Prosvjedi u Mariboru urodili su plodom. Gradonačelnik Franc Kangler, prozvan zbog korupcije i muljaže s radarima koje je planirao postaviti po cijelom gradu, odlučio se povući i svoje mjesto prepustiti nekome drugom nakon isteka mandata u siječnju.
Medijima je izjavio kako je uvjeren da će, nakon povlačenja, biti ostavljen na miru, jer se buna nije digla zbog radara nego zbog nečijih apetita za gradonačelničko mjesto.
Iako su naizgled nedodirljivi gradovi, mogla bi se povući paralela između Mostara i Maribora. Apetiti u gradu na Neretvi veliki su kao i oni u gradu na Dravi. Svi bi vladali gradom i svi bi postavljali svoje ”radare”.
Tako je nedavno najavljen projekt ‘pokrivanja’ Mostara sigurnosnim kamerama, koje bi pratile sve što se događa na ulicama, a prema riječima načelnika PU Mostar, Draženka Miletića, time bi ”svaki prekršaj od pogrešnog parkiranja do fizičkog napada bio detektiran i po brzom postupku sankcioniran i kažnjen”.
Iako je rekao kako je postavljanje ‘očiju Velikog brata’ na mostarske ulice samo pitanje dana, Miletić nije mogao govoriti o tome koliko će to koštati grad, koji je u dopisima priznao kako nema novca ni za čišćenje ulica.
No, zato se zna da je Grad Mostar u proračunu za 2012. godinu izdvojio 196.000 maraka za radare, ”oči” koje prate sigurnost u prometu, a koji još uvijek nisu nabavljeni. Novinari, koji su pokušali doći do pojašnjenja oko nabavke radara, po starom dobrom običaju prebacivani su s broja na broj, s lokala na lokal, a odgovora nije bilo.
U Mariboru su prosvjedi počeli su svibnju, pa se odgovor dočekao pola godijne kasnije. Stanovnici grada na Dravi pokazali su kako žele čist račun što sigurno žele i građani s Neretve. No, tu prestaje paralela. Grad na Neretvi, bez izbora i Gradskog vijeća s praznom Vijećnicom, navikao je na nedovršene poslove, pa ne čudi nepostojanje odgovora na pitanje troškova za kamere, radare, kockice na pločnicima i asfalt na ulicama, koje se ne obnavljaju da bi se s njih prosvjedovalo. A razloga ima.