Mogu li isukane sablje između Washingtona i Ankare okrznuti zapadni Balkan i Hrvatsku?

Sunovrat u odnosima između Turske i SAD-a započeo je prošlotjednim uhićenjem jednog zaposlenika američkog konzulata u Istanbulu pod optužbom za špijunažu, a turska policija potom je pozvala još jednog lokalnog djelatnika konzulata na obavijesni razgovor.

Veleposlanstvo je reagiralo obustavom izdavanja američkih viza, osim imigracijskih, u svim diplomatskim misijama u Turskoj, što je razbjesnilo Erdogana koji je izjavio da Ankara više ne smatra odlazećeg ambasadora Johna Bassa – predsjednik Trump ranije ga je odlučio prebaciti u Afganistan – američkim veleposlanikom u Turskoj.

State Department stao je iza svog čovjeka, poručivši da su njegovi postupci koordinirani s Bijelom kućom i Vijećem za nacionalnu sigurnost te da su neosnovani navodi prema kojima je uhićeni zaposlenik američkog konzulata bio povezan s muslimanskim klerikom Fethullahom Gulenom,kojega Ankara krivi za organiziranje propalog puča protiv Erdogana iz srpnja 2016. godine. Gulen živi u SAD-u, a Washington se oglušuje na pozive Ankare da ga izruči.

Obustava izdavanja američkih viza velik je udarac za državu na razmeđu Europe i Bliskog istoka s 80 milijuna stanovnika, a ujedno rukavica u lice svemoćnom predsjedniku Erdoganu. Odnosi između Turske i SAD-a ozbiljno su narušeni još u mandatu predsjednika Baracka Obame, no s Trumpom su skliznuli na najnižu razinu u posljednjih pola stoljeća – unatoč Trumpovu ‘izljevu prijateljstva‘ prema Erdoganu u okviru Opće skupštine UN-a.

Sukob dvaju ega

Koliko je opasna posljednja kriza u bilateralnim odnosima SAD-a i Turske, imajući u vidu osobnosti Erdogana i Trumpa?

‘U svakom slučaju, ovo jest kontinuitet napetosti između Washingtona i Ankare, koje su započele nakon prošlogodišnjeg puča i traju zbog neizručivanja Gulena, a treba imati na umu i to da su Washington i Ankara na djelomično oprečnim stranama u Siriji, gdje Amerika potpomaže koaliciju u kojoj glavnu riječ vode Kurdi… Ipak, s obzirom na to da je Turska vrlo važan američki saveznik u NATO-u i da igra vrlo važnu ulogu na Bliskom istoku, Washington i Ankara nastojat će pronaći zajednički jezik i prevladati animozitete. Naravno, kad imamo ovako dva velika ega, sve je moguće, ali mislim da će obostrani interesi ipak prevladati i da neće doći do značajnije eskalacije u diplomatskom sporu, barem zasad’, procjenjuje analitičar Kuntić, komentator tportala.

Naglašava da napetost može eskalirati po pitanju Kurda, koje Turska vidi kao stvarnu prijetnju, te će biti jako zanimljivo pratiti kurdske akcije, kako u odnosu na referendum o neovisnosti iračkog Kurdistana koji je rezultirao premoćnom podrškom glasača uspostavi nove države, ali i s obzirom na kurdsku enklavu u Siriji.

‘Vidjeli smo da su Amerikanci poprilično neutralni, štoviše kažu da ne podupiru neovisnost Kurdistana, ali žele zadržati Kurde na svojoj strani jer oni su također važan igrač u Siriji i Iraku’, ističe Kuntić.

Igra nulte sume

Je li približavanje Turske i Rusije dodatan razlog za brigu Washingtona da će izgubiti jednog od ključnih saveznika u NATO-u?

‘Erdogan sjedi na dva stolca i pokušat će balansirati između Rusije i Amerike. Naravno da Washingtonu ne odgovara približavanje Ankare i Moskve, jer smatra da to može dovesti do slabljenja jakih veza između Amerike i Turske. To je tzv. igra nulte sume – dobitak jednog je gubitak drugog i svi se time vode. Rusiji odgovaraju što veće tenzije između Turske i Amerike kako bi privukla Tursku na svoju stranu. Pitanje je, međutim, koliko dugo će Erdogan moći balansirati s obzirom na to da su ulozi poprilično veliki’, upozorava Kuntić.

Nepoznanica je i prava priroda odnosa između Trumpa i Putina, što cijelu situaciju dodatno komplicira. 

‘Mislim da se i Trump i Erdogan dive Putinovu načinu vladanja. Poanta je u tome što je Erdogan tako posložio svoju moć da se sve više približava Putinovu načinu vođenja politike. Štoviše, mogao bi ga i nadmašiti. Trumpov ‘problem’ su checks & balances, kao glavno obilježje američkog političkog sustava, pa on ne može raditi što hoće, za razliku od Erdogana i Putina, koji u svojim državama rade gotovo što žele. Trump je wannabe Putin i Erdogan, ali srećom ne može vladati poput te dvojice koji su autoritarni vođe’, konstatira Kuntić.

Erdogan u Beogradu kao sultan

Kako bi zaoštravanje odnosa između Turske i SAD-a moglo utjecati na regiju? Erdogan je u Srbiji dočekan poput sultana, čak mu je i tamošnji šef diplomacije Ivica Dačić otpjevao pjesmu na turskom.

‘Turska ima tu neoosmansku politiku širenja svog utjecaja na zemlje koje su bile pod izravnom i neizravnom vlašću Otomanskog Carstva. To ne začuđuje. S druge strane naravno da su Amerikanci mnogo oprezniji po pitanju širenja ruskog utjecaja na Balkan nego turskog, ali ako se situacija između Washingtona i Ankare dodatno pogorša, ako ne dođe do snižavanja diplomatskih tenzija, Amerikanci će se u tom slučaju ozbiljnije diplomatski angažirati kako bi zaustavili taj turski utjecaj’, ocjenjuje Kuntić.

Hoće li se sve to odraziti i na Hrvatsku, koja u posljednje vrijeme ipak krpa rupe u odnosima s Rusijom?

‘Hrvatska je jako naslonjena na Ameriku i pazi što će činiti kako bi to bilo usklađeno s američkom politikom. U situaciji s Agrokorom, gdje je očito da su ruske banke mogle ući u koncern, Amerika je odigrala dosta veliku ulogu iz sjene kako bi Hrvatska ipak preuzela kontrolu. To se i dogodilo. Inače, Hrvatska je u sjeni igre velikih sila i pokušava balansirati koliko je to moguće, ali Amerika se pokazala kao naš najčvršći saveznik, što se očitovalo u sporu sa Slovenijom, prilikom ulaska Hrvatske u Europsku uniju itd. Hrvatska smatra da joj je usklađivanje s američkim interesima od velike koristi, iako bi, naravno, trebala zadržati barem djelomičnu neovisnost vanjske politike i ne kimati glavom baš na svaki američki mig’, zaključuje Kuntić.