Published On: Pon, velj. 11th, 2019

Nastavnik prijetio javnim samospaljivanjem zbog pornografije

Zlatno doba porno-kina u bivšoj Jugoslaviji bila je tema ondašnjih medija, a danas se prisjećamo onog pulskog. Porno- kina imala su i poklonike i protivnike, a jedan zanimljiv tekst Damira Strugara iz magazina Top, napisan 1988. godine, prenosi  Yugopapir.

Travanj 1988: U dvadesetak dana porno-kina najavljena su ili otvorena u Puli, Titogradu, Osijeku, Zagrebu. Nastavnici marksizma u pulskim srednjim školama dočekali su tu novost s protestnom peticijom, a jedan od njih čak je zaprijetio da će se javno spaliti. No, unatoč ljutnjama samozvanih cenzora, porno-kina očito kreću u cijeloj zemlji. Nove stanice su Beograd, Novi Sad, Sarajevo…

Je li otvaranje porno-kina u Jugoslaviji civilizacijski pomak prema razvijenom Zapadu, kao što to misli utemeljiteljica prvog takvog kina u Jugoslaviji – ljubljanske “Sloge” – direktorica RO “Kinematografi” Melita Novljan, ili se radi o čisto komercijalnim potezima, kao što to misle neki drugi? Ta je dilema posljednjih dana sve više u središtu pažnje naše javnosti. Jer, eto, prošlo je tek pola godine od ljubljanskog “porno-šoka”, a sada već iz dana u dan nova porno-kina širom Jugoslavije niču kao gljive poslije kiše.

Nekako istodobno, dakle, prije nekih dvadesetak dana porno-kina su najavili i otvorili Pula, Titograd, Osijek i Zagreb. U Osijeku kao prva porno-projekcija startao je američki pornić “U slast”. Takvi filmovi prikazuju se svake večeri od 22 sata u kinu “Papuk”, ali samo za starije od šesnaest godina. Cijene ulaznica su 2500 dinara.

U Titogradu je također otvoreno porno-kino. Program se odvija normalno i posjećenost je na zavidnoj razini. Cijena ulaznica je 2000 i 3000 dinara, a Titograđani nisu baš euforično prihvatili taj novitet. Ako se pokaže da porno-kino ne ostvaruje znatan financijski učinak, prijeti mu likvidacija. Za sada, čini se u tom pogledu nema nikakvih problema.

Pornići na talijanskim stanicama

Ali s Pulom je situacija nešto drugačija. Najavljujući prvo porno-kino u SR Hrvatskoj, direktorica pulskog “Istra-kina” Sonja Kramar priredila je prije službenih projekcija jednu popodnevnu internu projekciju. Kako objaviše novinari koji tom prilikom nisu bili pozvani, bila je priređena za uži društveno-politički krug uz neizbježni koktel.

Međutim, ne lezi, vraže! Umjesto političke podrške, uslijedile su od radnog naroda usmene i pismene pritužbe, te dileme može li se status porno-kina rješavati u uskim političkim krugovima. Iz svega je iznikla velika lokalna afera. Pornografska tematika postala je problem broj 1, a u međuvremenu su nastavnici marksizma iz pulskih srednjih škola napisali peticiju društveno-političkim organizacijama negodujući takve orijentacije kino-prikazivača.

Stvar je još više zakomplicirala panična vijest da će se jedan od predavača marksizma javno spaliti nasred grada u znak protesta zbog otvaranja porno-kina.

I ludost bi zacijelo posve nadmašila razum da se konačno, kako nam je to prepričao jedan kulturni i javni radnik iz Pule, profesor Bejanić putem valova radio Pule jednoga poslijepodneva nije ispričao javnosti.

Građanstvo je tada valjda bilo zadovoljno, a najzadovoljniji su svakako bili učenici koji toga dana nisu imali školske satove. Usprkos tome Komisija za idejno-teorijski rad Općinskog Komiteta SKH nije dala zeleno svjetlo otvaranju porno-kina, a Sekcija SSRN-a sugerirala je jednomjesečni moratorij dok se ne provede javna rasprava o pornografiji.

Foto: Index

U svemu tome lako je uočiti da su i nastavnici marksizma i društveno-politički djelatnici zaboravili neke stvari. Pulska javnost, naime, već godinama na malim ekranima gleda najtvrđe porniće koji se lijepo vide na talijanskim privatnim TV-stanicama. I kako se čini, građani Pule u pornografskom pogledu nisu moralno posrnuli, dok se to za neke naše društveno-političke radnike, sudionike u raznim aferama, baš i ne bi moglo reći.

Uzmak samozvanih cenzora

Usprkos svemu, program pulskog porno-kina je startao, a “Začin Miamija” je sve prisutne uvjerio da ima puno bitnijih i pametnijih poslova od uvlačenja politike u cijelo to posve suvišno uzbuđenje. I kao što je to u Puli uobičajeno, poseban “začin” dala su i sredstva informiranja u regiji. Jedni su naravno za, a drugi protiv pornografije. Jedni misle da bi porno-kino moglo proizići iz osmišljenog vođenja prikazivačke politike, a drugi smatraju da je važan dohodovni koncept koji ne poznaje komercijalne granice.

I dok se suparnici različitih mišljenja natežu, svake večeri u 22 sata sala kino “Zagreba” je prepuna. A samim time i džepovi zaposlenih u “Istra-kinu”.

Što se pak Zagreba tiče, situacija je ipak bila povoljnija za ustoličenje pornografskog kina, mada je bilo zapreka koje je valjalo ukloniti. Konačno, potkraj ožujka, popularno kino “Lika” startalo je s noćnim porno-programom, na radost ljubitelja tog filmskog žanra koji su u velikom broju ispunili salu. Bilo je to i za očekivati, jer je lanjski pornić “Strasti” bio jedan od najgledanijih (ako ne i najgledaniji) od svih filmova 1987. godine.

U povodu otvaranja porno-termina u kinu “Lika” jedan je filmski kritičar zapisao: “U sveopćoj eri demokratizacije i priznavanja stvarnih istina, ovaj kulturološki i sociološki pomak jedan je korak više prema atmosferi u kojoj će i najtradicionalniji samozvani cenzori napokon morati pokleknuti pred stvarnošću i priznati kako je narod nakon nekoliko desetljeća celuloidnog obmanjivanja sazrio da gleda, komentira, vrednuje i važe istinu u krevetu.”

Osim toga, činjenica da jedno gradsko središte dobiva svoj stalni kinematografski porno-termin upućuje i na demistifikaciju razgranatog ilegalnog i poluilegalnog tržišta porno-video kaseta, koje, priznali to moralni očevi grada ili ne, uspješno već godinama egzistira na domaćem tlu!

Novim je filmskim žanrom, odnosno porno-repertoarom u kinu “Lika” dostignuta distanca koja govori da se lelujanje posteljine više ne treba promatrati iz nejasnih daljina, već da smo se seksu približili na razumnu udaljenost. Ta činjenica, ustvari, znači da vjerna i strpljiva publika više ne bi trebala napuštati predstave s osjećajem prevare i da će zasigurno brojne kolone poštovatelja filmskog seksa napokon dočekati svojih pet minuta.

Zašto glumci filozofiraju?

Dakle, ne bi se smjela ponoviti poznata i istinita anegdota iz jednog zagrebačkog kina u kojem se prikazivao film “Laura” Davida Hamiltona. Tada su tri bijesna posjetitelja, samo pola sata nakon početka predstave, izašli iz sale i krenuli prema blagajni tražeći da im se vrati novac. Kazali su da film nije ono što su očekivali i rekli blagajniku u brk: “Glumci filozofiraju, umjesto da se ševe!”

A gledano dohodovno, baš ta filmska ševa još u mjesecu listopadu zaposlenima je u ljubljanskoj radnoj organizaciji “Kinematografi” donijela znatno veći osobni dohodak. Već tada je, da podsjetimo čitatelje, blagajnica na prodaji karata u kinu “Sloga” primala mjesečno 400 tisuća starih dinara. S obzirom na to da je u međuvremenu cijena ulaznica za kino “Sloga” skočila s 3000 na 5000 dinara, razumljivo je da je zaposlenima porastao osobni dohodak. Tako su radni ljudi “Kinematografa” povećali svom kolektivu i sebi prihode, a kulturna javnost Slovenije nije od porno-kina pravila slučaj bez potrebe.

Uostalom, osnovana je Komisija koja se brinula o kvaliteti i estetskim kriterijima filma i do danas nije bilo nikakvih nesporazuma. Pa, u vrijeme opće demokratizacije prosječnom gledatelju valja ponuditi najrazličitiji izbor, a on će već odabrati što je ono što ga zanima. Ljude kojima se pornići ne sviđaju baš nitko ne tjera u kino da gledaju ono što ne vole. Bitno je da se u kino ne pušta mladež do šesnaest godina i da se time ne narušava to uvaženo i priznato pravilo.

U krajnjoj konzekvenci i ovdje se poštuje osnovni ekonomski princip ponude i potražnje. U dogledno vrijeme sve više će se iskazivati potražne želje publike i ponuda porno-strasti. U narodu se odavno govori da svako čudo traje tri dana. Tako će i porno-kino, ako se i dalje nastavi s njihovim otvaranjem u
Jugoslaviji, postati sasvim normalna stvar.

Zato i mislimo da porno-kina trebaju naći svoje mjesto između ostalih žanrovskih kina, a publika neka bira. Uostalom, netko voli “Dinamo”, netko balet HNK, a netko Kelly Nichols u filmu “Bordello” u 22 sata noću u kinu “Lika”.

Kako tvrdi Branko Brezina, rukovoditelj programa zagrebačkih “Kinematografa”, nakon ovih projekcija posjetitelji još uvijek mogu uhvatiti zadnje tramvaje. A kakve tramvaje hvataju naša netom otvorena porno-kina, to zaključite sami. Nove stanice su Beograd, Novi Sad, Sarajevo… napisao je Damir Strugar za magazin Top, prenosi Index.

Pošalji ovaj članak prijateljima: