Sve je bliže trenutak kada će kadrovi poput Bakira Izetbegovića i Bisere Turković postati ne samo nepotrebni, nego i smetnja boljim odnosima BiH sa SAD i Zapadom…
U očekivanju objelodanjivanja novih imena dužnosnika iz BiH na američkoj „crnoj listi“ uglavnom se kalkulira sa imenima ljudi u okruženju Milorada Dodika i proruskih igrača iz tima Dragana Čovića. Međutim, vrlo je moguće da su američki kriteriji mnogo složeniji i sveobuhvatniji, nego što javnost u Bosni i Hercegovini misli. Naime, moguće je da nova američka „crna lista“ otvori novi skandal režimske SDA, prenosi The Bosnia Times.
Ime koje bi se moglo naći na „crnoj listi“ je jedno od katastrofalnih kadrovskih rješenja SDA i Bakira Izetbegovića, aktuelna ministrica vanjskih poslova BiH – Bisera Turković!
Odustajanje od Bakira preko Bisere?
Aktuelna dinamična aktivnost šefice bh. diplomatije možda stvara lažni dojam da su ministrici Turković rado i širom otvorena vrata zapadnih državnih administracija. Međutim, njeno prisustvo i sastanci u posljednje vrijeme u tijelima UN, sa bivšim zvaničnicima SAD (npr. sa bivšim šefom CIA-e generalom Petraeusom, sada direktorom investicijskog koncerna) posljedica su američke potrebe da se što prije pozicioniraju u BiH i Izetbegovićevog lukavstva da im pošalje Turković kao „zvaničnu i jedinu“ opciju za kontakte. Zapravo, i sam Bakir Izetbegovićnastoji se predstaviti Amerikancima (a posebno CIA-i) kao neophodan i navodno „jedini faktor koji može držati pod kontrolom radikalne islamiste u BiH“ te na taj način zadržati njihovu podršku i produžiti svoj politički vijek.
Činjenice govore da ustvari Izetbegović sve teže kontrolira vlastitu stranku i vlastitu suprugu, a istovremeno je njegova kontrola „islamista u BiH“ irelevantna obzirom da je pomenuti problem odavno predimenzioniran, čega bi u CIA i krugovima State Departmenta morali biti svjesni, a time i Bakirove nepotrebnosti kao partnera.
Stoga bi se lako moglo desiti da se američko odustajanje od Bakira Izetbegovića dogodi zvaničnim distanciranjem od njegove ministrice vanjskih poslova! Ovdje treba naglasiti da su razlozi protivljenja ovom kadru SDA u bosanskoj javnosti sasvim različiti od američkih ili uopće zapadnih razloga.
Domaća javnost za Biseru Turković veže dugi niz afera – od posljednjeg bizarnog „sređivanja“ nepotrebne donacije hurmi, potpune nesposobnosti nje i ostatka režima da nabave narodu neophodne vakcine, pa do bezočnog i bezobraznog nepotizma pri kadroviranju u MVP BiH. Vrijedan detaljne istrage je i način sticanja obimnog stambenog fonda, kuća i stanova, od Australije, SAD, Beča, Zagreba do lokacija po Sarajevu i širom BiH. Diplomatska lupetanja i povremeni javni „biseri“ ovdje su irelevantni, ali su ilustracije njenog osobnog imagea, kao i SDA koja je forsira.
Međutim, njeno očigledno javno, bezobraznmo i štetno zastupanje interesa Hrvatske u slučaju gradnje odlagališta nuklearnog otpada na Trgovskoj gori već je grubo narušavanje interesa građana i države BiH pa bi moralo biti i predmetom istrage Tužilaštva BiH!
Geneza Biserine „nepodobnosti“ za Zapad
Bolji poznavaoci njene diplomatske karijere znaju da su njene godine u diplomatiji obilježene i nizom finansijskih afera i kriminala počinjenog zloupotrebom funkcija koje je obavljala, počevši od Ambasade BiH u Zagrebu pa redom do danas. Upravo u nekim od tih afera kriju se elementi njene „nepodobnosti“ za zapadne partnere.
U budućim relacijama sa BiH (preko Turković) zapadnim partnerima smetnju bi mogle pričinjavati njene (istovremeno i Izetbegovićeve) bliske relacije za militantnim islamističkim krugovima. I u posljednje vrijeme je vidljiva njena namjera da vanjsku politiku BiH čvršće veže za rigidne arapske režime i iste takve lidere.
Sličnu politiku i praksu vodila je i tokom mandata u Zagrebu na početku rata. SAD i zapadne vlade (izuzimajući one koje su i same učestvovale) nisu zaboravile da je upravo i uz njeno učešće veliki broj mudžahedina, koji su došli ratovati, dobio bh. pasoš i bio prebačen u BiH preko Hrvatske. Vjerovatno najveća finansijska afera, gdje je Turković istini za volju sporedni učesnik, jeste nestanak milijardi dolara od donacija islamskih zemalja namijenjenih za odbranu i obnovu BiH. Putevi tog novca su do danas djelomično rasvijetljeni, kao i njegov plasman kroz pljačkašku privatizaciju i osnivanje banaka koje sada nadziru investicije u BiH. Pitanje je hoće li ikada država BiH doći do tog novca kojim i danas manipulira uski krug ljudi oko Hasana Čengića, Bakira Izetbegovića i grupe koju je još 1992. godine formirao Alija Izetbegović, a koja je već istraživana od niza evropskih agentura zbog sumnji na veze s teroristima. Bisera Turković, obzirom na njeno uporno pozicioniranje u strukture vlasti, sigurno i danas ima određenu ulogu u svemu.
Vjerovatno je upravo to u osnovi svojevremenog prećutnog odbijanja Bisere Turković da dođe za ambasadora BiH u NATO-u. To se događalo kada je 2015. godine Turković završavala svoj mandat u Belgiji te je tražila od Izetbegovića da je ostavi u Briselu kao ambasadoricu pri NATO-u što je ovaj i namjeravao. No, tada je Bakir iz NATO-a upozoren da odustane od toga, jer je karijera Bisere Turković opterećena nizom sigurnosnih smetnji zbog kojih ne bi prošla provjere službi NATO-a!
Također, malo prije toga prećutnim javnim odbijanjem i tajnim diplomatskim kanalima je spriječen i njen drugi mandat na mjestu ambasadora BiH u Vashingtonu.
Onemogućavanje pravne saradnje SAD i BiH
Osim ovih sigurnosnih smetnji, Turković je vukla i niz pogrešnih poteza koji ometaju buduće efikasne odnose SAD i BiH. U vrijeme prvog mandata u ambasadi BiH u Vašingtonu kriminalnom manpulacijom je onemogućila provođenje presude jednog američkog suda koji je presudio u korist kompanije MIS AG America INC Boston i američkog državljanina bosanskog porijekla Muradifa Pajta. Radi se o poznatom slučaju milionskog duga države RBiH za satelitske telefone koje je Pajt tokom rata unio u opkoljeno Sarajevo za potrebe države i ARBiH.
Kada je parnica pravosnažno i izvršno okončana u SAD, Pajt je pokušao istu izvršiti, odnosno preko domaćih sudova naplatiti svoj novac od institucija BiH. No, tada je Bisera Turković, kao ambasadorica u SAD pogodovala akterima procesa (a to su Alija i Bakir Izetbegović kao predsjednici Predsjedništva BiH u vrijeme nastanka duga i izvršnosti presude) i lažnim informacijama fabrikovala nezakonit pravni presedan da „…ne postoji reciprocitet između Bosne i Hercegovina i Sjedinjenih Američkih Država u pogledu priznavanja sudskih odluka u građanskim parnicama.“ Upravo tako je definirala temelj za opstrukciju pravne saradnje BiH i SAD u ovoj građanskoj parnici, ali i sa nesagledivim posljedicama ubuduće.