Stručnjaci smatraju da je upravo slijetanje na oceansku površinu jedan od težih dijelova ovog testa. ‘Okoliš otvorenog oceana vrlo je opasan sam po sebi. U uobičajenim uvjetima kapsula koja se spušta ne bi trebala uzrokovati probleme snagama zaduženim za izvlačenje, no riječ je o probnom letu. To znači da postoje sustavi za koje nismo potpuno sigurni u kojem će položaju biti nakon što se kapsula spusti. Uvjereni smo u dobar rezultat, no istovremeno smo i pripremljeni na određene slučajeve…’, rekao je NASA-in Jeremy Graeber za vrijeme novinske konferencije.
Kako bi se snimilo i potom analiziralo što više podataka, sustav će u sebi nositi čak 1.200 senzora, a bit će opremljen i sustavom za prekid misije. Kapsula će za vrijeme testa biti na visini od gotovo šest tisuća kilometara, mnogo više od Međunarodne svemirske postaje (na kakvih 430 km visine).
‘Na kapsuli primjerice imamo senzore za radijaciju, tako zapravo mjerimo različite dijelove vozila i ispitujemo kakvi su uvjeti unutra. Od 1.200 senzora, dobar dio njih je za mjerenje sila koje će nastati za vrijeme polijetanja i slijetanja. Dobit ćemo i podatke o akustici. (…) Posebno je važno znati u kakvim uvjetima će se naći buduća posada’, rekao je Mark Geyer, upravitelj projekta Orion.
U nastavku slijedi starija animacija toga kako će se test kapsule Orion odvijati:
No videomaterijala napravljenog za ovu priliku ima napretek.
U slučaju uspješne misije, NASA će imati kapsulu kojom će posadu prenijeti do asteroida, a nakon toga i do Marsa. Američka svemirska agencija predviđa da će ljudska posada sletjeti na Mars sredinom tridesetih godina, što znači još barem 15 godina čekanja. No prvi je cilj zacrtan – osigurati nove tehnologije potrebne za let ljudi na asteroide do 2025. godine.
NASA planira prenositi sve detalje lansiranja nove kapsule koju je za nju izradio Lockheed Martin, a program se može vidjeti ovdje.