Kafići na splitskome Žnjanu, dojučerašnji jer danas ih više nema, srušilo ih i razmontiralo, samo su kap u moru ilegalnih ili polulegalnih ugostiteljskih objekata koji su zatrpali i zatrovali dalmatinsku obalu, samo što o njima nitko ne govori.
Šuti se, jer uglavnom su ti kafići, koktel barovi i fast foodovi niknuli u malim sredinama, svakako puno manjima od Splita, tamo gdje svatko svakoga zna i svatko svakoga štiti, pa čak i kad (grado)načelnik ima volju riješiti ugostiteljski kaos koji ne vlada samo na pomorskome dobru, nego i po cijelome mjestu – tko je ljeti bio u iti jednome dalmatinskom kutku, znat će o čemu govorimo – vrlo brzo se suoči s nepreskočivim zidom.
A glava mu ipak nije toliko čvrsta da bi taj zid, to zabetonirano bezvlašće, vlastitim čelom probijao. Niti će iza njih stati Zagreb, kao što je stao iza Andre Krstulovića Opare čuvajući mu leđa tijekom najopasnije akcije izvedene u novijoj splitskoj povijesti.
Nema, dakle, ni grada ni sela na dalmatinskome moru bez problema istovjetnoga žnjanskome, samo što se o tome javno ne zbori. Ta malena mjesta srca poduzetničkoga ne nalaze se na medijskome radaru, nisu, štono bi rekao Andrej Plenković, zanimljiva i atraktivna.
I dok se rušenje žnjanskih šank blizanaca uživo pratilo, iz minute u minutu, kao nogometna utakmica, poslovanje njihove duždalmatinske svojte ne dolazi u pitanje. Jednako su prošireni, izvankoncesionalni i ilegalni, ali to ne smeta da se u njima i dalje vrti ogromna lova. Kao na namještenom ruletu. Grad i općina – bilo koji i bilo koja, slobodno sami dopišite ime – uporno ulažu i još upornije gube.
Radeći na ovom tekstu kontaktirali smo s nekoliko čelnika dalmatinskih priobalnih gradova i općina. Neki su nam se obećali javiti, pa to nisu napravili, a neki su ipak odgovorili svjesni problema i njegova rješenja koje samo naizgled može biti jednostavno kao u splitskome slučaju.
A problem je uistinu golem. I dok za Žnjan možda još i postoji nada da će se kultivirati i staviti u službu građana, na najvećem dijelu obale ta je bitka, čini se, nepovratno izgubljena.
“Poštovani, Grad Trogir, kao i većina dalmatinskih gradova, ima problema po navedenom pitanju”, prva je rečenica u dopisu koji nam je poslao trogirski gradonačelnik Ante Bilić.
“Poštovani, vezano za vaš upit, možemo reći da se Grad Omiš, kao i većina ostalih priobalnih jedinica lokalne samouprave, susreo s problemom tzv. širenja ugostiteljskih objekata na pomorskom dobru”, prva je rečenica u dopisu koji nam je poslao omiški gradonačelnik Ivo Tomasović.
Da smo i ostale tražene dopise dobili, uvjereni smo da bi počinjali istom rečenicom. Sve ostalo bi, naime, bila laž.
U Trogiru i Omišu, tako barem tvrde Bilić i Tomasović, trude se obračunati s ilegalcima. Ne ide to preko noći, cement je dokazano tvrd materijal, ali ne misle odustati. Bilić kaže da je kod njih posebnanevolja s nedopuštenim širenjem štekata u večernjim satima, što su pokušali riješiti pojačanom redarskom kontrolom.
“Svi objekti osim jednog imali su ugovor za korištenje javnoprometne površine, a taj je jedan u fazi prisilnog uklanjanja. Na sreću, u Trogiru nema veliki broj ugostiteljskih objekta koji rade na pomorskom dobru i svi imaju koncesijska odobrenja, a za dva koja su izašla izvan odobrenih gabarita u tijeku je postupak pred građevinskom inspekcijom, dok je za jedan objekt inspekcija donijela rješenje o uklanjanju i čeka se izvršenje tog rješenja”, navodi Bilić.
Trogirski gradonačelnik priznaje da mu najveću muku izazivaju “štandovi, vrtuljci i razne reklame postavljene na gradskim površinama”, tako da su kalete tijekom ljeta praktično neprohodne.
“U tijeku je izrada nove odluke o korištenju javnoprometnih površina, kojom će se ova problematika regulirati, a sigurno je da na rivi više neće biti dopušteni štandovi za prodaju robe, kao i da ćemo zabraniti uličnu prodaju na ‘vrtuljcima’, podne reklame i slične naprave”, najavljuje Bilić, dodajući da će ilegalce čekati drastične kazne.
U Omišu je najatraktivniji i najkaotičniji prostor gradska plaža. Tomasović napominje da je upravo izrađeno arhitektonsko idejno rješenje kojim je određen broj ugostiteljskih objekata, njihov izgled i položaj.
“Ucrtane su mikrolokacije za smještaj takvih objekata te su propisani uvjeti gradnje, čime je ostvareno da svi objekti za koje je potrebno ishoditi odobrenja za građenje mogu ići u koncesijski režim. Dakle, vlasnici objekata izvan predviđenih gabarita imaju mogućnost zatražiti koncesiju od Županije i graditi veće objekte prema utvrđenim pravilima, a u protivnom će se morati svesti u propisane gabarite ili ukloniti objekt”, veli Tomasović.
Zanimljivo je i da je Grad Omiš uveo pravilo da se ugostitelji ne mogu baviti iznajmljivanjem drugih sadržaja, na primjer ležaljki i suncobrana, ako za to postoje druge zainteresirane pravne i fizičke osobe.
wpDiscuz