Dežulović, Tomić, Ivančić, Lucić, Frljić i vascijeli niz autora iz srpskih Novossti, eksperata za srpske nošnje, srpsko jodlanje, srpske opanke po Mesićevom kalupu i sve što talentiranog hrvatskog pisca danas dobrim Srbinom čini, razasuli su tintu po Brkiću i Hasanbegoviću.
Neka su, nemam ja ništa protiv tog. Nek se sve na svijetu propituje, tako svijet biva boljim i zanimljivijim.
Ne znam otkud ih u Novosstima. Ne sjećam se da su bili zabrinuti za Srbe u Hrvatskoj tijekom rata. Tek kasnije stavljaju akcent na srpsko pitanje. Jer samo Hrvatska bez Srba zahvalan je novinski poligon. Šta će ti Srbin koji je tu? Ne možeš s njim u tekst. Bezvrijedan je.
Ne iskri u Ferala empatija za običnim srpskim čovjekom. Nit za manjima pod vlasti većeg. Okidač za pisanje je uvijek ideoliški – neprihvatljiva vlast u Zagrebu. Srbi su tek municija. Ne predmet obrane i zaštite.
Dokaz da je to tako nalazi se u “Bosni”. Ferajlije ne sekira političko cipelarenje malobrojnih Srba u Federaciji BIH. Običaj da im Bošnjaci nameću predstavnike. Glede i unatoč tome oni kategorički šute. Čak i u Novosstima. Da prozbore što Saraj radi Hrvatima u BIH, bilo bi to čudo veće od visočkijeh piramida.
______piše: Nikola Zirdum l poskok.info
Kako bi u potpunosti razumijeli licemjernost na liniji Feral vs Ustaše i Feral vs Korupcija, vraćam se pet godina unatraga, na vrijeme kad su Federacijom BIH vladale puno lošije verzije bosanskohercegovačkih Brkića i Hasanbegovića, političke karikature za koje je Brkić doktor znanosti a Hasanbegović posve pristojan antifašist.
Feralčad i BH ministri bez diploma
Jerko Lijanović u doba SDP-ove Vlade Platforme bio je ministar za poljoprivredne poticaje. Na to mjesto sjeo je kao najbolji VKV mesar među političarima Balkana. Svojom neobrazovanošću čak se i hvalio pošto je znao da mu je ministarstvo obećala međunarodna zajednica.
Žbanić Jasmila se nije bunila. Kukić nije riječi zucnuo o Jerkinoj nekompetentnosti. Ta zašto bi, pošto je i sam bio dio tog projekta. Ni Lijanovićeva sponzorska kola nisu mu bila mrska.
Međunarodna zajednica nije dala na Jerku, iako su znali kako je Jerko jako brzo, počeo raditi ono što jedino i zna – pljačkati.
Jerko bijaše miljenik SDP partije. Sama ta činjenica bila je dovoljna. Kompetentan dakle lik. Svaki zarez o njemu bio bi kontrarevolucionaran. Revolucija ne pita za diplome. Pa i drug Tito bio je tek švelja.
Lijanović je zatvoren nakon 4 pune godine otvorene pljačke. Kako je njegovoj fotelji kumovao ugledni strani diplomat, nije se smjelo dogoditi da se okalja karijera uglednog stranog diplomate, pa se čekalo da uglednom stranom diplomati završi ugledni strani mandat kako bi Tužiteljstvo BIH moglo dići optužnicu.
Eto koliko je Tužiteljstvo BIH nezavisno. Opet, ako dirneš u Tužiteljstvo čuvaj se gnjeva Ferajlija. Reći da je Tužiteljstvo u BIH kuća puna kukolja nije mudro. U opasnosti si da te Ferajlije nazovu plaćenikom Milorada Dodika.
Čak niti tada, kada je mesar priveden, Feralčad nije napisala niti jedan jedini tekst o Jerkinoj neobrazovanosti. Dok o Brkićevoj znaju sve. Kako je to moguće?
Ni Frljiću, koji je naš čovjek, Bosanac, nije se dalo dići glasić na tu temu, kakav člančić, znate, ovaj, o dvoličnosti međunarodne zajednice u BIH, one koja nas uči borbi protiv korupcije dok istovremeno štiti korumpirane političare. Ovaj.
Feral divizija i ustaše u BIH Vladama
U to vrijeme u Vladi SDP-a sjedila je stranka koja je se dičila bistama Poglavnika. Stranka se zvala HSP. I danas je , na sreću, mrtva. No budući da im je Lagumdžija bio Vrhovnik koalicije, dogovoreno je da ih se ne dira.
Uzalud su po internetu iskakale Antine biste, džaba snimci uokvirenih portreta Poglavnika, ništa to nije bio trigger Feralovcima za jedan jedini člančić o ustaškom karakteru nove BH socijaldemokracije.
Upravo suprotno, one koji su se usudili kritizirati ustaštvo i korupciju Platforme, Ferajlije su nit manje nit više nego napadali. Možda u Hrvatskoj to zvuči čudno, ali u BIH su Ferajlije bili na braniku ustaštva sve od 2010 do 2014.
I onda dolazi najnevjerojatniji dio. Pakt Velimira Bujanca Bijelog i družbe Borisa Dežulovića Kvržice.
Medijsku logistiku u obrani sila Platformaške osovine Feralisti su, osim od Goebbels FTV-a dobijali upravo od Velimira Bujanca. I to s televizije u vlasništvu Miroslava Kutle. Feralovcima navodno mrskog čovjeka.
Molotov-Ribbentrop pakt ponovio se tako u Bosni. Novi povijesni pakt o nenapadanju između bosanskih komunista i hercegovačkih ustaša.
Feral diverzanti su ubačeni u Mostar.Terenski suradnik Ferajlija u Mostaru , bio je prvi registrirani vehabija u BIH, danas presvučen u SDP kožu te jedan tikvasti klipan, koji umišlja da je književnik dok u slobodno vrijeme tvrdi kako Armija BIH nije radila zločine.
Dogovor je pao. Feralovci će šutjeti o ustašama, zbog “gradžanskog” SDP-a koji će biti stožerna stranka u Vladi, a Bujanec će šutjeti o neokomunizmu Sarajeva zbog šačice ustaša koja će ući u koaliciju sa SDP-om. Te ustaše će potom biti Bujančevi gosti u Bujici a kao dio vlasti u BIH će pritiskati sud i oslobađati Kutlu Miroslava.
Ferajlije će se potom ulogoriti u istočnom Mostaru kojem trebaju dati antifašistički štih. Istom onom istočnom Mostaru koji je samo užasnija varijacija Lore. Ništa se bolje Srbi tamo nisu proveli od spljetskih Srba. O sprženim Hrvatima sa vrućih limenih krovova Istočnog, ne znamo ništa. Postoje samo legende. Jer što je nezapisano, i bez svjedoka, nije se ni dogodilo.
Jedan HSP ministar iz SDP-NDH Vlade, jednom je izjavio kako su “četnici pobili premalo balija u Srebrenici”. Isti je u Hercegovini onomad izdavao publikacije koje su istraživale “svijetle strane” NDH.
Čudno da tako nešto fašističko nije bocnulo Ferajlije, ljude sa zavidnim antifašističkim heritageom. A Hasanbegović jest.
Feralovo ignoriranje BH Lora
Ako Pupovcu ovo nije dovoljan materijal da shvati koju zmiju gaji u njedrima evo još nešto. Ferajlije, koje SNV plaća prešutjeli su najveći grijeh Platforme, barem kaj se Srba tiče, ali i većine nas. Uvođenje srpskih mučitelja u proračun. Upravitelji Dretelja Prvog, bošnjačkohrvatskog logora za Srbe, sjeli su na trošak FBIH u doba SDP-NDH vlade. One koju je Feral divizija štitila.
“Dreteljom Prvim”, upravljao je Blaž Kraljević, i HSP-ova paravojska koja je odbila poslušnost Tuđmanu i priznavala generala Halilovića. Vojni vrh Armije BIH. Taj paravojni bošnjačkoustaški i hrvatskoustaški HSP-ov Dretelj bio je stotinu puta gori od Lore. O toj odluci Lagumdžijine vlade, Dežulović i družba kvačice na slovu nisu napisali. Bili su i ostali medijski branitelji te vlade, koja je legalizovala kriptoustašku vojsku pod kontrolom Sarajeva.
Možemo li sada zamisliti kako bi Feralčine reagirale da su zapovjednici Lore ušli u proračun RH?
Kraljevićeva paravojska, “čuvala je” Srbe u Dretelju sve do kraja 8-og mjeseca 1992-e godine kada ga preuzima HVO. Počinje era Dretelja Dva, hrvatskobošnjački sukobi i logori jednih nad drugima. U Dretelju se dogodilo mnoštvo groznih zločina nad Bošnjacima, kao što je i u logorima nešto sjevernije Armija BIH radila zločine nad Hrvatina. No malo je Srba iz Kraljevićevog Dretelja koji ne bi potpisali da im se dogodio HVO Dretelj. Pogotovo oni kojih više nema.
Veliki dio Kraljevićeve paravojske činili su Bošnjaci prognani iz Istočne Hercegovine. Deportacija Srba iz Mostara značila je nove useljive stanove. Lebensräum. Takvi se danas smatraju “pravim Mostarcima”. Vole Feral, Velež i Antifu, iako su 90-ih rušili petokrake i Velež i Partizansko groblje. Kada su postali Titovi a Tito njihov, nije poznato. Dođe to tako, ljudima s vremenom.
Normalniji Bošnjaci i normalniji Hrvati u mostarskom HVO-u, Srbe su odgurnuli još ranije prema Trebinju i Nevesinju. Blaževa paravojska, na sebe je “uzela obvezu” čišćenja zgrada i nadzora nad logorom Dreteljem.
Portret tog istog ustaše Blaža koji je godinama stajao u uredu Željka Komšića, niti jedan put niti jedan vojnik Ferala nije dotakao.
To je ukratko ta vrsta konzistentnosti u Ferala. U Hrvatskoj protiv Lora. U BIH braniš Lore.
Povijest se nekako ponavila. Malo Feral-Ribbentropa, malo vlade u kojoj Hrvatima namećemo Pavelićeve recidive, koje taj isti Hrvat nikada nije birao. Jednako kao što nije nit četrestprve.
Feralizam i mistika granice
Prema ideologiji feralizma dakle, današnje poimanje istine, nacizma, korupcije, sunca, mjeseca, zvijezda, pčelice u letu, zapravo ne ovisi o našim očima. Ono što gledaš nije ono što vidiš. Bitno je mjesto s kojeg gledaš. Novi Feralov aksiom glasi: Svaka pojava u prirodi, tumači se ovisno o tome u kojoj jugoslavenskoj republici si je zamijetio! Feralovci, dojenčad Jugoslavije, ovim pristupom, nesvjesno ili ne, Jugoslaviju zauvijek pokapaju.
Pčelica Maja tako ne leti isto u Imotskom kao u Posušju.
Kutlešina strana, ona od koje je pobjegao Tomić, ta mitska turskofenička granica između Imote i Bekije, mjesto je na kojem prestaje logika i počinje antilogika.
Na Kutlešinoj strani prestaje Brkićeva neobrazovanosti i počinje Lijanovićevo prosvjetiteljstvo, tamo prestaje Hasanbegovićevo ustaštvo i počinje antifašizam hercegovačkih ustaša, tamo na Kutlešinoj strani prestaju traume Lore, i počinje sjeta za Dreteljem Prvim. Blaževim.
Sjeta za vremenom kada su Dreteljom odjekivali krici srpskih tinejdžerki koje je trebalo ukrotiti hrvatskim i bošnjačkim kitama. Onomad kad su za dom bile spermane Srpkinje i za dom spremani Srbi. Na vječna srbljanksa lovišta.
Eto takvim “braniocima Bosne” je Lagumdžija dao mirovine, u doba dok ih je ukidao HVO-u. O čemu kolumnisti Novosstiju kategorički odradiše punu četverogodišnju šutnju.
Nije izgleda Pupovcu bilo dovoljno ponižavanja srpskog naroda u Hrvatskoj, ne misli on da su Srbi platili previsoku cijenu za zlo koje je posijao Rašković, pa sada moraju u vlastitom listu trpiti i ustašku vojnicu iz BIH. Vojnicu koja u Hrvatskoj glumata partizane i poštenjake, dok u Bosni šuruju s ustašama i lopovčinama.
Dakle, ako HDZ uporno želi postaviti Brkića i zaustaviti napade na Hasanbegovića, postoji rješenje. Makneš Oreškovića i postaviš Lagumdžiju.
Lagumdžija zna s Feralovcima a zna i s Hrvatima. Vježbao se u BIH. “Lahko ću ja s njima” – govorio je on često na večerama, čupkajući Komšića za obraščiće.
Dok se u prostoriji ćutio ljubomoran pogled “nezavisnog intelektualca” iz Hercegovine, koji i danas želi postati Zlatkov Željko. Samo na jedan jedini prokleti trenutak.