Državu ne čine njene institucije, visoki predstavnici, sudovi, parlamenti, vojska, državni službenici, predsjednici, nametnuti ili nenametnuti.
Ma koliko ih bilo i kojom moći oni prijetili.
Državna struktura koja prijeti svojim građanima u slučaju njihove nezainteresiranosti za postojanje te države ili nezadovoljstvom djelotvornosti te države, nije državna struktura nego režimska struktura.
Puno je faktora koji su uvjet postojanja neke države.
No osnovni faktor je privola naroda. Volja naroda za postojanjem te države. Njenog smisla.
Narod daje državi legitimitet legalne prisile nad svim građanima.
Tako se država i definira:
Institucija koja ima ovlast lealne prisile nad pojedincima, putem legitimiteta koji joj je dao narod.
Ako narod u nekoj zemlji ne želi tu državu ili ne vjeruje u nju, nema tog broja ministara, te vojske i te policije, niti tih režima koji ju mogu ostaviti na životu.
Takva država će nužno propasti.
Hrvati su bili ključni faktor postojanja BIH. Državotvorna prevaga.
U trenutku kad je BIH nastala Daytonskim sporazumom, Hrvati su vjerovali u smisao njenog postojanja. BIH država tada je još uvijek postojala. Vjerovali su i Bošnjaci. Sve manje ih danas vjeruje.
Nakon Alijanse i Platforme, OHR i Najdraža Ambasada ubili su BIH. Ne Hrvati. Nego oni.
BIH od tada postoji samo kao aparat. Prisilom. Ne voljom njenog naroda.
Srbi su ponižavani od prvog dana. Otjerani od ideje države.
Njima je namijenjena pozicija stalnih krivaca. Koje će oni ispravni popravljati.
Hrvate se tjera periodično. Prvo 2000-2002. Potom s dva Komšićeva mandata. I Platformom 2010-2014. I sada novim Komšićevim mandatom.
BIH stoga danas ne postoji. Ona nije država. Iako ima sve institucije, zastavu, proračune.
Država postoji sam ako ju prihvaća narod koji u njoj živi.
Država je “state of mind”. State of spirit. State of love. State of patriotism.
Nikako “state of force”.
Narod BiH ne prihvaća ovu i ovakvu državu. Oni koji ju drže na okupu znaju to. Znaju i gdje su pogriješili.
Narod ne želi državu u kojoj se ne osjeća slobodno. U kojoj se osjeća robom.
U kojoj ne smije misliti slobodno i u kojoj mora paziti što priča.
To nije zemlja za sve nas. To nije čak ni zemlja.
Stoga BIH nije država. Sve dok ju narod ne prihvati.
A da bi ju prihvatio nešto bi trebalo mijenjati. Inače će ona nestati.
Kako će nestati manje je važno pitanje.
No sigurno je da će nestati.
Tako je bilo i tako će biti.
Svugdje gdje se udari po narodu država nestaje. Jer režimu je predodređeno da nestane.
Režimi su kratki, jer uđu u sukob s narodom. Države koje traju su države koje slušaju i poštuju svoj narod. Služe mu. Ne upravljaju njime.
Ova država ne poštuje svoj narod.
wpDiscuz