Tako sada za litar ulja domaćeg proizvođača potrošači danas plaćaju 2,60 KM, dok je primjerice u ožujku prošle godine bila 2 KM, a već u prosincu 2,20 KM. Uspoređujući i cijenu brašna, razlika je drastična – u svibnju prošle godine 1 kg brašna koštao je 1 KM, u prosincu 2020 već je išlo na 1,10 KM, dok je sadašnja cijena kilograma brašna domaćeg proizvođača čak 1,70 KM. U rujnu smo i litar mlijeka prosječno plaćali 1,40 KM, a danas je ta cijena skoro 1,70 KM. Isto je i sa šećerom koji je prošle godine u rujnu koštao 1,20 KM, a danas je 1,40 KM, piše Dnevni list.
Dok je u BiH danima top tema (ne)nabavka cjepiva protiv korona virusa te ponovna eskalacija broja novozaraženih korona virusom, “ispod radara” polako prolaze poskupljenja životnih namirnica te tako i još jedan “nevidljivi” udar na bh. žitelje. Iz Institucije ombudsmana za zaštitu potrošača u BIH kažu da nikako ne postoje opravdani razlozi za povećanje cijena bilo kakvih usluga ili proizvoda.
Svaki mjesec – više cijene
Međutim, dok ombudsmani za zaštitu potrošača tvrde kako ne postoje razlozi za poskupljenje u BiH, čini se, razlozi za poskupljenje ni ne trebaju. Prema najnovijim informacijama iz Federalnog ministarstva trgovine potrošačke cijene u siječnju 2021. godine, u prosjeku su povećane za 0,3% u odnosu na prethodni mjesec.
Promatrano po odjeljcima Klasifikacije osobne potrošnje prema namjeni tijekom samo jednog mjeseca, alkoholna pića i duhan skuplji su za 2,3%; namještaj, kućanski uređaji i redovno održavanje kuće za 1,2%, Prijevoz za 1,1%, Hrana i bezalkoholna pića za 0,9%, Zdravstvo, restorani i hoteli i ostala dobra i usluge za po 0,2% i Rekreacija i kultura za 0,1%. S druge strane pale u cijene odjeće i obuće za 7,6%, te stanovanje, vode, električne energije, plina i drugih energenata za 0,1%. Prema podatcima federalnog ministarstva trgovine, cijene su u konstantnom povećanju od rujna prošle godine, izuzev prosinca kada je zabilježen prosječan pad od 0,3%.
Tako sada za litar ulja domaćeg proizvođača potrošači danas plaćaju 2,60 KM, dok je primjerice u ožujku prošle godine bila 2 KM, a već u prosincu 2,20 KM. Uspoređujući i cijenu brašna, razlika je drastična – u svibnju prošle godine 1 kg brašna koštao je 1 KM, u prosincu 2020 već je išlo na 1,10 KM, dok je sadašnja cijena kilograma brašna domaćeg proizvođača čak 1,70 KM. U rujnu smo i litar mlijeka prosječno plaćali 1,40 KM, a danas je ta cijena skoro 1,70 KM. Isto je i sa šećerom koji je prošle godine u rujnu koštao 1,20 KM, a danas je 1,40 KM. Mnogi najavljuju i daljnje povećanje cijena, a među njima su i peradari zbog velikih troškova proizvodnje, a izostajuće potpore.
„Treba se uključiti država“
Već sada je jasno da, zbog nesrazmjera plaća i životnih troškova, prosječnoj obitelji u BiH zaista treba “viša matematika” kako bi svaki mjesec sastavio kraj s krajem, dok su u posebno teškom položaju umirovljenici i sve brojniji korisnici socijalne pomoći.
“Prosječna sindikalna košarica za četveročlanu obitelj je oko 2.000 KM, a prosječna plaća je oko 1.000 KM. Već nam samo to govori da ljudi počinju živjeti na kredit za tekući život. Znači ne kako bi kupili auto, stan, već doslovno za kupiti kruh i mlijeko svaki dan. S tog aspekta smatram da nije opravdano nikakvo poskupljenje životnih troškova, budući da vlade nemaju za sada uspješne modalitete povećanja osobnih primanja pojedinaca. Sa aspekta zaštite potrošača svako poskupljenje jednostavno nije dobrodošlo, budući da ne postoji rast osnovnih životnih primanja manje-više posljednjih 20 godina”, rekao je ombudsman za zaštitu potrošača u BiH, mr.sc. Saša Marić za FTV početkom ožujka. Ombudsman Marić je zaključio da “u BiH prosječno primanje građanina zaposlenog, a kamoli umirovljenika, ne može zadovoljiti životni standard”.
“Tu se treba uključiti država”, zaključio je Marić.
„Puzajuće poskupljenje“
Marin Bago iz Udruženje za zaštitu potrošača Futura Mostar za Dnevni list komentira da je na snazi tiho povećanje cijena, kada prehrambeni artikli skoro neprimjetno poskupljuju.
“Ovaj problem nije od jučer, a fenomen ‘puzećeg poskupljenja’ tek sada dolazi do izražaja. Prosječna plaća cijela se potroši na hranu i trgovci su prepoznali da nam je jedino preostao novac za hranu. Problem je što proizvodimo tek 20% hrane, a uvozimo 80% i mnogi artikli su skuplji kod nas nego u, primjerice, Hrvatskoj, Njemačkoj i sl. Međutim, prema zaključku Federalne vlade, na lokalnoj zajednici, županijama, općinama, lokalnim inspekcijama, je kontrola povećanja cijena i onih koji time sebi pribavljaju ekstra profit”, komentira Bago za Dnevni list.
On navodi da i bh. vlasti i političari nisu svjesni ili nemaju dobru volju za razumijevanje i rješavanje ovih pitanja. “Kakva je vaša vlast ako ne može nahraniti svoje žitelje? Kakva je vlas koja ne može zaštititi svoje žitelje, pa i u kontekstu ove nenabavke cjepiva protiv korona virusa? Ponašamo se kao da ne živimo u svojoj zemlji. Još nisam čuo pozitivan primjer u praksi”, kaže Bago.
Naime, podsjetimo da je Vlada Federacije BiH usvojila informaciju o mjerama neposredne kontrole cijena iz nadležnosti županija u Federaciji BiH te istima preporučila
da donesu odluke i o visini maksimalnih marži u trgovini za sve vrste brašna, kruha i peciva i drugih pekarskih proizvoda kao i pasterizirano, homogenizirano i sterilno mlijeko. Za ove proizvode preporučeno je određivanje maksimalne veleprodajne marže do osam posto na nabavnu cijenu i maksimalne maloprodajne marže do deset posto na nabavnu cijenu.
No, dok i mjesecima cijene neprimjetno rastu, političari ostaju bez reakcije, a bogati trgovački lanci ostvaruju značajan prihod na poskupljenju cijena, za koja, kako kažu ombudsmani za zaštitu potrošača – nema nikakve osnove. Ali, potrošači i dalje kupuju životne namirnice po cijenama “bez ikakve osnove”, piše Dnevni list.
/Republikainfo.com/
wpDiscuz
