Hrvatska desnica navodno je „ojačala“ do granice da postaje, kao, treća po snazi uvjeravaju nas njihovi lideri i slave „veliku pobjedu“.
Ok, sve je to lijepo i krasno iz njihove perspektive. Euforične. Subjektivne.
Činjenično stanje „viđenijih predvodnika desnih“ je sljedeće:
Božo Petrov kao najblaži desničar u Metkoviću nije bio čak niti prvi izbor svojih sumještana s osvojenih 17 000.
Marijana Petir kao umjerena desničarka dobila je malo više od 40 000 glasova.
Ruža Tomašić kao najbolja desničarka osvojila je najveći broj glasova – za malo 70 000, većinu u Zagrebu – ali ona će biti u europskom parlamentu – izvan Hrvatske.
Ladislav Ilčić kao vrlo glasan i „strašno važan“ lik desnice dobio je glasove od 1 700 ljudi.
Hrvoje Zekanović zvani „genije“ dobio je „za malo“ glasove od 4 000 ljudi.
Čak ni u mjestima gdje žive ti likovi nisu prvi izbor.
Bruna Esih kao manekenka desnice dobila je duplo više od Hasanbegovića, a Hasanbegović duplo više od Željka Glasnovića, a Bruna Esih je pobrstila glasove 18 000 ljudi.
Karlo Starčević, čelnik HSP-a, tek 1462 glasa. Čak ni u Gospiću, gdje je gradonačelnik, nisu svi glasali za njega.
Kad se sve to zbroji „oblikovatelji desne misli u Hrvata“ – što su desnije – to su manje bili odabir glasača.
Ako je Hasanbegović nekakav pretendent na titulu najvećeg mislioca desnice dobio podršku samo 9 000 glasača, a saborski mitraljezac Glasnović niti 5 000 – o čemu dalje raspravljati kad biračko tijelo ima preko 4 milijuna mogućih glasova.
Više ima navijača nogometnog kluba Rudeš u Zagrebu koji bi – da postoje nekakvi izbori – zaokružili Rudeš nego navijača „ljute desnice u Hrvata“ koji zaokružuju imena najglasnijih i najviđenijih lidera „pobjedničke desnice“ u Hrvatskoj.
Italija, Francuska, Madžarska, Poljska kao velike zemlje imaju desnicu jer imaju nekakve popularne ljude na desnici. Hrvatska ima samo „novinarsku desnicu“.
Naši desničari više su kao neke zalutale biljke u velikoj prašumi političke misli.
Ali da su glasni – glasni su, a da im može biti – može im biti. U medijima. Samo to.
Igor Serdar l tacno.net