Prije čitanja ovog teksta čisto jedna digresija. Veća opasnost od “guranja BH Hrvata u srpske ruke” čitaj “ruske” jeste guranje BH Hrvata u ruke Hrvatske i zapada.
Svaki put kad su BH Hrvati slušali Zagreb i Zapad nestajali su. Svaki put kad su stali uz Srbe jačali su.
Dovoljno je osvrnuti se na slom Osmanskog carstva. Zagreb šuti, Zapad čini sve da Osmanlije opstanu a Srbi i Hrvati dižu povijesno najvažniji ustanak ovih prostora. I u tome im pomaže Rusija.
Fratri skupa sa Zagrebom poništavaju rezultat tog ustanka te sve nade predaju u ruke Austrije. Ona saziva Berlinski kongres te BIH postaje posuđena Austriji na 30 godina i nakon tog treba biti vraćena Turskoj.
O tome ne uče djecu u RH školama.
Nakon toga ide prvi svjetski rat. Hrvati ginu za Austrijsko carstvo da bi im 1918 Srbi napravili državu. I to na poziv hrvatskih intelektualaca.
I nakon dva atentata Hrvati sa Srbima 1939 proglašavaju Banovinu.
1941 Hrvati iz BIH poslušali su Zagreb i naciste, i gotovo su nestali.
Od 1945 do 1990 najveći je porast Hrvata u BIH u povijesti. Dražava je to čiji je centar Beograd.
1992 slušaju Zagreb, prenose rat u BIH. Gube Posavinu od strane srpskog generala Simića. Gube Kupres. Zamalo i Tomislavgrad.
1994 zahvaljujući Srbima Hrvati u BIH brane enklave u Srednjoj Bosni.
Od Daytona na ovamo Srbi u BIH ne dopuštaju ono što je Zagreb već obećao Amerikancima – tihi genocid Hrvata u BIH. Srbi su od Petritschevih amandmana na ovamo najveći zaštitnici Hrvata. Te Ruska Federacija.
Hrvatska je pod erom Mesića podržavala nasilje nad Hrvatima. Nasilje koje je provodila Austrija.
I sad dođe neki fratar i kaže kako je opasnost da se prepusti Hrvate u ruke Srbima iliti Rusima.
Ne druže fratre, opanost je bila zamrziti te ruke. Opasnosti i glupost je bila vjerovati Austriji.
Ako ne vjerujete nama, čitajte memoare vašeg kolege , Grge Fra Martića. Koji se pokajao što im je vjerovao na Berlinskom kongresu.
Sa Srbima svakako, bez Srba nekako a protiv Srba nikako.
I prestanite plašiti ovaj narod hrvatski, narodom koji nam je donio slobodu, nakon 4 stoljeća turskog kalifata.
Mi u BIH sa Srbima živimo oduvijek, od sječe glave hrvatskom kralju i srpskom despotu Stjepanu, do vremena kraja Osmanskog carstva i genocida nad Armencima. Mi smo drugačiji Hrvati od Perec Hrvata Mi smo duže u jednoj zemlji s Grcima i Armencima nego s Bečkim konjušarima.
A za jednog fratra, trebali biste, Luka Fra Markoviću više poštovati slavni srpski rod. Ta valjda znate koji vladar je doveo franjevački red u Bosnu.
Bio je od roda Nemanjića. I nama je žao što tu informaciju krijete od mladih naraštaja Hrvata u BIH.
Mi nismo Srbofobi. Mi smo braća Srbima. Ohanite u svojoj srbofobiji.
Ili se krenite družiti s Hrvatima Lašve, Travnika i Srednje Bosne. Pitajete ih koja i čija ruka ih je spasila od sigurnih pokolja.
A sada fratrov tekst:
Zapad svojom bahatom politikom gura Hrvate BiH u srpske ruke
Ako je do sada i bilo dvoumljenja oko ciljeva Bakira Izetbegovića i SDA, sve su sumnje otklonjene poslije Erdoganove izjave da se Bošnjaci trebaju čuvati Zapada. Ta, vjerojatno s Izetbegovićem usuglašena izjava bila je poziv Bošnjacima da glasaju za muslimansku BiH koja bi trebala biti uređena po uzoru na Tursku.
Piše: dr. fra Luka Marković, Katolički tjednik
Erdoganova izjava krije snažan poziv protiv BiH koja bi bila uređena onako kako želi Zapad, kao građanska država u kojoj ne bi bili majorizirani samo oni koji se osjećaju Hrvatima i Srbima, nego i utjecaj islama sveden na minimum.
Jesu li bh. muslimani zapadno orijentirani?
Mnogi kritičari te Erdognove izjave vjeruju kako će ona umanjiti Izetbegovićeve izglede za pobjedom na slijedećim izborima. Svoje tvrdnje grade na uvjerenju kako su bosanskohercegovački muslimani zapadno orijentirani.
Bilo bi dobro kad bi to doista u potpunosti odgovaralo istini. Nažalost, nije tako. To potvrđuje i činjenica da je među Bošnjacima zanemariv broj onih koji pokazuju razumijevanje za promjenu Izbornoga zakona u korist hrvatskih birača, što bi bilo u duhu one prave zapadne demokracije i ljudskih prava. Nažalost, umjesto toga Bošnjaci gotovo jednoglasno niječu Hrvatima pravo da biraju svoje predstavnike.
Podršku u toj antidemokratskoj ideologiji imaju u zapadnoj politici koja je odlučila svim sredstvima pretvoriti multietničku državu u građansku, što nije upereno samo protiv Hrvata i Srba, nego i većine Bošnjaka, onih koji su nerado pristali na zamjenu imena Musliman za Bošnjak. Upravo u toj činjenici leži snažan utjecaj Erdogana na Bošnjake.
Povijesni poučci iz Beča
Nažalost, zapadna politika nije naučila ništa iz povijesti BiH. Štoviše, njezin odnos prema BiH podsjeća na ona iluzorna vremena kad su bosanskohercegovački katolici, napose kler, čak i ugledni franjevci-ilirci, vjerovali da će se s dolaskom austrougarske vlasti promijeniti mnoge stvari, pa i odnos prema nacionalnoj emancipaciji Hrvata. Nažalost, ništa se nije promijenilo. Istina, katoličanstvo je dobilo određenu ravnopravnost u državi BiH, dok je Beč hrvatsku nacionalnu svijest potiskivao istom mjerom kao i u doba vlasti Osmanlija. Simbol negativnoga odnosa Monarhije prema buđenju nacionalne svijesti kod Hrvata u BiH, pokazuje se u beskrupuloznoj vladavini Benjamina Kallaya koji se svom žestinom, poput Komšića i drugova danas, okomio protiv etničkoga u korist građanskog.
Utoliko danas Hrvate ne treba čuditi da su najžešći protivnici etničkoga uređenja BiH upravo političari iz Austrije i Njemačke. Očito je da se teško mijenjaju stare navike koje kažu da je lakše ovladati jednim prostorom – istina, danas ekonomski – ukoliko svi u toj državi pušu u istu tikvu.
Neće Erdognova izjava kako se Bošnjaci, bolje rečeno bosanskohercegovački muslimani, trebaju čuvati Zapada, promijeniti kod zapadnih političara ništa. Zapadna politika je naumila sprovesti svoje zamisli o građanskoj državi, bez obzira što je to vrlo rizičan posao koji može dovesti čak i do međunacionalnih sukoba. Erdogan će svojom izjavom da je zapadna politika opasna po Bošnjake (islam) ojačat kod muslimana želju za jačim utjecajem islama u BiH.
Uostalom, ti isti zapadni političari koji daju savjete o tome kako bi trebala biti uređena BiH, snose veliku odgovornost i za to da je Europa, od nekoć najugodnijega prostora za život, postala slična svijetu islama u kojem dominiraju uglavnom veliki neredi. Na to upućuju sve učestalija teroristička nedjela, nedavne racije njemačke policije protiv arapskih kriminalnih grupa, kao i sve učestalije nasilje u nordijskim zemljama, napose u nekoć miroljubivoj Švedskoj.
Erdoganova Turska nije Atatürkova
Bit će zanimljivo vidjeti hoće li će se obistiniti izjave pojedinih lijevih političara u BiH kako će Erdoganova izjava više štetiti Izetbegoviću i SDA, nego koristiti. Vjerujem da će se dogoditi suprotno, jer mnogi Bošnjaci u Erdoganovoj Turskoj vide uzor muslimanske države, bez obzira što u njoj nema vjerskih, individualnih i političkih sloboda, niti neke posebne ekonomske perspektive. Istina, postoje i oni liberalniji među Bošnjacima poput Nedžada Latića koji govore da vole Tursku, ali ne i Erdogana. Latića mogu razumjeti, jer Erdoganova Turska nije Atatürkova, niti je Erdogan drugi Atatürk, kako lupetaju poneki hrvatski novinarčići oduševljeni njegovim posjetom Hrvatskoj. Atatürk je pokušao od Turske napraviti liberalnu demokraciju po uzoru na zapadni svijet. Takvih pokušaja bilo je i u vrijeme sultana Abdula Medžida I. u prvoj polovici 19. stoljeća (Hatišerife od Glühane). Njegov pokušaj reforme po uzoru na europske demokracije naišao je upravo na snažan otpor bosanskih begova i janjičara.
Istina, danas živimo u 21. stoljeću, pa ipak s obzirom na negativnu renesansu islama u svijetu ne treba očekivati da će Bošnjaci muslimani promatrati s oduševljenjem pretvaranje BiH u građansku državu. Dobro bi bilo da zapadni političari shvate kako su Komšić i takozvani ljevičari sporedni igrači u BiH. U suprotnom, može se dogoditi ono najgore, što niti jednom bosanskohercegovačkom narodu ne treba, pa niti onim Titovim pristalicama koji se rado kite građanskom liberalnom ideologijom, te na taj način dodvaraju Zapadu kojega su do jučer proklinjali.
Gušenje onih koji vole EU
Žalosno je da Amerikanci nisu izvukli pouku iz promašaja u Afganistanu, Iraku, Libiji i Siriji. Ima stvari koje se ne mogu nikada silom nametnuti. Umjesto obećanoga mira i prosperiteta vladaju tamo danas pakleno stanje mržnje i sukoba.
Umjesto pokušaja da se ostvari ono što je za bosanskohercegovačke prilike nemoguće, bolje bi bilo da zapadna politika poraditi na ozbiljnim razgovorima sa sve tri naroda, te potražiti pravedno rješenje koje bi sačuvalo mir.
To da je Nogometni savez BiH donio odluku za odigravanje prijateljske utakmice s Rusijom, govori upravo o tome da zapadna politika svojim zalaganjem za unitarnu BiH tjera Hrvate u opasno srpsko naručje. Jer takve odluke se ne donose bez političke pozadine.
Vjerojatno je to neka vrsta odgovora na Erdoganov posjet BiH i njegovo protivljenje promjeni Izbornoga zakona.
Iako su oni od Hrvata koji su zajedno sa srpskim predstavnicima donijeli odluku o odigravanju prijateljske utakmice s Rusima učinili veliku pogrješku, treba ih shvatiti ozbiljno. Nažalost, često je tako da se utopljenik hvata za slamku spasa. U svemu tomu je čudno da zapadna politika u BiH želi potopiti upravo one koji bi je jedini u BiH dočekali raširenih ruku./HMS/
wpDiscuz
