U nedjelju, 14. kolovoza započinje program proslave Velike Gospe u Olovu, najstarijem marijanskom svetište u ovom dijelu Europe..
Raspored programa:
16.00 – Početak ispovijedanja
17.00 – Blagoslov hodočasnika
17.15 – Procesija s čudotvornom slikom Gospe Olovske uz molitvu krunice
18.00 – Sveta misa za hodočasnike i bolesnike (fra Joso Oršolić)
23.15 – Procesija sa svijećama i čudotvornom slikom Gospe Olovske uz molitvu krunice
00.00 – Misa ponoćka za hodočasnike, a osobito za mlade (fra Željko Brkić)
Ponedjeljak, 15. kolovoza:
08.00 – Početak ispovijedanja i sveta misa (fra Slavko Topić)
10.15 – Procesija s čudotvornom slikom Gospe Olovske uz molitvu krunice
11.00 – Sveta misa za hodočasnike i bolesnike (mons. Luigi Pezzuto, apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini)
Svetište Gospe Olovske jedno je od najpoznatijih i najstarijih Gospinih hodočasničkih središta u Bosni i Hercegovini. Prvi podatak, koji ukazuje na to da je olovska Crkva narodno svetište, jest zabilješka u dubrovačkom ljetopisu od 10. travnja 1454. Prvotni franjevački samostan i crkva u Olovu osnovani su u 14. stoljeću i među najstarijima su u Bosni i Hercegovini. Godine 1704. Samostan i crkva su zapaljeni, a prema zapisima u kronici, počinitelj je naručen i nagrađen za svoje nedjelo. Godine 1867. izgrađena je drvena crkvica, a današnje svetište je građeno od 1930. do 1961.
Kroz dugu povijest Olovskoj Gospi su hodočastili vjernici iz Bosne i Hercegovine, Dalmacije, Bugarske, Srbije i Albanije. Svi zbog čudesnih ozdravljenja o kojima se pričalo. A ona su se događala za glavnih proslava, tj. za Velike i Male Gospe. Tih dana, na skučenom prostoru oko Crkve – koje može primiti najviše 5.000 ljudi, znalo bi se smjestiti i do 15.000 hodočasnika. A vjernici su se okupljali, kao i danas, oko čudotvorne slike Majke Božje, pred kojom su se događala čudesna ozdravljenja i koja je dobila naziv Čudotvorna Gospa Olovska. Drugo okupljalište olovskih hodočasnika jest tzv. Crni kamen koji stoji ispred sadašnje olovske crkve. Prirodno nije od crnog materijala, nego je pocrnio od hodočasničkih svijeća koje su u velikom broju padale oko njega. Crni kamen nije ništa drugo doli ostatak zida koji pobuđuje uspomene na staro svetište čija su zdanja nasilno uništena 1. i 2. kolovoza 1704. godine.
16.00 – Početak ispovijedanja
17.00 – Blagoslov hodočasnika
17.15 – Procesija s čudotvornom slikom Gospe Olovske uz molitvu krunice
18.00 – Sveta misa za hodočasnike i bolesnike (fra Joso Oršolić)
23.15 – Procesija sa svijećama i čudotvornom slikom Gospe Olovske uz molitvu krunice
00.00 – Misa ponoćka za hodočasnike, a osobito za mlade (fra Željko Brkić)
Ponedjeljak, 15. kolovoza:
08.00 – Početak ispovijedanja i sveta misa (fra Slavko Topić)
10.15 – Procesija s čudotvornom slikom Gospe Olovske uz molitvu krunice
11.00 – Sveta misa za hodočasnike i bolesnike (mons. Luigi Pezzuto, apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini)
Svetište Gospe Olovske jedno je od najpoznatijih i najstarijih Gospinih hodočasničkih središta u Bosni i Hercegovini. Prvi podatak, koji ukazuje na to da je olovska Crkva narodno svetište, jest zabilješka u dubrovačkom ljetopisu od 10. travnja 1454. Prvotni franjevački samostan i crkva u Olovu osnovani su u 14. stoljeću i među najstarijima su u Bosni i Hercegovini. Godine 1704. Samostan i crkva su zapaljeni, a prema zapisima u kronici, počinitelj je naručen i nagrađen za svoje nedjelo. Godine 1867. izgrađena je drvena crkvica, a današnje svetište je građeno od 1930. do 1961.
Kroz dugu povijest Olovskoj Gospi su hodočastili vjernici iz Bosne i Hercegovine, Dalmacije, Bugarske, Srbije i Albanije. Svi zbog čudesnih ozdravljenja o kojima se pričalo. A ona su se događala za glavnih proslava, tj. za Velike i Male Gospe. Tih dana, na skučenom prostoru oko Crkve – koje može primiti najviše 5.000 ljudi, znalo bi se smjestiti i do 15.000 hodočasnika. A vjernici su se okupljali, kao i danas, oko čudotvorne slike Majke Božje, pred kojom su se događala čudesna ozdravljenja i koja je dobila naziv Čudotvorna Gospa Olovska. Drugo okupljalište olovskih hodočasnika jest tzv. Crni kamen koji stoji ispred sadašnje olovske crkve. Prirodno nije od crnog materijala, nego je pocrnio od hodočasničkih svijeća koje su u velikom broju padale oko njega. Crni kamen nije ništa drugo doli ostatak zida koji pobuđuje uspomene na staro svetište čija su zdanja nasilno uništena 1. i 2. kolovoza 1704. godine.