MLAKIĆ: Glavni problem BiH je Izetbegović, Dodik je samo posljedica gubitničke politike

Lokalni izbori u BiH, održani 2. listopada, na kojem su se birali načelnici i općinski vijećnici u 74 općine Federacije BiH i 57 općina u Republici Srpskoj, bili su na neki način logičan rasplet “Dodikovareferenduma” održanog tjedan dana ranije. Utjecaj referenduma na rezultate izbora bio je popriličan, tako da slobodno možemo govoriti o tektonskom političkom potresu koji je prouzročio. Dogodio se određeni pomak u odnosu na sve izbore održane dosada. Je li taj pomak povod optimizmu ili je samo puka mimikrija dosadašnjeg rasporeda moći vodećih političkih stranaka?
Piše: Josip Mlakić, Express.hr
Krenimo redom, od pobjednika, uzimajući u obzir načelnička mjesta koja su jedini validan parametar, jer načelnici u BiH vladaju po principu autoritarnih lokalnih šerifa, kako zbog zakonskih okvira, tako i pravnog kaosa koje njihove “ovlasti” dodatno jača. Jedini apsolutni pobjednik izbora je Milorad Dodik i njegov SNSD. SNSD je na ovim izborima osvojio deset načelničkih mjesta više u odnosu na prethodne lokalne izbore koji su održani 2012., te se time izjednačio s bošnjačkim blokom SDA-SBB u Federaciji. Međutim, Dodikovih 33 od 57 čini oko 58% općina u Republici Srpskoj, u odnosu na 33 od 74 koalicije SDA-SBB, što čini oko 44% općina u Federaciji BiH.
Predsjednik Srpske demokratske stranke Mladen Bosić povukao se s te funkcije tjedan dana nakon izbora zbog loših izbornih rezultata njegove stranke, što Dodikovu pobjedu čini još uvjerljivijom. SNSD je uspio zadržati Banja Luku, ali i osvojiti Trebinje, jednu od tri SNSD-ove bolne točke. Druge dvije su Bijeljina i Doboj, dva najveća grada u Republici Srpskoj nakon Banja Luke, u kojima SNSD nikada nije uspio osvojiti vlast.
Dodik se pogotovo teško pomirio s porazom u Bijeljini u kojoj godinama “vlada” neprikosnoveni SDS-ov šerif Mićo Mićić koji je i ovaj put osvojio načelničko mjesto, unatoč postizbornim “spontanim demonstracijama” Dodikovih pristaša. Međutim, poraz u Doboju i Bijeljini Dodik je debelo kompenzirao pobjedom u Srebrenici, uz trijumfalističko nacionalističko divljanje ulicama grada u izbornoj noći, iako su tek desetak dana nakon izbora do kraja prebrojeni glasovi iz Srebrenice, i to u Sarajevu, zbog uočenih nepravilnosti na pojedinim biračkim mjestima i kontradiktornostima u izvješćima iz izbornog povjerenstva u Srebrenici koja su pristizala u izbornoj noći.
Gubitak Srebrenice do kraja je razgolitio svu bijedu bošnjačke politike koja je vlast u Srebrenici godinama održavala izbornim inženjeringom, umjesto politikom oživljavanja tog grada mrtvih. SDA-ov dosadašnji gradonačelnik Ćamil Duraković na ovim izborima dobio je gotovo dvije tisuće glasova manje, nego li na izborima 2012., što je najbolji pokazatelj nezadovoljstva srebreničkih povratnika gubernatorima koji im se nameću iz Sarajeva i otvorena poruka BakiruIzetbegoviću i Sarajevu “kako raspolagati tuđom mukom nije mala zajebancija”, iako tu poruku tamo nema tko čuti.
Jedini istinski pobjednik izbora u Federaciji BiH je Čovićev HDZ koji je osvojio dvadesetak načelničkih mjesta, uključujući tu Vitez i Odžak, gdje su dosada načelničke pozicije držali kandidati SDA, te najveće iznenađenje ovih izbora, općinu Vareš, gdje je veliki broj Bošnjaka glasovao za HDZ-ovog kandidata, što je jedna od ljepših priča ovih izbora. Ne zbog toga što je u ovom slučaju profitirao HDZ, već zbog činjenice da se nešto slično u poratnoj BiH nikada nije dogodilo, ako ne računamo SDP-ove ili DF-ove “Hrvate”. Uz to, HDZ je zadržao sva načelnička mjesta s prethodnih izbora, osim Kupresa kojega im je preoteo HDZ1990.
HDZ-ov mlađi brat, HDZ1990, također se s pravom može smatrati pobjednikom ovih izbora. Kao prvo, pomalo je neočekivano uskrsnuo iz mrtvih nakon konfuzne i destruktivne politike njenog ranijeg čelnika Martina Raguža koji je na prethodnim predsjedničkim izborima htio postati Željko nakon Željka, odnosno glasovima sarajevske čaršije ući u predsjedništvo BiH.
Ta glupa odluka Martinu Ragužu je zapečatila političku karijeru. Pod novim vodstvom, HDZ1990 sačuvao je svoja dva načelnička mjesta, Domaljevac i Prozor-Ramu, te im još pridodao Kupres, što je jedini pravi poraz Čovićeva HDZ-a na ovim izborima. U ovom kontekstu posebno je značajna općina Prozor-Rama, zbog enormno visokog proračuna:koncesija koju općini Prozor-Rama plaća Elektroprivreda HZ HB na osnovu zemljišta potopljenog akumulacijskim jezerom Rama, čini ovu općinu jednom od najatraktivnijih na lokalnom nivou.
Najveći gubitnik ovih izbora je SDA i njen koalicijski partner, SBB Fahrudina Radončića. SDA je na ovim izborima dobio dvanaest načelničkih mjesta manje u odnosu na prošle izbore, s tim da njihov partner nije osvojio nijedno. Pogotovo su za SDA bolni porazi u Srebrenici i Velikoj Kladuši gdje je uvjerljivo pobijedio kontroverzni Fikret Abdić Babo, osuđeni ratni zločinac. SDA-ov protukandidat Babi, Asmir Ćufurović, bio je posljednje rangirani od četiri kandidata sa osvojenih mizernih desetak posto glasova. SDA je na neki način svedena na Sarajevsku i Srednjebosansku županiju, dok su u onoj Zeničkoj, gdje su u dvadeset i nešto godina bili neprikosnoveni, doživjeli potop, prije svega u najvećim općinama te županije, Visokom i Zenici, gdje su izgubili od stranačkih disidenata, odnosno oponenata politici Bakira Izetbegovića i njegova autističkog sarajevskog kruga, dok im je nekoliko načelničkih mandata pokupio SDP i Stranka za BiH, u Maglaju, odnosno Zavidovićima, te, potpuno neočekivano, HDZ u Varešu. Bakir Izetbegović je nakon izbora izjavio kako mu je važnija sarajevska općina Centar, gdje su sjedišta Elektroprivrede BiH i BHTelecoma, od svih deset općina koje su izgubili, uključujući i Srebrenicu, zbog čega je dočekan na nož. “SDA je dobila Sarajevo, a izgubila BiH”, jedna je od tih reakcija koja je došla iznutra, iz stranke.
SDA je najviše pozicija izgubila od nezavisnih kandidata, redom bivših članova stranke. Fuad Kasumović, na primjer, novi gradonačelnik Zenice, bivši je visokopozicionirani član SDA koji je prije dvije godine otvoreno pucao na mjesto šefa Razvojne banke F BiH, najizdašnije državne ispaše koja je od osnivanja čvrsto u raljama SDA, a kada su mu se ambicije izjalovile, krenuo je u “nezavisne” vode. Znači, ne radi se tu o nekakvom idealizmu, odnosno pojedincima koji plivaju protiv struje, već o neostvarenim ambicijama, što ovu priču ne čini toliko lijepom koliko se to na prvi pogled čini.
SBB Fahrudina Radončića, “bratski” SDA-ov zagrljaj doslovce je ugušio. Pitanje je koliko je Radončićeva odluka da uđe u koaliciju sa SDA-om bila stvar ucjene, vezana uzpravosudni proces koji se vodi protiv Fahrudina Radončića, što nije bez logike, jer je SBB svoj stranački habitus gradio isključivo kao kontrapunkt SDA-u, čak je svojevremeno Fahrudin Radončić bio jedini otvoreni protivnik ljubavnog političkog klinčaErdogan-Izetbegović, te je optuživao Izetbegovićev SDA za ubojstvo Joze Leutara, navodeći kako ima neoborive dokaze za svoje tvrdnje. Ulaskom u koaliciju s Izetbegovićem, Radončić je napustio tu retoriku, a proces protiv njega istovremeno je ušao u “fazu mirovanja”.Na isti način, kao što je to napravila na ovim izborima SBB-u, SDA je ugušilasvaku alternativu koja se tijekom ovih dvadesetak godina pojavljivala, kao što je to napravila danas pomalo zaboravljenoj Stranci za BiH koju je svojevremeno osnovao stranački disident Haris Silajdžić.
A ista sudbina zadesila je na ovim izborima Željka Komšića i njegovu Demokratsku frontu koji su doživjeli fijasko od kojeg će se vrlo teško oporaviti, jer se radi o stranci bez izgrađene infrastrukture i bitnijeg upliva u harčenju proračunskog novca čime bi pripomogli svome “pragmatičnom” članstvu prebroditi “sušne” godine.
Najkompleksnija situacija vezana je za bosanskohercegovački SDP koji se raspao na dva gotovo nepomirljiva dijela, na SDP tuzlanskog gradonačelnika Jasmina Imamovića koji je pobjednik ovih izbora, a kojega je na posljednjim stranačkim izborima do nogu potukao nesuvisli Nermin Nikšić, marioneta Zlatka Lagumdžije i Bakira Izetbegovića, a čiji je SDP izgubio sve što se moglo izgubiti, od najvažnije sarajevske općine Centar, pa do Bihaća. SDP je na ovim izborima osvojio ukupno sedam načelničkih pozicija, od toga ih je pet u Tuzli i gradovima koji joj gravitiraju, Gračanici, Gradačcu, Lukavcu i Živinicama.
Nermin Nikšić je sa svojim SDP-om, primjerice, ušao u nacionalni blok sa SDA i SBB-om u Stocu i proteklih je dana zdušno branio nasilnika SalmiraKaplana, SDA-ovu političku zvijezdupadalicu, koji je od bivšeg ministra kulture i sporta FBiHspao na gubitničku načelničku kandidaturu u Stocu, gdje je nasilničkim ponašanjem prekinuo izbore u tom gradu, i u ovom trenutku se još uvijek ne zna kada će biti održani.
Pored svega, ovi izbori, iako lokalni, otvoreno su ukazali na još jednu vrlo važnu stvar: glavni problem Bosne i Hercegovine nije Milorad Dodik, on je samo posljedica jedne gubitničke politike kojoj se, čini se, nazire kraj. Ako ne, onda se primiče kraj ovakvoj BiH, treće solucije nema. Glavni problem BiH je Bakir Izetbegović i ovo bi ponajprije morali shvatiti unutar SDA: ovakvom SDA-uu Bosni i Hercegovini “nema tko da piše”./HMS/.