Poništenjem djelovanja Herceg Bosne, što sve češće zagovara SDA, svakako bi se morala ugasiti FBIH, a stanje na tom području vratiti na ono prije Washingtonskog sporazuma.
Podsjetimo HVO je ratovao s Armijom BIH tek 7 mjeseci 1993 godine i to samo u pet općina. Na prostoru 22 općine pod kontrolom HVO-a nije bilo rata niti konc logora niti progona Bošnjaka. Što ne koindicira s presudom Haaškog suda. Al sud je sud i mora ga se poštovati.
Isto tako ABIH je progonila Hrvate na daleko većem broju općina, organizirali su i daleko veći broj logora. No Haaški sud to nije presudio. Pa se pravimo da tog nije bilo. Sud se mora poštovati.
Tako se u Grabovici dogodilo nešto za što nije odgovoran nitko iz zapovjedne strukture ABIH. Jer sud je rekao da je to eto tako i moramo ga poštovati. Iako se radi o školskom primjeru genocida. U kojem su pobijene čak i životinje. Ne samo ljudi.
Svo vrijeme prije i nakon tih 7 mjeseci 1993 HVO i ABIH su bili saveznici. Čak su i rat završili kao saveznici.
Teritorije koje je HVO drža0 1995 a koje su bile primarno srpske, poput Mrkonjića i Šipova vraćene su Srpskoj, da bi se nad tim područjima naplatili Bošnjaci. Kako?
Tako što su u sastav bošnjačkih kantona ušli Bihać, oslobođen od HVO-a i HV-a, Ilijaš, Ilidža, Hadžići, Vogošća, te koridor do Goražda, s kojih su se Srbi povukli.
Nakon što SDA poništi svako djelovanje Herceg Bosne, ostaje pitanje što će Hrvati sutra s tim područjima?
I hoće li se i smještaj 400.000 izbjeglica u RH, u budućoj zajedničkoj povijesti BIH tretirati kao pokušaj HVO-a da vojno oslabi Armiju BIH pošto je tamo bio smješten mnogi vojno sposobni mladić a ne samo dame u boroletama. I djeca. Hoće li Sarajevo tužiti Hrvate zato što su oteli 400.000 Bošnjaa od domovine na nekoliko godina i nisu im dali da se vrate u Bosnu i pomognu svojima? Što je to bilo nego jedan veliki konc logor kakav svijet ne pamti? Ni Hitler nije imao logor od 400.000 zarobljenih.
U svakom slučaju moramo poštovati želju Bošnjaja kako u svijesti ne smije ostati niti jedno pozitivno sjećanje na Hrvate i HercegBosnu. Nemamo pravo njima određivati što da misle i osjećaju. To je njihovo nacionalno pravo.
Sve moderne nacionalne historiografije utemeljene su na konstrukcijama. Zašto bi bošnjačka bila izuzetak?
Ako je 400.000 Bošnjaka koji su odsjeli u dalmatinskim hotelima prihvatilo tezu da su bili žrtve hrvatske agresije, i danas žive s tim uvjerenjem, tko smo mi da im proturječimo? Ako je kolektivni dogovor da nije bilo Bošnjaka u HVO-u, da se mora zaboraviti svaka bitka rame uz rame, i govoriti samo o Ahmićima i Dretelju, dobro. Mi na to ne možemo utjecati.
To je isključivo njihov doživljaj realnosti. Koji ne vodi ničemu drugom nego gašenju Federacije BIH.
Ta zašto bi narod koji te smatra neprijateljem i agresorom s tobom dijelio vlast, kuću, okućnicu, proračun?
Uglavnom Hrvatima ne trebaju niti Bihać niti Ilidža nit Hadžići. Možda da ih prodamo Arapima? Oni su ionako već tamo i zašto ljudi ne bi imali svoj entitet u BIH sastavljen od tih 5, 6, općina?