Na današnji dan 1991. poginuo je legendarni vukovarski zapovjednik Blago Zadro, heroj Trpinjske ceste. Pokošen je rafalom kod Vinogradske ulice u Vukovaru.
Ja definitivno u svom životu nisam upoznao hrabrijeg čovjeka od Blage Zadre. Nas je bilo, borbeni dio obrane grada, možda 2500-, 3000 ljudi, sa bolnicom, vatrogascima itd negdje oko 4500 ljudi je branilo grad Vukovar. A nas je napadalo preko 100 tisuća srpskih vojnika, u intervalima…negdje između 700 i 1000 oklopnih vozila, tenkova, borbenih transportera.
Gledajte, ja tad nisam znao sve te podatke, možda da sam znao možda bi pobjegao. Ali vidite Blago Zadro da je pet puta veća sila na nas išla on bio ostao do kraja, kazao je pokojni Marko Babić, desna ruka Blage Zadre, u dokumentarcu 2004. godine ‘Vukovarski junak Blago Zadro.’ On sam je uništio 14 tenkova, a nakon pogibije Blage Zadre postao je zapovjednik obrane Borovog Naselja.
Da je pala Trpinjska cesta, put za Vukovar bio bi otvoren
Blago Zadro, prvi hrvatski general – bojnik, zapovjednik obrane Borovog naselja i 3. bojne 204 brigade HV za Borovo Naselje i Trpinjsku cestu, poginuo je na današnji dan 1991. braneći Vukovar.
Pokošen je rafalom kod Vinogradske ulice u Vukovaru. Imao je 47 godina.
Trpinjska cesta bila je najvažniji dio Borova Naselja. U slučaju njezina pada, palo bi i Borovo Naselje te bi put za Vukovar bio otvoren. Blago je sa svojim ljudima bio svaki dan, podizao im moral, držao sve konce u rukama, bio je pravi vođa.
Koliko je Zadrina obrana bila učinkovita, pokazalo se i 14. rujna 1991. godine kad je na Trpinjskoj cesti razbio srpske snage koje su krenule u opći napad na Vukovar. No kobnog 16. listopada 1991. Srbi su prvi put promijenili taktiku i hrvatske položaje napali s boka. Očito su znali gdje su spojevi jedinica te su prešli Bobotski kanal i rasporedili snage na nasip pruge. Prodrli su tenkovima i fizički odvojili Borovo Naselje od Vukovara, a istodobno preko Vuke ušli u Lužac.
Agresorske su postrojbe zapravo prodrle u Vinogradsku ulicu i obrani došle s leđa. Blago je krenuo prema Vinogradskoj sa šestoricom suboraca. Hitno je pozvao i Turbo vod kojim je zapovijedao njegov sin Robert Zadro.
– Oni koji su držali položaje u Vinogradskoj ulici Blagi nisu rekli cijelu informaciju: da su oni već pobjegli i da su Srbi ušli s tenkovima i pješadijom. Zadro je s Kalašnjikovim u rukama krenuo Kupskom ulicom koja izlazi na pola Vinogradske. Mi, Turbo vod, od njega smo bili udaljeni 200-tinjak metara. Kako su granate sipale, morali smo trčati od kuće do kuće, zastati, pa opet trčati. Kad smo došli u Kupsku ulicu, Blago je već ležao mrtav – ispričao je jednom prilikom pripadnik Turbo voda Stipo Mlinarić.
Ivica Arbanas, prvi zapovjednik obrane Vukovara u dokumentarcu je također pričao o hrabrosti i nevjerojatnim sposobnostima Blage Zadre
– Jurcao je prvi, gazio sve, odradio je savršeno sve, mene je iznenadilo što taj čovjek zapravo sve može. Vidio sam ga osobno u par akcija, brz i munjevit za njegove godine to nije bilo pojmljivo, što je on radio…
Blagu Zadru pokosili su rafali iz mitraljeza. Njegovo tijelo izvukli su tek poslije žestoke paljbe po srpskim položajima. Potom su ga stavili na nosila i odmah odnijeli u štab.
– Obukli su ga u policijsku odjeću, sanirali mu rane, ležao je na stolu. Tomislav, njegov sin, gotovo dijete, plakao je. Robert je pogledao Tomislava i rekao: ‘Brate, nemamo vremena za plakanje. Plakat ćemo kada sve ovo prođe’. Nakon toga Zadrino je tijelo prebačeno u vukovarsku bolnicu gdje je dr. Juraj Njavro utvrdio smrt. Pokopali su ga na starom groblju blizu bolnice, i to pod šifrom koju smo znali nas petorica. Šifra je bila broj sanduka – ispričao je svojedobno Goran Popić.
Blago Zadro, jedna od najvećih i najpoštovanijih ikona hrvatskog rata za neovisnost, rođen u Hercegovini 1944. kao desetogodišnjak doselio je u Borovo naselje i tamo ostao sve do svoje smrti.
Pokopan je na vukovarskom Novom groblju 16. listopada 1998. nakon što su njegovi posmrtni ostaci ekshumirani u ljeto te godine zajedno s 937 žrtava iz masovne grobnice na vukovarskome Novom groblju. Naime, padom Vukovara četnici su njegovo tijelo iskopali i prebacili ga u skupnu grobnicu.
– Blago je bio jednostavan, običan, a autoritet. Čovjek kojem su ljudi vjerovali. Vjerovali su mu do kraja. Bez rezerve – kratko i jasno opisao je svog starijeg brata Stanko Zadro.
Ako ima imalo utjehe u Blaginoj smrti, ona leži u tome što nije dočekao doznati za pogibiju svog najstarijeg sina Roberta, nekoliko mjeseci kasnije na Kupresu.
Otac i sin danas počivaju jedan pokraj drugog na vukovarskom Memorijalnom groblju. Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman posmrtno je odlikovao junaka Trpinjske ceste činom general-bojnika.
Danas njegovo ime, koje je simbol hrabrosti i obrane Vukovara, nosi Zapovjedno-stožerna škola u Zagrebu te osnovna škola u Borovu naselju.
Po njemu su imenovane i ulice u Grudama, Zagrebu i Vukovaru.
Blago Zadro nije dočekao ni čin general-bojnika ni ostale počasti svojemu junaštvu, kao ni slobodnu i samostalnu Hrvatsku o kojoj je sanjao. Na preživjelima je da njegovu žrtvu nikada ne zaborave.
wpDiscuz
