Primjer Valentina Rusana, koji je dan nakon što je primio nagradu napustio obiteljsko imanje i postao gastarbajter, za mnoge je dokaz o propasti sela. On sam ističe da je dobro promisilio i shvatio da mu je odlazak jedini dobar izbor

Vijest da je Valentino Rusan, devetnaestogodišnji najbolji orač Bjelovarsko-bilogorske županije, otišao u Njemačku u potrazi za boljim životom proteklog je tjedna bila tema o kojoj se pričalo i daleko od njegova sela Gornji Sređani.
Kada je cijelu priču o Valentinu objavio Bjelovarski list, navodeći kako je i to dokaz propasti hrvatskog sela, on je već vozio kamion po Njemačkoj. Njegova majka Željkica, koja sa suprugom Stjepanom vodi obiteljsko gospodarstvo sa 42 muzne krave, rekla nam je kako je obitelj poštovala njegovu odluku.

Vrijedan i brzo uči

– Valentino je od malih nogu uz poslove na farmi i njivi, vrlo je vrijedan i brzo uči. I prije nego je postao najbolji orač u županiji pa peti na državnom prvenstvu, on nam je rekao kako ima druge planove. Završio je srednju školu za vozača i našao si je posao kod jednog našeg čovjeka koji ima kamione za transport po cijeloj Europi – priča nam majka Željkica.
– Rekao nam je da je ovaj posao na zemlji živa robija, nemaš ni svetka ni petka, a na kraju jedva spajaš kraj s krajem. Dok je još mlad, odlučio je vidjeti svijeta i zaraditi neke novce. Mi smo mu rekli neka ide i da se uvijek može vratiti. Evo i za koji dan će se vratiti pa možete i s njim razgovarati – rekla nam je Željkica.
Nekoliko dana kasnije, nakon prva dva tjedna vozačkog posla, Valentino se vratio iz Njemačke.

Foto: Srđan Vrančić/Cropix

Spasila ga navigacija

– Ma, meni je to već sve smiješno. Svi me pitaju kako to da sam otišao kao da ne znaju kako je ovdje. Stanje u poljoprivredi sve je gore i gore i ja sam već prije shvatio da nema od toga kruha ako se nešto ne promijeni. Dok se to ne dogodi, bolje je baviti se drugim poslom, a na zemlju se uvijek mogu vratiti – rekao nam je Valentino. Okružen vršnjacima i prijateljima pričao im je o novom životu u Njemačkoj, kako vozi MAN-ov kamion i iskrcava robu po skladištima u njemačkim velikim gradovima.
– Nije mi bio nikakav problem snaći se na njihovim prometnicama. Danas navigacija rješava probleme. I moj otac Stjepan je vozio kamione 17 godina, ali tada je to bilo nešto sasvim drukčije. Zasad mi je jedini problem njemački koji mi slabo ide, ali i to ću s vremenom naučiti. Evo sad imam u rasporedu vožnju po Italiji pa ako tamo budem išao češće, morat ću naučiti i pokoju riječ talijanskog. I to je već nešto – ispričao nam je Valentino.

Foto: Srđan Vrančić/Cropix

Sve u njegovim rukama

Nije on jedini novopečeni gastarbajter sa sela, mnogi su, kaže, otišli u Njemačku kada su vidjeli koliko se njihovi roditelji muče u poljoprivredi da bi na kraju mjeseca jedva otplaćivali kredite. Zaključuje kako nema velike razlike između vožnje modernog traktora i kamiona jer je “sve u rukama vozača”.

Brat u Zagrebu

U međuvremenu, dok najbolji županijski orač vozi kamione po europskim cestama, na obiteljskom imanju ostao je najstariji brat Boris. On će uz oca obrađivati 40 hektara zemlje, a ponekad će im pomoći i treći brat Kruno, koji je ostao u Zagrebu nakon završenog fakulteta.
I da je stanje u poljoprivredi bolje, pitanje je bi li sva trojica ostala na zemlji. Valentina je ljubav prema vožnji i kamionima odvela u Njemačku, a za eventualni povratak trebat će malo više od ljubavi prema zemlji i zavičaju.ƒ