U Mostaru su se ponovno okupili federalni lideri – Dragan Čović (HDZ BiH), Nermin Nikšić (SDP BiH) i Elmedin Konaković (NiP) – na sastanku koji je, barem prema naslovima, trebao biti energetski, ali se brzo pretvorio u politički itinerar sa stajalištima o Izbornom zakonu, državnoj stabilnosti i neizbježnom pitanju – tko koga i kada preglasava.
Službeni razlog okupljanja: ubrzavanje izgradnje plinovoda prema Hrvatskoj, tzv. Južne interkonekcije. Neslužbeni razlog: kako spasiti Federaciju BiH od unutarnje erozije koja bi mogla postati otvoreni raspad, sve dok na razini države tinja tihi institucionalni požar izazvan bonskim dekretima i paradržavnim PR saopćenjima.
U pozadini priče o plinu i zakonima – ključna izjava profesora Envera Kazaza, koji je jasno rekao: neka i propadne projekt Trojke, samo neka se donese novi Izborni zakon koji će relaksirati hrvatsko-bošnjačke odnose. Kazaz, intelektualac iz kruga koji često rezonira s bošnjačkom politikom, ovim je zapravo rekao ono što većina političara ne smije: bez dogovora s Hrvatima – nema države.
Nikšić: Patriotizam ili oproštajno pismo?
Lider SDP-a priziva patriotizam, stabilnost, pa i vlastitu političku smrt ako bi to značilo napredak zemlje. Kaže da vjeruje Kazazu i da je, ako je potrebno, spreman otići. No već smo čuli slične priče. A kad dođe trenutak političke odgovornosti – svi traže treći mandat.
Čović: Bez Izbornog zakona – nema funkcionalne države
Predsjednik HDZ-a BiH bio je izravan: bez izmjena Izbornog zakona, Federacija će se urušiti iznutra. Jasno je naglasio da pitanje političkog preglasavanja Hrvata nije samo simbolika, već mehanizam destabilizacije. Istodobno, u prvi plan je gurnuo plinsku interkonekciju s Hrvatskom, kao strateški alat ekonomske i sigurnosne stabilnosti. Iako je zakon već donesen, njegovo provođenje koče birokratski i politički šumovi iz Sarajeva.
Konaković: Prisutnost bez glasnosti
Ministar vanjskih poslova i lider NiP-a bio je prisutan, ali bez posebne težine u narativu. Ipak, njegovo pojavljivanje sugerira nastavak pokušaja „balansiranja“ između političke realnosti i međunarodne percepcije, iako već duže vrijeme ne uspijeva zadovoljiti ni jedno ni drugo.
Plin kao metafora: što ako ostanemo bez kisika?
Činjenica da Federacija BiH u 2025. godini još uvijek ovisi o političkom dogovoru za osnovne energetske projekte dovoljno govori o stanju države. Plin je samo tehnički povod – prava tema je politički kisik, odnosno pitanje koliko još vremena ima Federacija prije nego što kolaps bude institucionalno nemoguć za zaustaviti.
wpDiscuz
