U Narodnom pozorištu u Sarajevu dodijeljene su nagrade Isa-beg Ishaković. U kategoriji ‘kulturna baština’ nagrada je pripala Davidu Kamhiju, u kategoriji ‘umjetnost’ među nekim od najvećih bh. umjetnika nagrađen je Goran beg Bregović, u kategoriji ‘sevdah’ nagrada je pripala Emini Zečaj, ‘sport’ Adnanu Ćatiću alias Felix Sturm, a u kategoriji ‘istinsko domoljublje’ nagrađen je Franjo beg Topić.
Njegov govor prenosimo u cijelosti.
Poštovane dame i gospodo, dragi prijatelji, Srdačno vas sve zajedno a i osobno pozdravljam. Zahvaljujem od srca Upravnom odboru fondacije Klepsidra što me nominirao i izabrao za ovo priznanje. (Neke sam nagrade i priznanja diskretno odbio.) Znam da je mnogima drago što ste dodijelili ovo priznanje meni, kako je objavljeno u obrazloženju, kao istinskom domoljubu.
Ja, a i Hrvatsko kulturno društvo Napredak koje vodim toliko godina uistinu nemamo dilema oko ove zemlje i nje kao naše domovine. Ja bih želio da u ovoj zemlji bude što više razumijevanja i sloge i to činim čitav život kao i cijelo Hrvatsko kulturno društvo Napredak. Mi ne kukamo nad problemima i teškoćama nego radimo i nastojimo koliko je u našoj moći da ovdje život bude malo ljepši i lakši.
To pokazuju naši uistinu zavidni rezultati. Svi ne možemo biti pametni ni bogati, ali svi možemo biti dobri. Želimo da u ovoj zemlji bude više ljubavi prema ovoj zemlji, jer druge nemamo, i da volimo ovu zemlju i sve ljude te da nastojimo i u tami paliti barem mala svjetla, a ne kukati nad mrakom.
Treba razlikovati zemlju i ljude od vlasti i državnog ustrojstva. Lako je govoriti kako nešto ne valja, lako je nalaziti mane, ali treba činiti nešto riječima i djelima da bude bolje. Ima u ovoj zemlji dovoljno materijalnog i ljudskog bogatstva i za puno više stanovnika i to treba govoriti, promicati i njegovati.
U tom duhu želio bih da dodamo jednu informaciju i da se sjetimo da je osmansko Sarajevo nastavak, što se malo zna, starog grada Vrhbosne čije ime i danas neki čuvaju kao npr. Napretkov i nadbiskupijski radio Vrhbosna, a i nadbiskupija se službeno zove vrhbosanska. Podsjećam da je prvi spomen vrhbosanske nadbiskupije 1089. godina, a to znači da je stara 923 godine, a da postoje ostaci od katedrale iz 1244. g.
Dame i gospodo, Dopustite da dodam jednu misao koja je u ovoj zemlji vrlo važna i mislim korisna. Ovdje gotovo o svemu postoje tri viđenja istog događaja. Prošlost se ne može mijenjati, samo je pitanje njezinog tumačenja. Htio bih kazati da se prema svemu odnosimo kao dijelu naše povijesti bez obzira što mislili ili da li nam se nešto sviđalo ili ne. Sve je dio naše povijesti: Iliri, Rimljani, Slaveni, Osmanlije, Autrougarska, Prva Jugoslavija, NDH, druga Jugoslavija i ova današnja BiH.
I to se ne može nijekati, a ocjena pojedinih doba i događaja je pitanje za stručnjake. Ovdje se često misli da smo mi neka ružna iznimka, a povijest cijelog Balkana je slična našoj. Poljska je više puta nestajala između Rusije i Njemačke, glavni grad stare Poljske Krakov je tek 1918. ponovo pripao Poljskoj, a današnja Italija je stvorena tek prije 150 godina.
Povijest ne treba gledati današnjim očima i pogotovo je ne treba zloupotrebljavati. Nekada se nije lako suočiti s narodnom, državnom i osobnom prošlošću, ali ona ostaje kao istina bez obzira što o tome netko mislio. Božanska je misao: Istina će vas osloboditi. Iako bi neki ljudi ponekad željeli, ne može se danas vraćati u prošlost i ne može se mijenjati prošlost.
Činjenica jest da su Rimljani sagradili rimski most, da su Osmanlije sagradili na Drini ćupriju i da su Austrijanci sagradili zemaljski muzej. Još jednom zahvaljujem fondaciji Klepsidra i svima vama što ste podijelili ove trenutke s nama. Ovo je priznanje i svima onima koji rade sa mnom i koji me podržavaju od rodbine, Napretka do brojnih prijatelja.
Dragi prijatelji, svagdje je život proza jedino u Bosni je poezija. Prije kraja, poštovane dame i gospodo, podsjećam da saraj znači i gostinjac, stoga neka Sarajevo i cijela Bosna i Hercegovina uvijek imadnu puno dobrih gostiju i nek uvijek budu gostoljubivi. Hvala vam i želim vam svako dobro! Sarajevo, 4. 9. 2012.
Čini mi se da u ovoj zgodi treba nešto reći što inače izaziva rasprave oko početka Sarajeva iako to nije moguće šire na ovoj svečanosti. U ovoj zemlji a i u mnogim drugima mnoge stvari su diskutabilne. Ono što bih ja želio kazati jest da se dopuni povijesna istina.
Ovu zemlju treba voljeti neovisno od vlasti i državnog sustava Bog je stvorio svakog čovjeka Ivan Pavao II- NIKAD
Više religija jedna protiv druge, nego zajedno, dugo je trebalo da se to shvati i promiče Lako je svđati se, pljuneš, opsuješ..ali teško je miriti Ne treba govoriti: dok smo mi ovdje vladali Ovdj ene moug živjeti zajedno, a u Hamburgu na nekom velikom brodu živijeli su zajedno priapdnici svih naroda i tamo su mogli. Zar nije ljepša i veća BiH od bilo kojeg broda? Isa-beg Isaković Isa-beg Isaković (Isak Hranić/Hranušić) bio je osmanski plemić, vojni zapovjednik i upravitelj.
Kad je riječ o podrijetlu Isa-bega Isakovića znanost još uvijek dvoji. Dio povjesničara zastupa tezu da je riječ o bratu Stjepana Vukčića Kosače, koji ga je predao Mehmedu II kao garanciju lojalnosti. Po ovoj teoriji Isa-beg je, nakon što ga je usvojio Ishak-beg (otud prezime), konvertirao na islam, te za ondašnje prilike izgradio zavidnu vojničku i političku karijeru. Po drugima, Isak Hranić/Hranušić zarobljen je tijekom jednog upada akindžija na posjed velikaške obitelji Pavlović, inače gospodara velikog dijela Istočne Bosne, uključujući i srednjovjekovnu župu Vrhbosnu.