u Sarajevo. Čovjek je možebitno zarobljenik, jedne radikalne, islamističke partije. Jedine partije u BIH koja otvoreno slavi ratne zločince i koja je sama inkriminirana ratom. U čijem su vrhu šefovi logora i gospodari Prostora džihada. Lobisti za bosanske pasoše Osamama Bin Ladenima i ostaloj “probosanskoj” uvaženoj gospodi. “Prijateljima Bosne i Bošnjaka.”
Na ovoj slici vidimo tursku zastavu koja je na Gradskoj vijećnici Sarajeva ovješena u noć godišnjice turskog genocida nad Armencima. To je za neke lijepa gesta. Za one koji kuže politiku ovo je poruka. Simbolički punkt. Ovo je današnje Sarajevo. Sarajevo koje prijeti svim zemljama koje nisu priznale Genocid u Srebrenici. Osim Turskoj. Kojoj je to nezgodno priznati. Pošto pod svojim tepihom imaju daleko veći genocid 20. stoljeća. Toliko velik da svi oni Turci koji ga se javno postide, budu protjerani iz zemlje. I budu optuženi da su Gulenovci. Eto tom Sarajevu se pravdaju ostaci ostataka MateGranić Hrvatske.
*Prostor Džihada je kovanica koju je tijekom rata uz tekbir, izgovorio Šerif Patković. On je ustvrdio da borba koju on vodi nije borba za građansku slobodnu BIH, državu jednakih ljudi nego da se radi o jednoj borbi o jednom prostoru, od Čečenije do Bosne. Prostoru džihada. Spominjali su ga hrvatski svjedoci haaškim istražiteljima u kontekstu zločina u Dusini kada je hrvatskom vojniku Rajiću navodno živom rukama izvadio srce, a potom mjesecima po tom kraju vozio njegov đip. O slučaju je detaljno pisao novinar Margetić. Da bi na jednom postao prosarajevski orijentiran ljevičar koji je sve te tekstove sklonio s neta. Haaška pravda naravno nikada nije stigla Patkovića pa je i on kao i Cikotić danas u državnim tijelima FBIH i BIH. Po turskim TV kućama možete ga sresti kako plače dok priča o Aliji. Orden Tuđmanov koji je Alija sa smiješkom primio , kao i hotele po Dalmacijama, rijetko spominje.