Biraju predstavnike u ime Hrvata, a istodobno tim istim Hrvatima brane zapošljavanje u institucijama – ovo je najkraći mogući sažetak odnosa prema nacionalnom balansu zaposlenih, a koji je vidljiv u nekoliko većinski bošnjačkih županija.
Eklatantni primjeri su Tuzlanska i Sarajevska županija, kao i Zeničko-dobojska županija u kojima, unatoč zakonskim i ustavnim rješenjima kojima se pozivaju na popis iz 1991. godine, broj Hrvata zaposlenih u institucijama ne odražava stanje s popisa, piše Večernji list BiH.
Ustavne i zakonske odredbe
Krenimo od Sarajevske županije iz koje se redovito bošnjačkim glasovima bira jedan izaslanik iz reda Hrvata u Dom naroda, ali tim istim Hrvatima ne pružaju istu razinu “zaštite” kada je riječ o tijelima uprave.
Zakon o državnoj službi u Sarajevskoj županiji kaže kako će u tijelima državne službe u županiji Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi, zajedno s ostalima, i građani Bosne i Hercegovine biti proporcionalno zastupljeni. Kao ustavni princip, proporcionalna zastupljenost bazira se na popisu stanovništva iz 1991. godine dok Aneks 7 ne bude proglašen realiziranim. Na terenu je situacija sljedeća. Od ukupno 1156 zaposlenih u tijelima i institucijama na razini SŽ-a, na dan 30. rujan 2019. godine, 725 je Bošnjaka ili 91,1%, Hrvata 27 ili 3,4%, Srba 15 ili 1,88%, dok je ostalih 30, odnosno više od Hrvata kao konstitutivnog naroda.
Kada je riječ o Tuzlanskoj županiji, u Ustavu još piše kako će konstitutivni narodi biti proporcionalno zastupljeni u Vladi, ministarstvima županije, županijskim i općinskim sudovima, u županijskim i općinskim tijelima vlasti i upravi, a takva zastupljenost održavat će popis stanovništva iz 1991. godine do potpune provedbe Aneksa 7. Zakon o državnoj službi precizira kako će u tijelima državne službe Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi, zajedno s ostalima, i građani BiH, biti proporcionalno zastupljeni, a kao ustavni princip, proporcionalna zastupljenost bazira se na popisu stanovništva iz 1991. godine, dok Aneks 7 ne bude proglašen realiziranim.
Pogledajmo stanje na terenu. Nacionalna struktura zaposlenih u tijelima i institucijama na razini Tuzlanske županije na dan 30. rujan 2019. godine pokazuje kako je od ukupno 555 zaposlenih, Bošnjaka bilo 302 ili 86,5%, Hrvata 32 ili 9,17%, Srba 10 ili 2,87% te ostalih sedam ili 2%.
Zeničko-dobojska županija također je primjer u kojemu je vidljiv nacionalni debalans i na štetu Hrvata. Naime, Ustav Zeničko-dobojske županije kaže kako će konstitutivni narodi i skupina “ostali” biti proporcionalno zastupljeni u javnim institucijama, a proporcionalna zastupljenost bazirat će se na popisu stanovništva iz 1991., dok se Aneks 7 u potpunosti ne provede.
Prema popisu iz 1991., Hrvata je bilo 18,63%, Bošnjaka 57,90% te Srba 15,31%. Na dan 30. rujna u tijelima županije radi 631 osoba, a od toga 398 ili 83,1% Bošnjaka, 55 ili 11,48% Hrvata, 16 ili 3,34% Srba te 10 ili 2,09% ostalih.
Jedna od županija koja bi trebala održavati paritet Hrvata i Bošnjaka je Srednjobosanska županija, u kojoj je amandmanom 13. na Ustav navedeno kako sastav svih tijela u županijama i jedinicama lokalne samouprave mora odražavati nacionalni sastav stanovništva županije, odnosno jedinice lokalne samouprave po popisu stanovništva iz 1991. dok se Aneks 7 u potpunosti ne provede.
Postoji debalans
Uvidom u popis iz 1991. vidljivo je kako je na prostoru općina koje sad ulaze u sastav županije bilo 39,13% Hrvata, 43,30% Bošnjaka i 11,39% Srba. Na dan 30. rujna 2019. u tijelima uprave imamo sljedeće rezultate.
Od ukupno 508 zaposlenih, Bošnjaka je bilo 237 ili 63,2%, Hrvata 130 ili 34,67%, Srba osam ili 2,13% te ostalih dvoje. Nepovoljna nacionalna struktura i nepoštivanje pariteta vidljivo je i na višim razinama; u svim institucijama i tijelima na razini FBiH Bošnjaka je zaposleno tri puta više nego Hrvata.
wpDiscuz
