NAGRAĐENI HABERMAS: Pravo na azil je ljudsko pravo

Moderniji svijet se neprestano mijenja, ništa ne nudi oslonac. Upravo tom nepouzdanom modernom u radikalnim promjenama bave se Juergen Habermas i kanadski filozof Charles Taylor. Za to im je u utorak navečer dodijeljena Kluge-nagrada što je pandan Nobelove nagrade za filozofiju.
“Naravno da sam radostan zbog ovog priznanja, koje dobijam kao prvi Nijemac. No to nas potiče i na promišljanje o tome šta se ukupno može zahvaliti odnosima sa Amerikom. Za moju generaciju Amerika je nakon kraja Drugog svjetskog rata imala ne samo politički, već i kulturološki eminentan utjecaj”, rekao je Habermas za DW nakon dodjele nagrada u Washingtonu. Od sredine 1960-ih godina Habermas je gostujući profesor na američkim univerzitetima. Dobijanjem Kluge-nagrade zatvara se krug njegovog djelovanja u SAD-u: “Profesionalno, ali i lično sam upoznao brojne prijatelje. Normalno je da najbliže kolege, od kojih najčešće učite, imate kod kuće. Ja ovdje u SAD-u imam također u najmanju ruku isti broj, zaista dojmljivih kolega, od kojih sam mnogo naučio.”
John W. Klub Center na washingtonskoj Kongresnoj biblioteci (Library of Congress) dodjeljuje Kluge-nagradu od 2003. godine kako bi se dao poticaj misliocima s područja za koje se ne dodjeljuje Nobelova nagrada. Među dosadašnje dobitnike spadaju indijska istoričarka Romila Thapar, francuski filozof Paul Ricoeur i bivši brazilski predsjednik Fernando Henrique Cardoso. “Poticaj” pri tome nije pretjerivanje: aktualni dobitnik nagrade dobija 1,5 miliona dolara – što je više nego za dobitnika Nobelove nagrade. Ove godine će dakle novac biti podijeljen.

John Kluge: Od prodavca cipela preko investitora do mecene
Sve je počelo zapravo u njemačkom Chemnitzu. Tamo je rođen i odrastao John W. Kluge. Rođen je kao Johann Kluge i kao sin inženjera. Nakon što je njegov otac izgubio živto u Prvom svjetskom ratu, njegova majka se udala za muškarca koji je bio polu Nijemac polu Amerikanac, nakon čega se sa sinom preselila u Detroit. Johann je postao John. Kluge je radio kao prodavac cipela i napredovao do šefovskih visina. Kao biznismen je kasnije investirao u prehrambenu industriju i u medije. Brojne televizijske i radio stanice su pripadale njegovom preduzeću Metromedia koje je poslije djelomice kupio medijski mogul Rupert Murdoch. U 90-im godinama se Kluge istaknuo kao mecena. 2000. godine, deset godina prije smrti, donirao je u konačnici 60 miliona američkih dolara Kongresnoj biblioteci, javnoj “istraživačkoj bibiloteci” američkog Kongresa (Nacionalnoj biblioteci SAD-a – op. red.). Iz tog fonda se dodjeljuje nagrada i Habermasu i Tayloru.
Habermas i njegova “teorija komunikativnog djelovanja”
Habermas je rođen 1929. godine u Duesseldorfu, studirao je u Goettingenu i Bonnu. Od 1956. godine radi na Frankfurtskom institutu za socijalna istraživanja. Ova novoljevičarska tvornica ideja inspirirala je proteste šezdesetosmaškog pokreta za građanska prava koji je u političkom smislu također bio lijevo orijentiran. Njegovo životno djelo bavi se prije svega javnim prostorom: U tom prostoru se prema Habermasu odvija razumno upravljana komunikacija, koja društvo održava zajedno.
Charles Taylor (84), kanadski filozof, sa kojim Habermas dijeli nagradu, ide još jedan korak dalje: To ne zahtijeva samo pričanje, već aktivno uključivanje svakog pojedinca u njegovu socijalnu mrežu. U “moderni bez oslonca” Taylor upozorava na to da postoji “nedostatak zajedničkog življenja humanosti.” Teorije oba filozofa donose “uvjerljivo razumijevanje pojedinaca i njegovih socijalnih veza,” rekao je James H. Billington, šef Kongresne biblioteke obrazlažući razloge dodjele nagrade ovoj dvojici filozofa. Ipak oni nisu dobili nagradu samo za svoje teze.
Billington je pohvalio obojicu filozofa za njihove “političke i moralne perspektive sa filozofskom dubinom.” Charles Taylor je postao poznat 1975. godine zahvaljujući svojoj raspravi na 800 stranica o njemačkom filozofu Georgu Wilhelmu Friedrichu Hegelu. Ipak on je uvijek uspijevao “pisati razumljivo i za laike o samoodređenju, slobodi, spritualnosti i vezi između prirodnih i duhovnih zanosti”, rekao je Billington. Taylor je više puta bio kandidat socijaldemokratske Nove demokratske partije (New Democratic Party) u Kanadi i nije prezao od javnih rasprava.

Zadovoljan postupkom njemačke vlade
Habermas se i sa 86 godina još uvijek rado uključuje u javne diskusije u koje se zaklinje. U razgovoru za DW je podcrtao svoj posebni filozofski pogled na aktuelni odnos prema izbjeglicama u Europi.
“Pravo na azil je ljudsko pravo i svako ko zatraži politički azil treba dobiti fer tretman i u slučaju potrebe biti primljen sa svim konsekvencama.” U Europi su, kaže, prespavali krizu koja je “odavno počela”. Njemačka i Francuska su već odavno pozvane da formiraju zajedničku europsku politiku, koja bi onda morala voditi i ka suradnji i politici prema izbjeglicama, kaže Habermas. Istodobno Habermas, koji upravo nije štedljiv u svojoj kritici prema kursu njemačke vlade, blagonaklono gleda na posljednje reakcije kada je riječ o izbjegličkoj krizi. “Godinama nisam bio toliko zadovoljan sa vladom u Njemačkoj kao od kraja septembra.”
Theodor Adorno, Habermasov filozofski mentor, rekao je jednom da nema strah od dobrovoljno izabrane izolacije mislilaca jer mislilac se mora moći povući u utočište koje mu pruža distancu. Habermas je pod Adornovim vodstvom radio u Frankfurtskom institutu za socijalna istraživanja, ali on ipak često napušta tu izolaciju i uključuje se u svakodnevnu politiku.
Stav o vojnim intervencijama
1999. godine je Habermas stao u odbranu sporne intervencije NATO-a u ratu u Kosovu rekavši sljedeće: “Ako ne ide nikako drugačije, onda demokratski susjedi moraju smjeti ponuditi međunarodnopravno legitimiranu neophodnu pomoć.” Mišljenje koje on danas u pogledu na Asadov režim u Siriji i iskustva iz proteklih 16 godina ne može na isti način zastupati bez “dužeg razmišljanja”. “Vojne intervencije u Iraku, Afganistanu, ali i na Maliju i u Libiji su nam pokazale da sile koje interveniraju nisu spremne pomoći u obavezama koje iz toga proizilaze, dakle pomoći izgradnju državnih struktura u tim zemljama što traje desetljećima. Stoga imamo iskustvo da ove intervencije odnose u pogođenim zemljama najčešće pogoršavaju umjesto da ih poboljšavaju.”
Habermas kaže da se suglasio za intervenciju NATO-a u ratu u Kosovu “sa mnogo ali”, ali da se to brzo zaboravilo. “Filozofi su oprezni”, kaže Habermas. I filozofi pokušavaju otvoriti put za nove generacije filozofije. Dio novaca od nagrade bi, kako je rekao za DW, trebao biti usmjeren za nagradu za mlade filozofe koju je on ustanovio na Univerzitetu u Frankfurtu – dakle tamo gdje je on sam stekao mnoge od svojih akademskih zasluga.