Hrvatski Medijski Servis u posjedu je dokumenta Komisije za utvrđivanje ratnih zločina Hrvatske Republike Herceg Bosne pod nazivom “Kratka kronologija i prikaz počinjenih ratnih zločina od strane pripadnika Armije BiH i paravojnih postrojbi muslimanskih snaga na području općine Mostar, Konjic, Jablanica za vrijeme muslimansko-hrvatskih sukoba 1995. godine.” Dokument je 30. ožujka poslan Uredu Međunarodnog suda za ratne zločine u Haagu.
Danas, 26 i pol godina od slanja ovoga dokumenta u Haag niti jedan pripadnik Armije BiH niti dužnosnik muslimanskog odnosno bošnjačkog političkog i vojnog vodstva nije procesuiran za ratne zločine nad Hrvatima u ovim općinama na ovom međunarodnom kaznenom sudu.
U dokumentu se navodi da su najokrutniji zločini od strane pripadnika Armije BiH i paravojnih postrojbi počinjeni na lokalitetima: Trusina, Buščak, Orlište, Orahovica zatvor “Musala” Konjic, Vrci, Mrkosavice, Zaslivlje, Podorošac, Dubravice sve u općini Konjic. Zatim na području općine Jablanica lokaliteti Doljani ,Uzdol, zatvor “Muzej revolucije”. Na području općine Mostar Grabovica te muslimanski zatvori Bijelo Polje,zgrada SDK, IV osnovna škola. Na ovim lokalitetima, kako je navedeno, bilo je još mnogo zločina ali označeni lokaliteti upućuju na najteže oblike ratnih zločina.
U današnjem tekstu obradit ćemo posebno općinu Konjic.
U dokumentu stoji da je na području općine Konjic prema popisu iz 1991 godine živjelo ukupno 43.636 stanovnika od čega Hrvata 11.354 ili 26%, Muslimana 23.791 ili 54,5%, Srba 6.645 ili 15,2%, Jugoslavena 1.379 ili 3,2% te Ostalih 467 ili 1,1%. Usporedbe radi, podsjećamo na nacionalnu strukturu u Konjicu prema popisu iz 2013. Godine prema kojem je u Konjicu prije osam godina živjelo 25.148 stanovnika. Tako je Bošnjaka (tadašnjih Muslimana) 22.486 (89,41 %), Hrvata je 1553 (6,18 %), Srba je 355 (1,41 %), a Ostalih ili nepoznato je 754 (3,00%)
U dokumentu se navodi da sukobi počinju u ožujku 1993. Godine, točnije 20.3.1993 godine, kada je održan sastanak muslimanskih vojnih i civilnih čelnika s područja općina Jablanica,Konjic i Hadžići, koji su po zapovjedi,zapovjednika IV korpusa Armije BiH sačinili globalni plan napada na Hrvate u općini Konjic i Jablanica. S ovim aktivnostima upoznato je čelno vodstvo muslimana u BiH pa i samo Predsjedništvo.
Istaknuto je da 20.3.1995 godine, u hrvatskom selu Kostajnica Muslimani i to Gabela Ismet i Boloban Sakib iz vozila bacaju ručnu bombu na tri djevojčice od kojih je jedna teško ranjena a radi se o Katici Šagolj. Isti dan minirano je jedno vozilo Hrvata u Konjicu (Goran Blažević).
Nadalje, dana 23.3.1997 godine, jedan od zapovjednika Armije BiH, Hasan Hakalović, (Uhićena poruka radio vezom) zapovijeda “Sve Hrvate razoružati,a ako se ne predaju ubiti”?.
Nakon ovog nižu se, kako je navedeno, događaji velikom brzinom, prvo pojedinačna ubojstva i maltretiranja,što će ubrzo dovesti do masovnih zločina.
Oko 50 sela naseljenih pretežno hrvatskim pučanstvom je u većini ili u manjem obujmu spaljeno i opljačkano u svrhu etničkog čišćenja. U 8 sela (Buščak, Trusina, Orlište, Mrkosevice, Zaslivlje, Vrci, Podorošac i Dubravice) počinjeni su masovni zločini.
Dodaje se da se civili i zatočeni vojnici ubijaju uz prethodno sakaćenje ,koriste se kao živi štit, vode na prisilne radove i vrše razne torture. Organiziraju se zatvori-logori njih ukupno 18.
Na ovom lokalitetu sa zonom odgovornosti općina Konjic i Jablanica djeluje brigada “Herceg Stjepan” s oko 2.000 vojnika HVO-a.
Istovremeno na ovom području postojale su i djelovale 3 brigade BiH s oko 7.000 vojnika. Tijekom rata na ovo područje pristiglo je još 5-6.000 vojnika Armije BiH (Zukine postrojbe, Crni labudovi, Handžar divizija, Hrasnička brigada,veći broj stranaca-mudžahedina, jedinice upućene iz Pazarića, Travnika,Ženice,G.Vakufa. Dakle, kako se navodi, HVO nije mogao izvršiti napad na Armiju BiH.
Istovremeno skrnave se katoličke bogomolje, uništena je i opljačkana crkva u Radešinama, Čelebiću, Žitačama, u gradu Konjicu,vjerski službenici se uhićuju i maltretiraju, pljačka imovina crkve i Karitasa.
Od ukupnog broja Hrvata dakle 11.554 oko 8.000 je iseljeno i prognano, a ostatak živi u teškim uvjetima.
Trusina
U selu Trusina živjelo je ukupno 303 stanovnika od čega 149 Hrvata i 152 Muslimana.
Dana 16.4.1993 godine, pripadnici Armije BiH izvršili su u jutarnjim satima napad na selo.
Navodi se da su ubijene 22 osobe. I to 15 civila i 7 pripadnika HVO-a, 4 osobe su ranjene od kojih troje djece,
Tom prilikom veći broj kuća je zapaljen, imovina opljačkana.
Kada su poubijali civile (uglavnom starci i nemoćne osobe )sakupili su preostale civile uglavnom žene i djecu, zatim ih kao živi štit uz prijetnju doveli do mjesta gdje su bili pripadnici HVO-a, tražili da se predaju ili u protivnom da će im poubijati žene i djecu. Kada su to vojnici vidjeli, navedeno je da su se predali s tim što im je u tom slučaju jamčena sigurnost. Međutim odmah nakon predaje pred članovima obitelji i ostalim civilima izvršili su streljanje 7 vojnika.
Kao dokazi za ove tvrdnje navode se iskazi iz izvora Komisije, razni dokumenti iz drugih izvora, patološki nalazi s fotodokumentacijom te video zapisi s napomenom da su svi dokazi pojedinačno specificirani u zapisniku o primopredaji dokumentacije.
Osobe za koje postoje osnovi sumnje da su počinili navedeni zločin:
-ĆIBO SAFET naredbodavac, HADŽAJLIĆ JUSUF zapovjednik na lokalitetu Klisa, HAKALOVIĆ HASAN zapovjednik brigade Neretvica, navodi se da su obadvojica isplanirali napad na selo Trusina. -PADALOVIĆ SEID i ŠABIĆ MEJRA neposredno izvršili streljanje 7 zatočenih pripadnika HVO-a, s tim što su HADŽAJLIĆ JUSUF i HAKALOVIĆ HASAN putem radio veze izravno izdali nalog za streljanje.
-BUTUROVIĆ MUSTAFA, BUTUROVIĆ ALIJA, MUSTAFIĆ MUJO, HAKALOVIĆ SEJDO, HAKALOVIĆ SEAD, HAKALOVIĆ MUSTAFA, MRAVOVIĆ MUHAREM, PADALOVIĆ HABIB, PADALOVIĆ REMZO,PADALOVIĆ DERVIŠ,GOSTIJEVČIĆ ZEJNIL,POTUROVIĆ ŠAĆIR,POTUROVIĆ HAZIM, ŠAHIĆ MEHO,GOSTIJEVČIĆ FAIK,MEMIĆ SMAJIL, POTUROVIĆ REDŽO,POTUROVIĆ ŠEFKO, POTUROVIĆ ŠERIF,GOSTIJEVČIĆ ADNAN, SULTIĆ SALKO,SULTIĆ BIBER,SULTIĆ HAMID,MEMIĆ EMIN,GOSTIJEVČIĆ BAJKO, MEMIĆ MIRALEM, ŠAHIĆ MEHO,ŠAHIĆ BEĆO,HANIĆ NUSRET,ŠAHIĆ SEJO, ŠAHINOVIĆ SALKO,ŠAHIĆ ALMIR,POTUROVIĆ SEMIR. Za njih se navodi da su oružano napali civile i pri tome ih 15 ubili.
Navodi se da se pojedinosti o navedenim osobama nalaze u popratnoj dokumentaciji.
Orlište
Sveukupno stanovništvo sela (64 stanovnika) su hrvatske nacionalnosti.
U okruženju sela pretežno su stanovnici bošnjačko muslimanske nacionalnosti. Zapovjednik bošnjačko muslimanske brigade “Neretvica” Hasan Bakalović naredio je 25.ožujka 1995 god. da se izvrši oružani napad na selo Orlište, te da se svi Hrvati u selu razoružaju, a koji pri tome daju otpor da ih se ubije. Istog dana selo je napadnuto i okupirano. Mada mještani nisu pružili otpor. Zvjerski su poubijali mještane: Ivana Kostića (starac), Anđu Kostić (starica), Branka Kostića (starca), Janju Kostić (staricu).
Preživjelo pučanstvo je otjerano u progonstvo, a selo je opljačkano i popaljeno. O svireposti napadača posebno govori ubojstvo starice Ande Kostić, koja je usred bolesti nepokretna i nije uspjela pobjeći. Navodi se da je nađena sa prostrjelnom ranom u ustima.
Osim zapovjednika navedene muslimanske postrojbe HASANA BAKALOVIĆA, za ovaj slučaj se, kako se navodi, teže okrivljuju: MIRSAD BARJAKTAREVIĆ, zapovjednik akcije na selo Orlište, te vojnici MOS-a MUHAMED stanoviti vojnik zv. BEG i neki drugi još neidentificirani počinitelji zločina.
Dodaje se da su se u pljačkanju i paljenju kuća i druge imovine Hrvata sela Orlište posebno su se istakli i neki civili bošnjačko muslimanske nacionalnosti.
Orahovica
Od ukupno 870 stanovnika sela, po popisu od 1991.godine, bilo je 590 Hrvata. Ostalo su mještani bošnjačko-muslimanske nacionalnosti, U selo su 50.08.1993.g. upale postrojbe -specijalne jedinice muslimanskih oružanih snaga s oznakama DIB vojna policija, čije je sjedište bilo u Zenici. Tom su prilikom, kako se navodi, nakon višednevnog mrcvarenja, ubili su četiri civila hrvatske nacionalnosti, dvoje teško premlatili i ranili, dok je petoro civila zadobilo teže tjelesne ozljede . Ubijeni su civili Stanko Ružić (1932 g.), Jozo Ružić (1928 g.), Pero Skočibušić (1939 g.) i Mato Šimić (1923 g.).
Fizički su maltretirani i zadobili rane vatrenim oružjem: Ružica Ružić žena Stankova (1955 g.) i Jela Ružić Josina (1923 g.). Tjelesne ozljede usred fizičkog maltretiranja zadobili su: Ruža Lozić (1922 g.), Mara Bebek (1934 g.) Ilija Bebek (1954 g.) i Ivica Pehar (1957 .g.).
Kuće mještana Hrvata su opljačkane i spaljene, a pučanstvo protjerano u progonstvo.
Prema dokazima koji su u dokumentaciji spomenute Komisije i kod drugih tijela, za navedene zločine odgovorni su: FIKRET PREVLJAK, zapovjednik samostalne postrojbe Armije BiH “Cipelići” iz Hrasnice kod Sarajeva, HAMDIJA OMEROVIĆ, zamjenik komandanta “Ljubinskog bataljona ” brigade,”Suad Alić” Konjic, te druge vojne osobe ovih i drugih vojnih jedinica, Posebno se navodi da su od mještana Muslimana odgovorni ARMIN BUBALO zv. BUZA i ALEN Makan sin Alijin.
Dodaje se da su ove i druge osobe odgovorne su i za smrt civila Slavena Kolara iz Orahovice, koji je izgubio život na prvoj borbenoj crti, gdje se našao na kopanju utvrda za muslimanske postrojbe gdje je prisilno odveden od strane muslimanske vojske.
Bušćak
Selo je po nacionalnom sastavu većinsko hrvatsko (Hrvati 106, a Bošnjaci-Muslimani 61 stanovnika). Dana 14. travnja 1993.g. snage Armije BiH i paravojne muslimanske postrojbe neočekivano su napali na mještane hrvatske nacionalnosti sa jačim oružanim snagama i zaposjeli cijelo selo,
Uvečer, uoči samoga napada na prevaru su fizički likvidirali mještanina Hrvata Miroslava Majića, ali se za njegovu smrt saznalo tek nakon zaposjedanja cijelog sela. Naime, ubijeni Majić je na povjerenje i na poziv, uvečer, uoči napada, otišao kod susjeda Muslimana na sijelo i tu likvidiran na svirep način (nađen je smrskane lobanje, prosutog mozga, na čelu mu je nožem urezano slovo “U” itd.).Druga dvojica mještana, Branko Majić sin Jakovljev, roden 1961.g. i Slavko Majić sin Ljubanov, roden 1955. godine, ubijeni su od strane muslimanskih postrojbi prilikom zaposjedanja sela.
Imovina mještana Hrvata je opljačkana i spaljena, a pučanstvo otjerano u progonstvo.
U izvješću Komisije stoji da su za masakr i smrt Miroslava Majića osumnjičeni dvojica braće, NIJAZ i HAMZO HONDO, susjedi ubijenog, te NIHAD KULENOVIĆ zv. SVIRAČ, HALID ČAJDIN zv. TITO, stanoviti BIBO iz Gornjeg Vakufa. (Uskopje) i dr.
Ova trojica muslimanskih vojnika, navodi se, osumnjičena su i za ostala zlodjela izvršena u ovom selu i drugim mjestima konjičke općine.
Za zlodjela počinjena u ovom selu osnovano su osumnjičeni i drugi pripadnici muslimanskih oružanih snaga: MUHAREM MRAVOVIĆ, voditelj akcije napada na selo, JUSUF HADŽAJLIĆ, MUJO MUSTAFIĆ i SAFET JUG, organizatori akcije , te učesnici akcije BAJRO Čohodor, MUJO ALIĆ ( sa svoja tri sina: SAKIBOM, SALEMOM 1 IBROM), RAMIZ HABIBIJA, NIJAZ HABIBIJA, FIKRO ŠALJIĆ i dr.
Grad Konjic i obližnja sela
Istaknuto je i da su u istom periodu pripadnici navedenih postrojbi takode su počinili više zločina nad stanovnicima hrvatske nacionalnosti.
1. U gradu su ubijeni Mirko Ivanković (1935.g.) i Mario Kovač
(1975.g.).
2.Selo Zaslivlje: izmasakrirani su (sječeni nos, uši itd.) i podlegli: Zlatko Trlin (1970.g.), Jozo Brvenik (1947.g.) i Ante Banović (1955.g.).
3.Selo Bjelovčina: ubijeni su muž i žena Mato Soldo (1930.g.) i Ivka Soldo (1931.g.)
4.Selo Pokojište: Petar Jozić (1938.g.) ubijen je 04.08.1993.g.
Na području konjičke općine osnovano je, u prostorima koji su u predratno vrijeme imale druge namjene (škole i dr.) više muslimanskih zatvora, odnosno logora Kroz te zatvore, odnosno logore prošlo je, kako se navodi, oko 500 zarobljenih pripadnika HVO-a i preko 400 civilnih osoba hrvatske nacionalnosti, dok se u kućnom pritvoru nalazilo preko 5.000 Hrvata. Zarobljenici, odnosno zatvorenici na nehuman način su zlostavljani, mučeni i likvidirani, s posebnim naglaskom na praksu prisilnog uzimanja krvi za potrebe Armije BiH. Zatverenici su redovno korišteni kao “živi zid” muslimanskim vojnicama na bojištu, prisilno su odvođeni na prvu borbenu crtu radi kopanja rovova I gradnje sličnih objekata za potrebe Armije BiH, smještaj i ishrana bili su krajnje loši, redovna je praksa bila vrijeđanje i sl.
Konjic (ostali lokaliteti)
Područje Klisa (više sela u dolini rijeke Neretvice)
U periodu 25.ožujak 01. svibanj 1993.godine bošnjačko-muslimanske vojne i paravojne postrojbe počinile su niz zločina nad stanovništvom hrvatske nacionalnosti.
1.Jasenak: ubijen: Mato Stjepanović (1958.g.)
2,Gostović: mučki ubijeni u svojim kućama: Zvonko Đopa (1971.8.), Ivan Andrić sin Matin (1970.g.), Mirko Đopa sin Stjepanov (1966.g.), te ranjena žena Jela Đopa.
3. Žitače: ubijen starac Ante Krešo sin Nikin (1935.g.)
4.Seonica: ubijen vozač sanitetskog vozila Dragan Vujičević (1953.g.) dok je spašavao prisutnog liječnika.
5. Ubijeni u svojoj kući civili Marinko Džidić, Ivan Stanić (1935.8.), Stoja Kožul (1935. £.), Ana Kožul (1929.g.).
6. Bukovica: ubijen Ivan Andri$6 sin Antin (1966.g.)
7. Gorani: ubijen starac Jozo Jurić sin Ilijin (19351.g.).
8. Sultići: ubijen starac Stjepan Stanić (1940.g.)
9. Jukići: ubijeni muž i supruga mu Stjepan Jukić Danin (1924. E.) i Anica Jukić kći Antina (1920.g.).
10. Mrkosavice: ubijeni na groblju u vrijeme pokopa umrle mještanke Cvitan Knežević (1942.g.) i Mija Ilić (1914.g.).
11. Nevizdraci: ubijena samohrana starica Kata Kaleb (1927.g.).
Podatke o nekažnjenim zločinima bošnjačke Armije RBiH nad Hrvatima u Mostaru, Jablanici i Prozoru pogledajte u dokumentu ispod.
wpDiscuz
