SARAJEVO – Napisi kako je nizozemska princeza Mabel, s kojom sam bio u strastvenoj ljubavnoj vezi, bila agent nizozemske obavještajne službe, da me je špijunirala kako bi doznala stajališta Sarajeva i da je te informacije dobivene u krevetu prosljeđivala šefovima, uopće nemaju nikakvog smisla. Pa ako je tomu tako kako su mediji naveli, kako to da je ostala sa mnom u vezi još dvije godine poslije Daytona, kaže u ekskluzivnom razgovoru za Dnevni list Muhamed Šaćirbegović, bivši ministar vanjskih poslova BiH.
– Dok smo pregovarali o Daytonu, bili smo u američkoj bazi. I tada, kao i u drugim situacijama, pokojni predsjednik Alija Izetbegović i ja koji sam bio ministar vanjskih poslova BiH, kao i naši suradnici bili smo svjesni da se nalazimo u ozvučenim prostorijama i da nas špijuniraju kako američke tajne službe, tako i britanske, kaže Šaćirbegović u ekskluzivnoj ispovijesti za Dnevni list, po prvi puta progovorivši za jedan medij o svojoj ljubavnoj vezi s nizozemskom princezom koja je trajala od 1993. do 1997. godine.
Godinama bili u vezi
Frits Hoekstra, navodno bivši agent nizozemske tajne službe BVD-a, u svojim memoarima tvrdi da je princeza Mabel donosila informacije iz prve ruke, bolje rečeno, izravno iz kreveta sa Šaćirbegovićem, o pregovorima u BiH, koje su bile od velike vrijednosti obavještajnim službama. Štoviše, on tvrdi da je vezu sa Šaćirbegovićem Mabel Wisse Smit održavala na zahtjev BVD-a. Hoekstra tvrdi da su “njezina obavještenja bila neprocjenjiva i umnogome su formirala okvire Daytonskog sporazuma”.
– Kad se pojave ovakvi napisi, morate se pitati “Zašto?”. Pazite, ako je to zaista bilo njezino veliko postignuće kao nizozemske Mata Hari, zašto je ostala sa mnom još dvije godine poslije potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, kaže Šaćirbegović. Naime, Šaćirbegović kaže kako se u cijeloj priči pojavljuje jedan čudan detalj koji je očigledan. On ističe kako je Mabel zaista bila snažno angažirana oko političkih i diplomatskih pitanja koja su se ticala Bosne i Hercegovine i regije. Mabel je, kaže, radila za dvije organizacije – Institut otvoreno društvo i Europska akcija za mir na Balkanu. Organizacije su financirale privatne osobe, među kojima je najveći donator bio američki milijarder George Soroš.
– Ona je bila, a vjerujem da je i sad, u izvrsnim odnosima s Georgeom. Zanima me onda kakva je Soroševa uloga ili uloga ovih organizacija u cijeloj ovoj priči, pita se Šaćirbegović koji napominje kako to taj navodni nizozemski agent u svojim memoarima ni ne spominje.
Špijunaža na Balkanu
Bivši šef BiH diplomacije, koji sad živi u New Yorku, kaže kako može razumjeti ulogu američke CIA-e, britanskog MI6 ili ruskog KGB-a u ratu u BiH i bivšoj Jugoslaviji, za koje je siguran da su pratili i špijunirali i njega i pokojnog predsjednika Izetbegovića.
– Koji k…c bi nas špijunirali Nizozemci i to na navedeni način?! Pa oni su i dio iste organizacije, NATO-a i razmjenjivali su informacije, pita se Šaćirbegović koji pak ističe kako se sretao s agentima nizozemskih službi. Šaćirbegović tvrdi kako se to dogodilo zato što su njegov, a posebno život princeze Mabel bili u opasnosti. Ističe kako je nedavno u nizozemskim medijima osvanula i priča kako se na njih dvoje spremao atentat.
– Slobodan Milošević je za mnom i za njom poslao Arkana da nas ubije, priča Šaćirbegović, koji kaže kako je itekako svjestan da mu je život u opasnosti, jednako kao i njezin. Napominje kako njezina uloga nije bila “Šaćirbegovićeva djevojka”, već i da je ona bila važna osoba jer je radila s jako važnim osobama tog doba, susretala se s Margaret Thatcher, Aga Khanom, brojnim EU parlamentarcima, UN-ovim dužnosnicima…
– Pa i ja sam se susretao i s brojnim europskim i američkim “diplomatskim dužnosnicima” (čitajte špijunima), a to je i bio moj posao kao ministra vanjskih poslova, susretati se s njima. Logično je da su oni podnosili izvješća o tim susretima, kaže Šaćirbegović u razgovoru za Dnevni list. No jedan detalj posebno ističe.
– Ja sam američki građanin i nisam imao mnogo informacija o vojnim operacijama na tlu u BiH, tako da od mene nisu mogli ni dobiti mnogo informacija. Te informacije su znale osobe koje su vodile obranu zemlje. Da su od mene mogli dobiti neke tajne informacije koje bi mogle ugroziti obranu zemlje su besmislene, kaže Šaćirbegović i podsjeća kako je Dayton američka baza i da bi Izetbegović i on bili glupi kad ne bi bili svjesni kako su prostorije u kojima su boravili bile ozvučene, ali ističe i da je tadašnja politika bila transparentna.
Veza sa Srebrenicom
Šaćirbegović smatra kako se u pozadini cijele ove priče koja se jučer pojavila u medijima krije zapravo pokušaj njegove, a dijelom i princezine diskreditacije i rušenja njihovog ugleda.
– Pazite, kad govorimo o Nizozemcima, odmah trebamo pomisliti i na Srebrenicu i Žepu, nizozemske vojnike koji su tamo bili i genocid koji je tamo unatoč njima počinjen. Početkom 1995. sam u Parizu sjedio s nizozemskim dužnosnicima među kojima je bio i njihov ministar obrane, koji mi je rekao da se sprema napad na Srebrenicu, tvrdi Šaćirbegović i napominje kako se s time ministrom susreo još jednom kasnije u Zagrebu. Šaćirbegović tvrdi kako mu je taj ministar potvrdio da su od nizozemskih snaga na terenu dobili zahtjev za zračnom potporom u trenucima kad je Srebrenica napadnuta.
– Ni na jedan od tih zahtjeva nije odgovoreno, tvrdi Šaćirbegović i ističe kako su i Srebrenica i Žepa “izdane”.
– Postoji samo jedna perspektiva koju znaju i Amerikanci i Britanci i Nijemci pa i Nizozemci, a to je da samo Nizozemci znaju što se tamo događalo. Drugim riječima, nizozemske snage su slale zahtjeve za pomoć, a nitko nije odgovorio. To je bila i izdaja jedne male države, članice NATO-a od drugih velikih članica, smatra Šaćirbegović i podsjeća kako je poslije tog pala i nizozemska vlada. On ističe kako su bile dvije tužbe protiv Nizozemaca zbog toga, no da se Nizozemci “vade” na imunitet koji imaju snage UN-a.
Eksperti ili špijuni
Upravo s tim Šaćirbegović povezuje ovu priču o špijunaži koja se pojavila u nizozemskim medijima, odnosno nastoji ga se diskreditirati jer zna mnogo o događajima oko Srebrenice. Podsjeća i na priču kako je navodno novcima bh. Vlade ukrao novac koji je trošio na nizozemsku princezu Mabel.
– Zaboga, kakva je to špijunka bez novca, posebno ako je radila s tim posebnim zadatkom, pita se Šaćirbegović koji ističe kako su tijekom pregovora u Daytonu koristili i usluge stranih eksperata, koji su možda podnosili izvješća svojim vladama, odnosno mogli su lako biti špijuni.
– Među njima je bio jedan Amerikanac, dvojica Nijemaca, jedan Britanac pakistanskog podrijetla. BiH u to vrijeme je imala mnogo ljudi koji su joj pomagali, a nisu bili Bosancu, a možda je netko od njih možda bio i špijun, ističe Šaćirbegović, no napominje kako je pristup bh. strane bio transparentan i nije bilo nekih tajni.
– Naš pristup nije bio dobiti što veći teritorij za bh. muslimane, nego dobiti jednu jedinstvenu, što funkcionalniju zemlju.
Piše: Predrag Zvijerac l DL
wpDiscuz