Vremena je sve manje, a stranke se sve neozbiljnije ponašaju. Ukratko rečeno tako je stanje u Mostaru i po svemu sudeći lokalni izbori se neće održati isti dan kad i u ostalim jedinicama lokalne samouprave u Bosni i Hercegovini.
Zašto je to tako? Teško je odgovoriti, ali očigledno se ništa ne radi po tom pitanju. Središnje izborno povjerenstvo mora najkasnije do 10. svibnja raspisati lokalne izbore, sa ili bez Mostara. Prije bez, jer po trenutnom stanju se može vidjeti da dogovora nema ni blizu. Stranke se više čak ni ne sastaju.
Dogovoreno je bilo formiranje ekspertnog tima, koji bi (iako to nitko ne smatra mogućim) trebao donijeti rješenje za Mostar. Ekspertni tim od pet “ko biva” (ne)stranačkih stručnjaka je trebao biti imenovan u prošli petak na Gradskom vijeću. Ali nije.
Nakon toga nitko ekspertni tim više i ne spominje. Ne samo da se ne spominje ekspertni tim, već se ne spominje ni Mostar. Nijedna stranka nije reagirala nakon toga. Nijedna stranka se nije oglasila po pitanju održavanja lokalnih izbora. Nijedna više ni ne nudi rješenje. Izbore i mostarski Statut više nitko i ne spominje.
Svi šute! Šuti i međunarodna zajednica! Šuti i OHR!
Očigledno je postalo svima jasno da će se dogovor teško postići. A zanimljivo je nitko nije ponudio ni neko realno rješenje, koje bi riješilo problem i bilo prihvatljivo i s druge i treće strane. Naprotiv, išlo se s maksimalističkim zahtjevima.
Sjetimo se samo mjesec, mjesec i pol dana ranije kada su se oglašavale stranke. Kakve su se tek parole vrtile, i kakvi prijedlozi. HDZ Mostar Grad s jedinstvenom izbornom listom. SDA – Mostar grad sa dvije općine. Ups, grad sa šest općina. Onda se uključio SDP sa svojim novim prijedlogom mnogo drugačijim od 2004. kada su se zalagali za četiri općine. Sad im se “upalila lampica” pa su ponudili rješenje da šest gradskih područja dadne po jednog vijećnika iz svakog konstitutivnog naroda. No, malo su se preračunali. Taj prijedlog nije ispravan, jer je način biranja od po tri vijećnika u gradskim područjima ukinut presudom Ustavnog suda.
A ostali zapravo više nisu ništa predlagali. Usta su im samo bila puna građana, Mostaraca, i već standardnih fraza upućivanih od strane nekih gradskih vijećnika koji se žele približiti međunarodnoj zajednici, a zapravo samo puno pričaju i ne nude nikakvo rješenje. Najbolji primjer toga je famozna Mostarska inicijativa, koja je okupila nekoliko penzića, neovisnih vijećnika i uskoro bivših kadrova SDA i SDP-a, koji nisu zadovoljni stanjem u svojim strankama. Inicijativa je okupila i neke islužene političare poput Milana Jovičića, koji je čak po stare dane pozivao na ustanak, vičući na jednoj od tribina. No, na sreću, nitko ga više ne doživljava ozbiljno, pa je tako prošao i ustanak.
HSP, HDZ 1990., SBiH i Boljitak ovdje nećemo ni spominjati, pošto se nisu puno ni uključivali u raspravu. Istina, jest malo Slaven Raguž, ali nije imao jačeg utjecaja, niti je nudio neki prijedlog drugačiji od HDZ-ova.
I na koncu, kad se podvuče crta – protraćeno je mjesec i pol dana na priču o Mostaru, a ništa konkretno nije kazano. Što dalje? Znat ćemo nakon 10. svibnja. Zasada je samo sigurno da slijedi “dugo, toplo ljeto” pred građanima Mostara..
bljesak.info
wpDiscuz