Nakon Novog Sada, Sarajeva, Podgorice… i Beograđani žele Ulicu Srđana Aleksića

Srđan Aleksić već ima svoje ulice u Sarajevu, Novom Sadu, pasaž u Pančevu, ulicu u Podgorici. Onlajn peticiju da i Beograd ima ulicu Srđana Aleksića možete poptisati na adresi www.peticije24.com.
Međimurska apsolutno podržava prijedlog da jedna ulica u prijestolnici Srbije dobije ime po plemenitom mladiću Srđanu Aleksiću.
U gradskoj Komisiji za spomenike i nazive ulica i trgova navode da je porceduru takva da predlagatelj mora Povjerenstvu zvanično da pošalje prijedlog kako da se ulica nazove, kao i obrazloženje i životopis osobe čije bi ime nosila.
Pokretač inicijative Suzana Milosavljević Ilijić u izjavi za beogradsku tisak kaže da Srđan Aleksić zaslužuje ulicu, ne samo u Beogradu, već iu mnogim drugim gradovima, jer je njegovo ime simbol ljudskosti, koja je bila rijetka u ratnim godinama.
“On je već neformalni heroj na ovim prostorima, ali bi trebalo da mu se odužimo tako što ćemo iu prijestolnici službeno prepoznati značaj vrijednosti za koje je dao život: hrabrost, solidarnost, požrtvovanost, dostojanstvo i ljubav prema drugome, bez obzira na nacionalnost ili druge razlike. ”
Ulica Velikih drveta u Sarajevu je petnaest godina nakon Srđanove smrti nazvana po njegovom imenu. U obrazloženju je navedeno: “Bez ljudi kao što je Srđan Aleksić i njihovih herojskih djela, čovjek bi izgubio nadu u ljudskost a bez nje naš život ne bi imao smisla”.
Prolaz koji spaja Zmaj Jovinu i Ulicu Ilije Ognjanovića u Novom Sadu je nazvan po Srđanu Aleksiću, a na ulazu u pasaž je otkrivena spomen-ploča u njegovu čast.
Pančevci su, postavljanjem spomen-ploče u prolazu koji od danas nosi ime Srđana Aleksića, odali počast Trebinjcu koji je stradao 1993. godine, jer je branio sugrađanina druge nacionalnosti.
Srđan Aleksić je bio Srbin iz Trebinja kojeg su ubili vojnici Vojske Republike Srpske jer je branio svog sugrađanina, Bošnjaka, od batinanja. Preminuo je 27. siječnja 1993. godine.
Srđan Aleksić Srđo je bio bosanskohercegovački Srbin, rođen u Trebinju. Otac Rade je bio košarkaški trener. Vaspitavao ga je, u skladu s obiteljskom tradicijom, da “u svakom čovjeku vidi samo čovjeka, da ga razlikuje samo po poštenju, po dobroti, po znanju”.
Srđan se amaterski bavio glumom, za što je dobio i više nagrada, a nastavio je glumiti i tijekom Rata u Bosni i Hercegovini, u predstavi “San ratne noći”. Također je bio pionirska plivačka nada tadašnje Jugoslavije. Bio je juniorski rekorder u plivanju.
Dana 21. siječnja 1993. godine, grupa pripadnika Vojske Republike Srpska je legitimisala osobe na trebinjskoj pijaci. Nakon što su ustanovili da je jedna od legitimisanih osoba Alen Glavović, Bošnjak, počeli su ga maltretirati i tući. Srđan je priskočio u pomoć Alenu, “čija jedina krivica je bila sadržana u njegovom imenu”.
Četvorica vojnika su naočigled prolaznika i policajaca, umjesto Alena, kundacima pušaka krvnički pretukli Srđana. Sve se dešavalo blizu tržnice i policijske stanice u Trebinju. Od zadobivenih batina Srđan je pao u komu i preminuo je 27. siječnja 1993. godine.
Srđan Aleksić je imao 26 godina kada je ubijen. Srđanov otac je u čitulji napisao: “Umro je vršeći svoju ljudsku dužnost.”
Jedan od napadača na Srđana je poginuo tijekom rata, dok su ostali osuđeni na 28 mjeseci zatvora.
Alen Glavović danas živi u Švedskoj, oženjen je i ima dvoje djece. Svake godine posjećuje Trebinje, Srđanov grob i njegovog oca.
b92