Nakon što se, po tko zna koji put, Radončić oteo iz (hladnog) Izetbegovićeva zagrljaja, ostaje još samo pitanje: Može li Čović, lider stranke optužene za podmukli državni udar, prihvatiti ono što (više) ne može ni jedan od dvojice najvažnijih u Bošnjaka?!
piše: Josip Vričko I Katolički tjednik
Rijetko su se kad Bošnjaci mobilizirali, kao što su, evo, ovih dana kada su Fadil Novalić & jataci jedan dio prošloga tjedna, pa sve do vikenda, proveli u punom pansionu o državnome trošku. Znatno, primjerice, slabije negoli ranih devedesetih, kada je ono nadahnuti Alija Izetbegović govorio kako je za rat potrebno dvoje. I da možemo mirno spavati.
A možda je sve, intervjuom na Muslimanskoj televiziji Igman navijestio Bakir Izetbegović, svjedočeći o svome, dosada neopjevanom, ratnom herojstvu kojim je za sva vremena u povijesnu ropotarnicu poslao objedu starostavnu kako je Bosnu napaćenu branio iz trezora, a nakon što mu je otac u neko doba ipak shvatio da od mirnog sna nema ništa. Svjedočeći, naime, o vlastitoj ratnoj epopeji, doznali smo (i) da se sarajevski Tunel spasa – da nije Bakirove goleme skromnosti – zapravo trebao zvati Bakirov tunel. Pa, zar da onda takav jedan gazija mirno gleda kako danas Bošnjaci padaju k’o (gnjile) kruške?!
Bakirov Igmanski marš
I onda, odmah poslije ovoga teve Igmanskog marša i Novalićeva pada, Izetbegović II. žurno je po raznim medijima raskrinkao desant na Bošnjake. Državni udar, zapravo. A tko će udariti na nevina Bošnjaka doli Hrvat(i)! I to tradicionalno – podmuklo, kako je to detektirao nesuđeni Zlatni ljiljan. Bio je to znak za buđenje njegovih ratnih drugova. Nakon komandirove konstaciju kako su u istragama svi Hrvati preskočeni, a pao je (samo) Bošnjak Fadil, prvo su se, kao i što treba, digli borci.
“Kao dokazane patriote, branit ćemo sve naše komandire, generale i sve naše pripadnike od pokušaja bespotrebnog i bezrazložnog javnog sramoćenja, među kojima je i premijer Fadil Novalić, koji je pored funkcije koju obnaša i ratni vojni invalid – pripadnik Armije RBiH”, odgovorili su iz Koordinacije boračkih organizacija Armije RBiH.
Što je onda potaknulo i ex-reisa Mustafu ef. Cerića da, na svome Facebook profilu, državnoj tužiteljici Gordani Tadić postavi jedno, ali zato teško pitanje. “Smijete li uhititi Dragana Čovića što svakodnevno širi mržnju protiv izabranog člana Predsjedništva BiH Željka Komšića, optužujući ga da je nelegitimni Hrvat”, pita umalo doživotni reis. Pitanje je, više-manje, retoričko, pa Cerić odmah, na Bakirovu tragu, ne čekajući tužiteljičin odgovor, kaže: “Ne smijete, naravno, jer smijete udariti samo na Bošnjake zato što je cijela igra oko Bošnjaka.”
Ugrožen i instant Bošnjak
Taj je bivši prijatelj Moamera Gadafija, evo, otišao korak dalje – čak! – i od Izetbegovića mlađeg. Graditelj tunela, naime, tvrdi kako je u tijeku zavjera protiv Bošnjaka, a efendija je tu dometnuo i instant Bošnjaka, pravog Ljiljana Zlatnog, naime.
A onda je, početkom ovoga tjedna, kada je ratni vojni invalid Fadil te potencijalni mu jataci, bajker Solak i malinar Hodžić već bili na slobodi, jedan je događaj srušio koncept Izetbegovića II. o hrvatskoj – pa onda, logično, i podmukloj – zavjeri protiv Bošnjaka. Oglasio se, naime, Fahrudin Radončić, obznanivši kako su u nedjelju navečer, kada su uvoznici pogrešnih respiratora već skinuti s državnog kazana, tužiteljica Tadić i njezina obitelj dobili ozbiljne prijetnje po život. Slijedom čega je postalo bjelodano da (još neki) igraju podmuklo. Opasno podmuklo.
Unervozilo je to, kako je povjerio novinarima, ministra sigurnosti te je na Bakirovo mobiliziranje Koordinacije boračkih organizacija Armije RBiH uzvratio tako što je žurno zvao Koordinaciju policijskih tijela i Obavještajno-sigurnosnu agenciji i tražio dodatne informacije, ali i garanciju da sigurnost obitelji Tadić ne smije biti ugrožena.
“Poziv političara na linč bilo koje pravosudne osobe je nešto što ja odbacujem”, kazao je taj povremeni Izetbegovićev koalicijski partner, čime je, u biti, najavio kako ta dva stara najbolja (ne)prijatelja neće još dugo. A i efendija je, koliko-toliko, došao na svoje. Jednom je, naime, prigodom kazao kako Radončić nije kakav musliman, ali zna s parama. Budući da nije nikakva tajna koliko Ceriću znače pare, ovu definicija Radončić može smatrati komplimentom. No ako (već) nisi kakav musliman, nisi onda ni kakav Bošnjak. Slijedom čega treba očekivati blago rasterećenje Hrvata i koncentraciju Bošnjaka na mangupe u vlastitim redovima.
Srećom, po osobnom priznanju, ministar sigurnosti svoje osiguranje plaća iz svoga džepa, još tamo od vremena kada su ga presreli na Ilidži te po žurnom postupku utamničili. Neće Radončić nikad zaboraviti taj događaj, pa ga se sjetio i ovoga ponedjeljka kada nam je objavio da je obitelj Tadić u životnoj opasnosti.
Mahohizam (u Bošnjaka)
“To se radilo i mojim sucima, i u prvom i u drugom postupku im se prijetilo da će im sve pobiti. I to nikad nitko nije istražio”, svjedočio je Radončić, koji je, podsjetimo, tada u svome slučaju prepoznao rukopis SDA. Nije ga to, međutim, spriječilo da s Bakikrom tikve sadi, na državnoj, federalnoj te odnedavno i na, osobito važnoj, sarajevskoj županijskoj razini.
I svaki mu je put prisjelo. Tako da je taj njegov dugodišnji mazohizam vrijedno štivo za širi krug ozbiljnih istraživača – od sociologa do psihologa. Aktulani, međutim, slučaj Respirator i sve što se, gotovo svakodnevno, iza njega valja, ne može se više svesti samo na odnos Izetbegović-Radončić. Ovaj je prvi tlapnjom o državnom udaru, a zapravo neviđenim – čak kada je i o BiH riječ – pritiskom na pravosuđe, doista otvorio neke stare ormare, iz kojih su, evo, počeli ispadati razni kosturi.
Vidjeli smo već u utorak da je ministar sigurnosti u ostavci progovorio. Još je, doduše, Radončiću noga malo na kočnici, ali ne treba dvojiti da će, kako se budu bližili izbori, pritisnuti gas. Bit će, međutim, zanimljivo vidjeti može li s Izetbegovićem (više) i Dragan Čović, nakon što ga je ovaj optužio za podmukli državni udar? I općenito nakon što se uvjerio kako esdeaovski dužnosnici zamišljaju državu.
Naime, stenogram iz Predsjedništva BiH, kojega je objavilo Oslobođenje, potvrđuje kako je Radončić još prije od sva tri člana kolektivnog rukovodstva tražio objašnjenje slučaja Pakistan. Riječ je o doista neobičnoj situaciji u kojoj ministar sigurnosti, pokušavajući riješiti migranstku krizu, apostrofira kao problem pakistanskog veleposlanika u BiH, koji ne želi domicilnoj zemlji pomoći u deportaciji 9 500 nelegalnih migranata.
A na što bošnjački član državnog vrha Šefik Džeferović i ministrica vanjskih poslova Bisera Turković pozivaju toga diplomata i ograde se od (svog) ministra. Ispričavši mu se, praktično. Što je, vidimo iz stenograma, šokiralo čak i jednog – Komšića. O Miloradu Dodiku da i ne govorimo.
Koliko može podnijeti Dragan Čović?!
Već tada je Radončić trebao podnijeti ostavku. No, kako je pojasnio u utorak, čekao je da se završi vrijeme pandemije i da Ministarstvo sigurnosti dobije svoga zamjenika kako ne bi došlo do pravnog diskontinuiteta. Dakle, slučaj Novalić kap je koja je prelila čašu i Radončić se, po tko zna koji put, oteo iz Izetbegovićeva (hladnog) zagrljaja. I tu, u obrazloženju odlazećeg ministra, ima jedna rečenica koja se tiče Čovića:
„…Principijelno ne mogu kao ministar sigurnosti prihvatiti opciju da se na jedan jednostranački, a ponekad nacionalistički način prijeti kompletnom pravosuđu BiH.”
Može li, dakle, lider stranke optužene za podmukli državni udar, podnijeti ono što (više) ne može ni jedan od dvojice najvažnijih u Bošnjaka?!
wpDiscuz
