National Review objavio je detaljnu analizu odnosa između Turske i Rusije te predviđanja o posljedicama novog ekonomskog i političkog saveza.
Iako su nezavisni promatrači ocijenili da nedavni turski referendum kojim je predsjednik dobio sve izvršne ovlasti nije proveden slobodno ni pošteno, Recep Tayyip Erdogan izjavio je da su rasprave o tome završile te neće prihvatiti nikakve promjene rezultata, piše u autorskom članku znanstvenik Michael Rubin.
Erdogan godinama promiče “neootomanske” vrijednosti
Nakon referenduma nije posjetio grob osnivača republike Mustafe Kemala Ataturka, već Mehmeta Osvajača, čime je i simbolično okrenuo leđa zapadnjačkoj ideji demokracije. Ovaj potez okrunio je njegovo desetogodišnje promicanje “neootomanskih” vrijednosti.
Ova neootomanska orijentacija bila je samo početak udaljavanja Turske od Zapada. Dok su do nedavno tražili članstvo u EU, čini se da su sada spremni na potpuni savez s naizgled neočekivanim saveznikom, Rusijom.
Pretvorio Tursku u “podzemnu željeznicu ISIS-a”
Glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg prošle je godine nakon posjeta Ankari i Istanbulu nahvalio Tursku zbog “velikih doprinosa u borbi protiv terorizma”, iako je Erdogan zapravo državu pretvorio u podzemnu željeznicu ISIS-a te podržavao i opskrbljivao saveznike al-Kaide u Siriji i ostalim područjima.
Na prvi pogled savez Turske i Rusije zvuči nelogično. Ove dvije države su povijesni neprijatelji. Rusija je ratovala protiv Osmanskog carstva, a za vrijeme Drugog svjetskog rata Turska je bila jedna od dvije članice NATO-a na granici sa Sovjetskim Savezom.
Novac ipak važniji od ljudskog života
U posljednjih nekoliko godina dvije države su se sukobile oko situacije u Siriji. Rusija je podupirala Assadov režim, a Turska militante oporbe. Vrhunac napetosti bilo je tursko obaranje ruskog vojnog zrakoplova koji je zalutao u njihov zračni prostor. Sirijska oporba uz potporu Turske je ubila pilota. Ruska vlada se osvetila zabranom rada ruskih turističkih tvrtki u Turskoj.
U posljednjih nekoliko mjeseci Erdogan i Putin su se pomirili i turisti su se vratili. Predsjednici su se sastali dva puta, u Sankt Peterburgu i Istanbulu, kako bi riješili probleme. Razgovarali su o ugovorima o energiji, infrastrukturi i nuklearnom oružju vrijednima milijarde dolara. Čak ni ubojstvo ruskog veleposlanika koje je počinio turski policajac odan al-Kaidi nije uspjelo spriječiti zbližavanje dvojice moćnih predsjednika.
Erdogan očistio vojsku i od NATO-ovih službenika
Erdogan je putem medija u javnosti proširio mržnju prema Zapadu i prema NATO savezu. Turski mediji slali su reportere u Njemačku kako bi stajali ispred američkih veleposlanstava i izjavljivali da NATO potiče terorizam.
Erdogan je također “očistio” svoju vojsku od navodnih sljedbenika klerika Gulena, ali i od vojnika koji su imali značajne položaje u NATO-u. Služenje zapovjedništvu NATO-a turski vojnici sada vide kao put u zatvor, a ne promaknuće.
Ranije ovog mjeseca Turska i Rusija su održale zajedničke mornaričke vježbe. U Turskoj kruže glasine o mogućem otvaranju ruske mornaričke baze u Mersinu, gdje navodno ima sve više Rusa.
Turska bi mogla biti “trojanski konj” u NATO-u
Ironična je činjenica da dok se Erdogan sve više približava Rusiji, SAD ne strahuju da bi Turska mogla napustiti NATO, već se boje da ga ne želi napustiti. Turska bi mogla djelovati poput trojanskog konja i spriječiti izvršavanje odluka NATO-a koji nema mehanizam za izbacivanje saveznika koji se udalji od političkih i demokratskih normi saveza.
Opasnost saveza je još veća zbog mogućnosti Turske da otkupi novu generaciju boraca F-35, koje Pentagon naziva novom generacijom zračnih snaga. Novi borci mogli bi tako postati dostupni i Rusiji i Kini nakon još većeg zbližavanja triju država. Opasna je i turska kupnja ruskih raketa S-400 koje bi država mogla uključiti u zračnu obranu protivno NATO-ovim pravilima.
Erdogan je početnik u usporedbi s Putinom
Ako se Erdogan uspije izboriti za ustupke od strane SAD-a i Europe, pobijedio je. Ako dobije nekakvu nagradu od Rusije, on misli da je pobijedio.
Ono što Erdogan ne shvaća je koliko rizičnu igru igra za budućnost Turske. Dok SAD vidi saveznike kao partnere, Rusija ih vidi kao klijente. Erdogan možda misli da može nadigrati Putina, ali on je početnik u usporedbi s vođom obučenim u KGB-u, piše Michael Rubin za National Review. /HMS/
wpDiscuz