Nekoć je na nju dnevno dolazilo najviše stotinjak ljudi, a onda se zbog galopirajućeg turizma taj broj povećao za 35 putaOvo je priča koja prilično podsjeća na Hrvatsku. Nekoć je uvala Stiniva doista bila oaza mira i u njoj su uživali oni koji su bili spremni propješačiti do nje kojih 15-ak minuta niz strmu padinu ili do nje doći jedrilicom ili pokojom brodicom. U kasnim popodnevnim satima kupači bi imali jedinstvenu priliku u plićaku se poigrati s hobotnicama. A onda je Vis postao popularna turistička destinacija. Jahte i gliseri masovno su počeli dolaziti pred ulaz u ovu predivnu malu uvalu, a oni najbezobzirniji manevriraju među kupačima ne bi li se iskrcali na šljunčanoj plaži. Danas je ulazak u Stinivu i dalje dopušten jer još uvijek nema zakonske osnove za zabranu, ali Višani rade na koncesiji i zaštiti ove ljepote.
Sličan problem dogodio se i sa Modrom špiljom, na Biševu, pa je tamo prije nekoliko godina zabranjen ulazak privatnim barkama i gumenjacima.
Problem s navalom turista i očuvanjem prirodnih ljepota imaju i na drugom kraju svijeta. Na obalama Tajlanda ima stotine netaknutih bijelih pješčanih plaža, ali turisti iz cijelog svijeta opsjedali su samo jedan mali zaljev, gotovo skriven vapnenačkim stijenama, piše BBC.
Godinama su stotine tisuća ljudi dolazile ovamo nadajući se da će ući u taj skriveni raj. A onda su prošle godine tajlandske vlasti odlučile najezdi stati na kraj. Zatvorili su zaljev.
Zaljev je proslavio film ‘Žal’ iz 2000. godine u kojem je, u glavnoj ulozi igrao Leonardo DiCaprio. Film Dannyja Boylea, koji se proslavio ‘Trainspottingom’, upravo govori o mladom Amerikancu, koji putujući Azijom sazna za mali tajlandski otok koji skriva prekrasnu plažu.
Filmska ekipa odabrala je za lokaciju zaljev Maya na otoku Phi Phi Leh, na jugu Tajlanda. Od tada, ovo mjesto postalo je meka za milijune turista iz cijelog svijeta. Prije no što je film snimljen, ovamo bi dolazilo tek stotinjak ljudi na dan. No, nakon filma na 300-tinjak metara dugu pješčanu plažu znalo se iskrcati u jednom danu i po 3500 ljudi.
Maloj uvalici prijetila je ekološka katastrofa. Brodovi puni turista naoružanih fotoaparatima pristajali bi na pješčanu obalu, pa se more počelo puniti mrljama od brodskog goriva, a na plaži su nemarni posjetitelji počeli ostavljati i plastičnu ambalažu.
Nekoć spokojno mjesto na kojem bi mir nalazili plivači, odjednom je postalo bučno i neugodno turističko odredište. Izvan uvalice deseci čamaca čekali su svoj red na ulazak u uvalu i turistički desant na pješčanu obalu koja je postala pretijesna za sve koji su tamo htjeli ‘opaliti selfie’.
Na TripAdvisoru množile su se negativne recenzije svih razočaranih posjetitelja koji su zamišljali doista mirni raj, da bi se suočili se s razočaravajućom istinom, pa su počeli pisati da je Maya Bay ‘odvratna’ i ‘prljava’.
Konačno 2018. godine lokalni turistički operateri i dužnosnici na otoku Phi Phi shvatili su da tome moraju stati na kraj.
Uvala Maya nalazi se unutar nacionalnog parka, pa je Odjel za nacionalne parkove, divlje životinje i očuvanje bilja održao krizni sastanak. Unatoč protestima lokalnih turističkih tvrtki, vlasti su ostale pri svom.
Tvrdili su da su koraljni grebeni teško oštećeni, a ekosustavu je očajničkipotrebno vrijeme da se oporavi.
Onda su 1. lipnja odredile demarkacijsku liniju do koje su smjele doploviti turističke brodice, a da bi očuvali uvalu, postavili su i patrolne čamce.
Ministarstvo za zaštitu okoliša angažiralo je dr. Thona Thamrongnawasawata, pomorskog znanstvenika sa Sveučilišta Kasetsart koji proučava to područje i zaljev Maya već 40 godina, da ispita štetu na okolišu i da predloži kako da se obnovi narušeni eko-sustav.
“Još 1999. godine bilo je tek 30 posto oštećenih koraljnih grebena, a danas je to njih 90 posto. Oni su krhki i vrlo osjetljivi na kvalitetu vode. Velike gužve uvijek će biti za njih štetne jer ih ljudi gaze i diraju, pa čak i otkidaju.
No problem su i stotine brodova koji se sidre i iz kojih istječe nafta, a plaše i ribe.
“Ako i sad, nakon zabrana pokušate otići u zaljev Maya još uvijek je broj brodica koje tamo plove jako velik iako ne smiju prići obali na manje od 300 metara.”
Timu BBC-a bilo je ipak dopušteno posjetiti plažu, a kad su prošli oznaku ‘ne ulazi’ negodovali su okupljeni turisti. Neki od njih naročito su bili razočarani jer nisu ni znali da neće moći kročiti na plažu.
Ali, već nakon samo šest mjeseci, otkako traje zabrana, već su vidljivi mali pozitivni pomaci. Počinju rasti novi koralji iako će mu, da potpuno naraste, trebati više od deset godina.
Svakog dana u zoru jato od 60-ak morskih pasa počelo je opet posjećivati zaljev. Plitke vode idealne su za njih, a tri ženke odabrale su zaljev Maya za rođenje podmlatka. Dr. Thon ih naziva “najboljim morskim stvorenjima”:
“Šezdesetak morskih pasa vrijedno je zaštite. Svatko je na dobitku.”
Vlasti kažu da će ponovno otvoriti zaljev tek kad vide kako organizirati posjete i kad izračunaju održivi kapacitet. Ali turistički operateri su nestrpljivi:
“Moramo priznati da turisti koji dolaze na Krabi i Phi Phi sanjaju o odlasku u zaljev Maya. Kad su saznali da neće moći ući, mnogi su otkazali obilazak”, govori Ekawit Pinyotamanotai, predsjednik turističke zajednice Krabija.”Unatoč kultnom statusu, zaljev Maya je samo jedna mala plaža, a šteta od nekontroliranog turizma je doista velika. Ukupna površina oštećenih koraljnih grebena duž tajlandske obale povećala se s 30 na čak 77 posto i to u samo jednom desetljeću”, kaže prof. Thon Thamrongnawasawat.
Kao glavni uzrok optužuje zagađenu vodu koju uništavaju hoteli uz obalu i plastični otpad bačen u ocean. Izgleda da je Maya Bay signal da Tajland okreće novu stranicu u nastojanju da sačuva svoje prirodne resurse. Ali za zemlju koja je toliko ovisna o novcu od turizma, problem je kako izbalansirati ova dva oprečna interesa. Slično kao i u Hrvatskoj.
wpDiscuz